U sklopu 6. Festivala psihologije i medija danas se u Dječjoj kući prikazao Psiho kafe – podcast psihologinje Tijane Debelić. Prvi je to formalni intervju koji je izašao u javnost, a gost u njemu bio je upravo Aleksandar Stanković koji je ove godine po prvi puta javno progovorio o svojoj borbi s depresijom.

U knjizi “Depra” ne radi se o biografiji već o prenošenju vlastitog iskustva depresije sa željom da nekom drugom pruži spoznaju da ima još ljudi koji se osjećaju kao i on.

Stanković je objasnio kako ni on dugo nije znao točno što mu je, primjerice, kada je dobivao napade panike za koje ljudi često pomisle da imaju infarkt, no pišući o tome je zapravo i sam shvatio puno toga o sebi.

– Ja sam se stjecajem okolnosti informirao o svemu tome, pa možemo reći da zbog toga više znam od prosječnog čovjeka, ali potpuna nepoznanica vlada kod, mislim sigurno 60 do 70 posto ljudi.

I sada nakon izdavanja knjige sam se s nekim kolegama novinarima suočio da u stvari ne znaju o čemu razgovaraju, knjigu valjda nisu stigli pročitati, pa su postavljali neka pitanja koja bi pripadala recimo 20. stoljeću – objasnio je Stanković te ukazao na važnost edukacije o mentalnim bolestima.

Reakcije na knjigu su za sada jako dobre zbog čega je Stanković pretpostavljao da će mu se ljudi vjerojatno početi povjeravati sa svojim problemima, no kaže kako nije znao da će to biti u tolikoj množini – često ga u ulici i naselju u kojem živi ljudi presreću i povjeravaju svoje dijagnoze, bilo da si olakšaju dušu ili da potraže pomoć.

– Tu je problem što ja nemam cjepivo za depresiju o kojoj pišem, nego eventualno mogu reći da ljudi koji se prepoznaju kroz knjigu i činjenicu da sam opisivao svoje simptome depresije i oni mogu na osnovu toga potražiti stručnu pomoć, ali ja dalje od toga ne dobacuje, ja nisam liječnik.

Sumnjam da li je pretjerano pojavljivanje u medijima mene kao nekog zaštitnog znaka kada govorimo o depresiji kontraproduktivno. Svodi se na neko tabloidiziranje, tako da sam odlučio da ću malo smanjiti pojavljivanje u javnosti – kazao je Stanković.

Iako je ovo bio prvi formalni intervju, Debelić govori kako ih ima snimljeno već desetak koji čekaju na finalno uređivanje, a Stanković joj je svakako prvi veliki sugovornik i osoba koja joj je izazvala najveću tremu.

– Sugovornik je čovjek s velikim Č, skidam mu kapu i htjela sam ga zagrliti nakon tog intervjua jer me dirnuo i osobno i profesionalno.

Mislim da treba biti više ljudi na ovom svijetu koji su kao on i koji se bore da zapravo destigmatiziramo mentalne poremećaje, da skinemo stigmu s toga kao nekog bauka, kao nečeg što rezervirao za one neke tamo u ludnici.

To je sve samo ne istina, a to je nešto s čime se borimo svi mi – i psiholozi i odvjetnici i novinari i liječnici i spremačice, nema osobe koja može pobjeći od toga i nitko nije kriv ako se bori s takvim problemima – zaključila je Tijana Debelić.

Na festivalu se razgovaralo i o utjecaju medija na mentalno zdravlje djece, predizbornim istraživanjima i razvoju medijske pismenosti, a gostovala je i pučka pravobraniteljica Dijana Kesonja.

Sutrašnji program jednako je bogat, a posjetitelje očekuju izlaganja o utjecaju ekrana na rani razvoj djece, umjetnoj inteligenciji, Chat GPT-u te predstavljanje bloga Svejeok, pravobraniteljica Kesonja predstavlja rezultate istraživanja o govoru mržnje među mladima, a na kraju dana slijedi projekcija filma Ambasadori nenasilja.