Foto Sergej Drechsler
Sa Sušnjem uz televizijske prijamnike kao da je trčala cijela Rijeka
povezane vijesti
Na groblju Kozala održan je posljednji ispraćaj Luciana Sušnja, najboljeg hrvatskog atletičara svih vremena.
Iz utrke u utrku, iz mitinga u miting, deklasirao je konkurenciju, tako je bilo i na EP-u u Rimu 1974. godine u utrci na 800 metara, kada su uz TV prijamnike mnogi poskakivali i slavili velik uspjeh i prije nego što je prošao ciljem.
Sa Sušnjem uz televizijske prijamnike kao da je trčala cijela Rijeka.
U školi su mnogi teško pamtili matematičke ili kemijske formule, ali i danas neki od onih klinaca lako ponove Sušnjevih rimskih 1:44.07 minuta.
Naravno, bio je to doseg najveće svjetske vrijednosti, koji na SP-u 2022. godine nije ostvario ni viceprvak.
Jedan od najvećih
Luciano, za tolike prijatelje i prijateljice samo »Luči«, u to je doba toliko dominirao da je bio svjetski gazda ove discipline. Iz utrke u utrku, iz mitinga u miting, deklasirao je konkurenciju, tako je bilo i u Rimu gdje je svjetski rekorder Marcello Fiasconaro nemoćno kaskao za njim zauzevši tek šesto mjesto.
Da je Talijan rođen u Južnoj Africi bio adekvatan konkurent i prisilio Riječanina na »gas do daske«, Luciano bi vrlo vjerojatno srušio onaj njegov svjetski rekord (1:43.07).
»Kraljica sportova« je u sjeni loptačkih sportova, Sušnjev rimski podvig izvukao ju je pod svjetla reflektora, toliko da su tisuće i tisuće Riječanki i Riječana došli na velikom dočeku pozdraviti svog sportskog heroja, koji je tada osvanuo i na naslovnici našeg lista.
Prije Rima Sušanj je bio hit, a u Vječnom gradu postao je mit, jedan od najvećih u povijesti hrvatskog sporta. U svaku cipelu uleti kamenčić, u njegovu su slučaju to Olimpijske igre 1976. godine u Montrealu.
Umjesto da se sprema za Igre morao je na odsluženje vojnog roka u mornarici u Puli, naravno da na Igrama to nije bio onaj »top Luciano«. I takav je bio u finalu, na kraju je osvojio šesto mjesto, dok je novi prvak, Kubanac Alberto Juantorena, zadivio svijet.
“Aleja lijepih sjećanja”
Na te »ćikule i ćakule« obavezno se dodaje ime Željka »Zoze« Leskovca, Sušnjeva trenera koji je brusio taj dragulj na Kantridi toliko dobro da može sjati i na najvećim svjetskim sportskim izložbama.
Bilo je to zlatno »Kvarnerovo« doba u dane kada je dobri barba Mario, Lucianov otac, bio domar kluba, jednog od najboljih u Jugoslaviji i u muškoj i u ženskoj konkurenciji.
Od uspomena se ne živi, ali znaju biti jako ugodne, kao u slučaju Luciana Sušnja, sjajnog trkača na 400 metara i u štafeti 4×400 metara, još većeg prvaka na 800 metara.
U kvartetu je međunarodnih asova riječkog sporta tih »sedamdesetih« godina uz nogometaša Joška Skoblara, košarkaša Nikolu Plećaša i vaterpolista Dejana Dabovića.
Nakon trkačkih podviga poslovično skroman, tih i samozatajan Luciano Sušanj bio je od 2000. do 2014. godine čelnik Hrvatskog atletskog saveza i Kvarnera, zapaženi dopredsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, a 2002. godine proglašen je najboljim hrvatskim atletičarem u povijesti.
U dvama navratima bio je zastupnik u Hrvatskom saboru (1990. do1992., 2001.), a obnašao je i dužnost riječkog dogradonačelnika od 1997. do 2005. godine. Sad je utrčao u dugačku »Aleju lijepih sjećanja«.
