RIJEKA – Hodočasničkom procesijom i euharistijskim slavljem je u Svetištu Majke Božje Trsatske obilježen blagdan Velike Gospe.

Ikonu Majke milosti donijeli su članovi Gradske straže Bakar, a svečanu misu predvodio je riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić, koji je rekao kako se ove godine Katolička crkva nalazi u godini molitve kojom se pripravljamo za jubilej 2025. godine od Isusovog rođenja.

Cilj je nebo

– U ovom su jubileju sadržani i neki drugi jubileji. Tako na razini opće Crkve slavimo 1.700 godina od Prvog ekumenskog sabora u Niceji na kojemu je potvrđeno kršćansko vjerovanje da je Isus Krist, kao Sin Božji, »istobitan s Ocem«, na nacionalnoj razini 1.100 godina hrvatskog kraljevstva i nacionalnih splitskih crkvenih sabora, a na nadbiskupijskoj razini 100 godina biskupije u gradu Rijeci. Zajednički nazivnik ovih slavlja je geslo jubilarne godine – »Hodočasnici nade!«. Ovo hodočašće nade započelo je prije 2.025 godina ovim evanđeoskim ulomkom koji nam je danas navješten. Iako na tom hodočasničkom putu vidimo Mariju koja je krenula žurno u Gorje, prvi hodočasnik nije ona, nego njezino nerođeno dijete Isus. On je za svog hodočasničkog sudruga izabrao Mariju. I potaknuo je da žurno krene kako bi mogao susresti i izabrati druge. Iako je Isus na svom hodočasničkom putu imao i ima mnoge suradnike – svatko od nas mu se pozvan pridružiti – ipak je imao i ima i jednog posebnog, privilegiranog suputnika, a to je njegova majka Marija. Njegovo hodočašće se odvija u povezanosti s njom, najprije u Mariji, zatim s Marijom, onda pred Marijom i, konačno, ponovo s Marijom. Ono što je omogućilo i omogućuje tu povezanost je vjera, rekao je mons. Uzinić te dodao kako je i naš život, kao onaj Isusa i Marije, hodočašće.

– I ima isti cilj koji su oni već postigli. I u našem slučaju je cilj nebo. Mi smo hodočasnici nade! Ali, iako hodimo s nadom, nije sve uvijek izvjesno na tom našem hodočašću, koje nas često vodi kroz poteškoće i izazove. Ali, ako ga, kao i Marija u današnjem evanđelju, poduzmemo s Isusom, nemamo se čega bojati. Zlo nema posljednju riječ. Nije imalo ni u Isusovom i Marijinom životu. Isus Krist ima posljednju riječ. Imao ju je u svom životu u Marijinom, koju je pridružio sebi u slavi, ali i poslanju. Onaj tko je s njim, kao i Marija, živi radost evanđelja. I sposoban je tu radost donijeti i ponuditi drugima. I iz njegove će se duše, odnosno srca koje u Bibliji nije samo simbol osjećaja, ljubavi, predanosti nego sadrži i sjećanja, ideje, namisli i odluke, moći podići hvalospjev kojim se ne samo naviješta, nego i počinje stvarati bolji svijet, svijet u kojemu vladaju novi odnosi, u kojemu su zbačeni i raspršeni oholi, silni, umišljeni i bogati, a uzvišeni gladni i ponizni. Da bismo, međutim, to mi kršćani, mi Crkva, mogli ponuditi svijetu, a to je i naša zadaća u kojoj nam je Marija ne samo zagovornica i majka, nego i model, moramo to ponajprije sami živjeti, osobno i u svojim zajednicama, obitelji, župi, nadbiskupiji, Crkvi. Taj vrijednosni sustav treba biti u našim zajednicama, istaknuo je mons. Uzinić.

Na putu ljubavi

Nažalost, dodao je, još uvijek smo od toga daleko, što pokazuje i povijest naših jubileja koji su, uz mnogo dobroga kojeg se njima želimo prisjetiti, obilježeni i s mnogo zla koje smo učinili jedni drugima, međusobno, ali i onima koji ne pripadaju našim zajednicama, pozivajući se na Isusa Krista, pa čak i njim to opravdavajući.

– Istina je da su i nama drugi činili zlo, ali u tom i jest bit kršćanstva da bismo mi kršćani trebali biti drugačiji. A nismo. Isus nas nije poslao kao vukove među vukove, još manje kao vukove među jaganjce, nego kao jaganjce među vukove. I rekao nam je da oprostimo. I ljubimo čak i one koji nas ne ljube i one koji nas mrze. Jubileji su nam prilika za pročišćenje pamćenja i za međusobno opraštanje i pomirenje, kako bismo mogli nastaviti hod jedni k drugima, s drugima i za druge. I ponovo biti ono što jesmo, čak i onda kad to ne priznamo, braća i sestre. Isus i u tome želi ići pred nama. Zato je i postao jedan od nas. Pridružimo mu se s vjerom i povjerenjem, kao Marija. Mi katolici, kao i naša pravoslavna braća i sestre, vjerujemo da na tom putu ljubavi, opraštanja i pomirenja s nama želi biti i Marija, Bogorodica, poručio je Uzinić.

Blagdan Velike Gospe u Trsatskom je svetištu i ove godine obilježen trodnevnicom, mogućnostima svete ispovijedi, kao i blagdanskim svetim misama. Brojni su hodočasnici stigli u ovo najstarije hrvatsko marijansko svetište, a neki od njih su organizirano pješice u zoru krenuli iz svojih župa kako bi sudjelovali na prvim misama. Na sam blagdan održana je i zavjetna hodočasnička misa Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, koju je u trsatskom perivoju predvodio provincijal Milan Krišto u zajedništvu s braćom franjevcima. Misa je bila u znaku tragedije koja se dogodila u Malom Lošinju i bila je posvećena poginulim pomorcima Jadrolinije.

Proslava i u najstarijoj riječkoj župi

Svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, ujedno naslovnicu župe, dan ranije proslavila je i najstarija riječka župa, Uznesenja Blažene Djevice Marije (Vela crikva/Assunta). Središnje slavlje započelo je pjevanom večernjom nakon koje je misu predslavio mladomisnik Kristijan Pandl. U propovijedi nadahnutoj svetkovinom Velike Gospe, istaknuo je da je Marija prva koja je zaista pohranjivala u svoje srce riječ Božju, čuvala je, živjela i u njoj se ta Riječ utjelovila. Marija je bila uzeta iz naroda, po njoj se Bog želio utjeloviti i proslaviti. Ona je živjela naš ljudski život, ali je cijelim svojim bićem živjela. Bog ju je uzdigao na nebo po njezinoj vjeri, a danas je njezino poslanje da nama bude Majka, kazao je Pandl te dodao kako je Marija najkraći put prema Isusu i ona nas najbolje može naučiti kako ljubiti i moliti Isusa. Nemojte se bojati otvoriti srca Mariji, istaknuo je Pandl.