Mladi Riječanin otkrio novo rješenje za poznati matematički problem: "Već s četiri godine je rješavao sudoku i znao tablicu množenja"

SNIMIO: VEDRAN KARUZA

Na matematičkom Turniru gradova sa sjedištem u Moskvi, održanom online zbog pandemije, dobili smo skup zadataka među kojima je bio i Radonov teorem. Riješio sam ga na način na koji ga nitko dosad još nije riješio. Na puno lakši način koji je razumljiv mnogima i za to sam dobio posebnu pohvalu, priča Simeon Stefanović

povezane vijesti

Dvije srednjoškolke izvele nove načine za dokazivanje Pitagorinog teorema. Mislilo se da je to nemoguće
Riječanka Lana Milani osvojila broncu na Srednjoeuropskoj matematičkoj olimpijadi. Sjajni rezultati ekipe Hrvatske
Hrvatski učenici osnovnih škola osvojili medalje na natjecanju iz matematike

RIJEKA – S dvije godine brojio je do deset na tri jezika, s četiri je znao cijelu tablicu množenja, tada je već rješavao i sudoku, a u trećem razredu osnovne škole riješio je matematički zadatak s državne mature za koji se u medijima tvrdilo da je tadašnjim maturantima zagorčao ispit. Učenik drugog razreda Srednje škole za elektrotehniku i računalstvo Simeon Stefanović danas je dvostruki državni prvak i to iz matematike i informatike, iza sebe ima 16 sudjelovanja na državnim razinama natjecanja, niz osvojenih mjesta u samom vrhu, ali i riješen Radonov teorem na način na koji ga dosad nitko nije riješio.

– Ove sam godine osvojio prvo mjesto na državnom natjecanju iz matematike, varijanta B, kao i prvo mjesto na državnom natjecanju u kategoriji osnove informatike za strukovne škole. Na natjecanja idem od drugog razreda osnovne škole. Krenuo sam s Klokanom bez granica, a od 5. razreda redovito idem na školska, županijska i državna natjecanja. Ove sam godine sudjelovao i na matematičkom Turniru gradova sa sjedištem u Moskvi koje se održalo online zbog pandemije. Dobili smo skup zadataka među kojima je bio i Radonov teorem. Nisam znao da se radi o nečemu što je mnogima komplicirano. Riješio sam ga na način na koji ga nitko dosad još nije riješio. Na puno lakši način koji je razumljiv mnogima i za to sam iz Moskve dobio posebnu pohvalu, govori Simeon.

Simeon Stefanović SNIMIO: VEDRAN KARUZA

Oskar znanja

Osvojio je i Oskar znanja za prošlu školsku godinu i to za prošlogodišnje prvo mjesto na državnom natjecanju iz matematike, za koju kaže da je voli oduvijek. I prije nego je krenuo u školu, privlačile su ga prirodne znanosti te je često, kaže, znao s majkom razgovarati o brojevima i tražiti da mu postavlja zadatke.

– Roditelji su mi velika podrška, posebno mama s kojom sam još kao mali radio matematiku. Kad sam bio u trećem razredu osnovne škole, po medijima se pisalo o zadatku iz matematike s državne mature koji je maturantima predstavljao velik problem. Mama mi ga je pročitala, a ja sam ga bez papira i olovke riješio. U osmom sam razredu iz zabave išao rješavati zadatke više razine matematike s državne mature, prisjeća se Simeon.

Moja budućnost je znanost

Na pitanje zbog čega je odabrao baš strukovnu školu, a ne matematičko-prirodoslovni gimnazijski program, Simeon kaže da je zapravo njegova želja bila upisati zagrebački MIOC, ali kako financijske mogućnosti to nisu dopuštale, odluka je pala na Srednju školu za elektrotehniku i računalstvo i to upravo zbog računalstva.
– Draže mi je ići u strukovnu školu jer je ovdje 50 posto predmeta stručno, a to me zanima. Zanimaju me svi prirodoslovni predmeti, pojašnjava Simeon.
Oko budućnosti dvojbe nema jer njegova je budućnost znanost. Ta odluka alternativu nema, a do tada čekaju ga još dvije godine srednjoškolskog obrazovanja koje će pratiti odlasci na najviše razine natjecanja.
– Vidim se u znanosti. Ne znam još točno gdje, ali to će biti znanost. Zasad planiram nastavak školovanja na riječkom Tehničkom fakultetu ili zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računalstva, zaključuje riječki srednjoškolac.

Od prvog školskog dana pa do danas on je čisti odlikaš, a iako su mu prirodoslovni predmeti najdraži, nema problema ni s drugima.

Čitanje i učenje

– Jako volim čitati. Čitam sve i ne biram. Volim slobodno vrijeme provoditi učeći, ali volim zaigrati i nogomet i stolni tenis s prijateljima. Za školu gotovo i ne učim jer kroz pripreme za razna natjecanja školsko sam gradivo već prošao. Tako da mi je dovoljno samo se prisjetiti prije testa, otkriva Simeon.

U školi mu je zapravo dosadno jer gradivo koje se uči on je već odavno prošao. I tako je od prvog dana školovanja jer u prvi je razred krenuo sa znanjem računanja, množenja, čitanja i pisanja. Priprema za natjecanja, kaže, sasvim je druga priča jer tu je vrlo često prepušten sam sebi i vanjskim mentorima iz Centra tehničke kulture te udruge Mladi nadareni matematičari koja mahom okuplja studente.

– Na natjecanjima je gradivo koje se ne radi u školi i potrebno je dodatno raditi. Treba puno volje, vremena i želje. Poznata je stvar da hrvatski školski sustav ne prepoznaje nadarenu djecu. S njima se ne radi i uglavnom su prepuštena sama sebi. Opstanu samo oni koji imaju volje i želje sami raditi. Ima i profesora koji se trude i pomažu. Svaka čast izuzecima, ali nisu svi takvi, kaže Simeon.