Siromaštvo je problem. Siromašnih je bilo otkad je svijeta i vijeka, no to ne znači da trebamo biti ravnodušni, dapače. Trebamo pomoći svojim vremenom i sredstvima, koliko nam naša situacija dopušta.

​Kako ljudi često navijaju za različite ekonomske sustave i rješenja koja bi trebala biti pravednija i bolja u smanjivanju siromaštva, reći ću i ja da je, koliko znam, najpravednije slobodno tržište i što manji državni aparat, uz naravno funkcionalno pravosuđe te jednakost svih građana pred zakonom, odnosno pravedne zakone. Ljudi su ponajprije odgovorni jedni za druge na direktan način – možemo pomoći bližnjem izravno ulaganjem svojeg vremena ili novca, a ne samo čekati državu da »nešto napravi«.

Rizik se smanjuje

Dotičući se statistike, treba reći da se u posljednjih pet godina, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, rizik od siromaštva u Hrvatskoj smanjuje. Prema njihovu istraživanju stopa je rizika od siromaštva od 2015. do 2019. pala s 20 posto na 18,3 posto, a postotak osoba u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti pao je s 29,1 na 23,3 posto. Postotak osoba u teškoj materijalnoj deprivaciji također je pao s 13,7 na 7,3 posto. U usporedbi s ostalim zemljama Europske unije, Hrvatska se nalazi iznad prosjeka EU-a po postotku osoba u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti na osmom mjestu (prosjek EU-a je 21,4, dok je Hrvatski, kako je navedeno, 23,3 posto). U svim dobnim skupinama, postotak rizika od siromaštva i socijalne isključenosti je od 2015. godine u Hrvatskoj u padu, osim za starije od 65 godina, koji se povećao s 26,3 na 30,1 posto. Dobra vijest je Hrvatska ispod prosjeka Europske unije kada je riječ o riziku siromaštva i socijalne iskuljučenosti za djecu i mlade do 18 godina. Prema podacima Eurostata, za EU on iznosi 23,4 posto, a za Hrvatsku 20,7 posto za 2019. godinu. Zanimljivo je da je Slovenija na samom začelju EU-a u toj kategoriji s 11,7 posto djece i mladih u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti u 2019. godini. Vidjet ćemo kakvi će podaci biti objavljeni iduće godine, kada se na njima počnu vidjeti posljedice reakcija na koronavirus.

No, iako vjerojatno nikad nećemo iskorijeniti siromaštvo, treba raditi na njegovu smanjivanju. Tako je riječki Centar za kulturu dijaloga ovoga tjedna otvorio nacionalnu donatorsku kampanju »Moje mjesto pod suncem« svoga istoimena programa. Njome žele prikupiti milijun i dvjesto tisuća kuna do kraja ove godine za potpunu adaptaciju i opremanje objekta od 380 kvadratnih metara na Pećinama u kojem bi djeca – korisnici programa, njegovih 50 stalnih volontera i djelatnice dobili sadržaje koji su im prijeko potrebni za razvoj vlastitih potencijala, ali i razvoj sustavne podrške koju im pružaju, ističu organizatori kampanje iz Centra za kulturu dijaloga.

Mjesto pod suncem

​Riječ je o neprofitnoj organizaciji civilnog društva, osnovanoj 2014. godine, koja je posvećena borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti te promicanju vrijednosti građanske solidarnosti i društvenog dijaloga. Donatorsku kampanju provode u partnerstvu sa Sveučilištem u Rijeci te uz pokroviteljstvo Primorsko-goranske županije i Grada Rijeke, a mi smo razgovarali s voditeljicom programa »Moje mjesto pod suncem« Sandrom Grozdanov iz Centra za kulturu dijaloga da nam kaže koji su konkretni planovi za objekt na Pećinama, ali i više o tome čime se Centar bavi te kako pomažu obiteljima koje su u financijskim teškoćama.

Sandra Grozdanov / Snimio Vedran KARUZA

– Ideja za višenamjenski prostor u kojem bi djeca dobila sadržaje i podršku koju trebaju nastala je u sklopu europskog projekta Solidarity Corps, podržanog u okviru programa Europske snage solidarnosti. Petero mladih arhitekata i dizajner, Kristijan Mamić, Enia Kukoč, Ariana Sušanj, Damian Sobol Turina i Marin Nižić, pod vodstvom mentorice Ide Križaj Leko, mapiralo je prostore u Rijeci koji bi mogli primiti »Moje mjesto pod suncem« te smo se odlučili za objekt na Pećinama, iznad Erste banke, u vlasništvu Sveučilišta u Rijeci koje je spremno odlučilo podržati naša nastojanja. Prostor je zamišljen kao većina odgojno-obrazovnih ustanova, ali bih izdvojila centralnu prostoriju, koja će biti poput velikog dnevnog boravka, koji odiše pravom domaćinskom atmosferom, kako bi se djeca ondje osjećala sigurnom. Zgrada će biti potpuno preuređena iznutra, a veći prostor nam je nasušno potreban. Na primjer, nedavno nam je pristupila jedna tvrtka koja osnovnim školama u Rijeci dostavlja ručak i marende. Bili su spremni svakodnevno donirati tople obroke za naše polaznike, od kojih mnogi često dobiju samo jedan topli obrok tjedno, ali smo tu donaciju morali odbiti jer u našem prostoru na Brajdi nemamo odgovarajućih uvjeta, kaže Grozdanov. Također, trenutno sve radionice, s 50 djece provodimo u sedamdeset kvadratnih metara i ne možemo ostvariti sve što želimo s djecom i što im je jako potrebno – kvalitetniji i sustavniji rad, kaže Grozdanov.

Idejno rješenje za novi prostor napravili su spomenuti mladi arhitekti, a Centar nakon prelaska planira u svoje aktivnosti uključiti i djecu koja nisu socijalno ugrožena, ali i veći broj socijalno ugroženih. Trenutno je u njihovu programu pedesetero djece osnovnoškolske dobi i 32 obitelji, s kojima uz petero zaposlenih – našu sugovornicu, Anu Karakaš, Mariju Krželj Torbarina, Nikolinu Matić i Kristinu Smoljanović, radi i pedesetak volontera te je Centar usmjeren u dva pravca – prema doniranju hrane i prema tome da se potrebitima pomogne kako bi ih se izvuklo iz »začaranog kruga siromaštva«.

– Prije pet godina uspjeli smo ishoditi da se skine porez na doniranu hranu, kako bi se police socijalne samoposluge više napunile. Na tom tragu radimo i danas, snažno zagovaramo i prema donatorima i prema Vladi Republike Hrvatske da sve učine kako bi se hrana donirala, a ne bacala, ali i provodimo projekte u tom pravcu, opisuje Grozdanov.

Donatorska kampanja ‘Moje mjesto pod suncem’

​Volonteri – okosnica

​Drugi dio njihovih aktivnosti usmjeren je na dokidanje siromaštva, po staroj izreci da je bolje čovjeka naučiti loviti ribu, nego dati mu je. Grozdanov kaže da je siromaštvo transgeneracijski problem, odnosno da se prenosi s generacije na generaciju, te su jako usmjereni na rad s djecom jer kod njih mogu napraviti najveću promjenu. S višim stupnjem obrazovanja smanjuje se i rizik od siromaštva pa tako Centar u popodnevnim satima u svojim prostorijama na Brajdi organizira pomoć u učenju za djecu – za matematiku, informatiku, fiziku, kemiju, ali i radionice – šivanja, glume, plesa i razne kreativne radionice. Radionica je trenutno jedanaest, a održavaju i jedan oblik građanskog odgoja nazvan »Osnaživko« kojim djecu osnažuju da budu aktivni građani svoje zajednice. Sve aktivnosti provode volonteri te je Centar za kulturu dijaloga dobio i nagradu kao najbolji volonterski program u Rijeci 2018. godine.

– Volonteri su okosnica našeg programa. Oni prolaze strogu selekciju jer se radi s osjetljivom skupinom, ali ih i dodatno educiramo jer nije svima struka rad s djecom. Individualni pristup prema svakom djetetu nam je važan te je idealno kada uvijek isti volonter pomaže djetetu u učenju, jer se onda razvija i odnos povjerenja. Jedna naša volonterka razvila je tako prijateljstvo sa štićenicom te se i danas čuju, iako ona više ne dolazi jer je sada u srednjoj školi. No, neka djeca nastavljaju dolaziti i u srednjoj školi jer im ta pomoć, instrukcije, puno znače. Osim regularnih tjednih pomoći u učenju i radionica, organiziramo djeci i posjete kazalištu, muzejima, kinu te se povezujemo s mnogobrojnim institucijama – Gradskom knjižnicom (koja osigurava besplatne iskaznice), Domom mladih, Sportskim savezom Rijeka i drugima. Pokušavamo na sve moguće načine uključiti djecu u puls grada, omogućiti im sudjelovanje, da ne budu isključeni, opisuje Grozdanov te naglašava da su djeca s kojom rade često nevidljiva.

​Susret s realnošću

– Ako dijete ima zdravstvenih poteškoća, to će se često vidjeti na njemu i sažalit ćemo se. Izgled će nas potaknuti da se pokrenemo i pomognemo. No, na djeci s kojom mi radimo to se ne vidi, a ima takvih slučajeva gdje dijete u danu pojede samo jedno kuhano jaje. Puno njih nema osnovne stvari, nemaju svoj krevet ili radni stol, a o vlastitoj sobi uopće ne razgovaramo. Tek kada uđete u njihove domove shvatite kako to dijete zapravo živi – to je susret s realnošću. Zdravstvene poteškoće također uopće ne mogu rješavati jer to nije dovoljno redovno i intenzivno da se dogodi stvarna promjena. No, mi smo uspjeli dijelu djece osigurati logopeda i stvarno su velike promjene postignute. U suradnji sa Zakladom Solidarna jedno dijete već tri godine odlazi kod psihologa i promjena je tolika da je njegova učiteljica došla u Udrugu da nam to kaže, prepričava Grozdanov i kaže da imaju jaku dobru suradnju sa školama i Centrom za socijalnu skrb, svatko odradi svoj dio posla.

Donatorska kampanja ‘Moje mjesto pod suncem’

​Nemoguće je raditi s djecom, a da se ne radi s roditeljima pa tako naša sugovornica kaže da su počeli i s radionicama za roditelje, koje kombiniraju s grupama podrške, ali i da omoguće roditeljima i djeci izlete koje si inače ne bi mogli priuštiti.

– Za jednodnevni izlet na Cres Jadrolinija je bila donirala katamaran te smo svi otišli – i volonteri i roditelji i djeca. Ponekad pozovemo i naše donatore, poslovne subjekte, pa smo tako njih priključili našoj grupi na izletu u Golubinjak. Baptistička crkva organizira zajedničke ručkove s majkama naših štićenika za Božić, a i ubrzo planiramo jedan izlet u toplice za majke – jedan dan posvećen njima, kaže Grozdanov.
​Milijun i dvjesto tisuća kuna u nešto više od dva mjeseca je velik izazov, no vjeruje da će ih uspjeti skupiti jer su u nekim kritičnim trenucima uvijek znali dobiti podršku.

– Mislim da svi koje se priključe programu »Moje mjesto pod suncem« mogu prepoznati autentičnost ove priče. Nismo još dobili nikakva obećanja za velike donacije, ali da smo pesimistični, ne bismo u sve ovo ni krenuli, zaključila je.