Nakon izvršenja prošlogodišnjih radova na nalazištu crkvice, pomalo misteriozna priča o nekadašnjem selu u klanjskoj šumi na Gumancu se nastavlja.

Središnji napori oko otkrivanja povijesnih činjenica o mjestu na kojem je prema narodnoj predaji postojalo selo Paka, trenutno se odvijaju upravo oko ostataka crkvice Marije Magdalene na spomenutom lokalitetu za koji arheolozi, konzervatori i restauratori pokazuju nemali interes. Prema riječima Mateje Baričević, voditeljice istraživačkog projekta iz Hrvatskog restauratorskog zavoda, ovo je nalazište zasad jedino izvorište materijalnih dokaza o nekadašnjem životu na toj lokaciji. Ipak, restauratori se nadaju da će se u idućim fazama projekta pojaviti novi pronalasci koji će omogućiti nove spoznaje o povijesti zapuštenog pograničnog predjela.

– Naš trenutni prioritet je zasigurno konzerviranje crkve u potpunosti, na nama je da se pobrinemo o tom kulturnom dobru te da ono bude vidljivo i očuvano. Mi radimo revizijska istraživanja i spašavamo ono što se spasiti da, a lokalitet, za koji se ne zna otkada je napušten, trenutno je pod statusom preventivno zaštićenog kulturnog dobra. Nažalost, iako znamo da se 2018. godine izvršilo čišćenje prostora crkve i uokolo nje, nemamo egzaktne podatke o istraživanjima koja su ovdje prethodno provedena. Kada se rade incognito iskopavanja, onda se djelomično unište podaci o samoj crkvi, a na temelju nje i njezinih ostataka teško je reći nešto više o njezinom značaju, navodi konzervatorica i arheologinja Mateja Baričević.

U potrazi za selom

O postojanju sela Paka svjedoče malobrojni, ali time i vrjedniji povijesni zapisi kao što su dva iz sredine 17. stoljeća, kao i katastarski plan star 205 godina u kojem se spominje crkvena ruševina. Tematika oko pronalaska sela oživljena je nakon otkrića braće Starčić kad je predjel šume očišćen te pronađeni ostaci crkvice, a čišćenje i uklanjanje kamenja lani je izvedeno pod stručnim vodstvom Barićević i njezinih kolega iz zagrebačkog zavoda. Cilj tadašnjih aktivnosti bilo je stvaranje preduvjeta za izvršenje konzervatorsko-restauratorskih radova na crkvici koji su se zbivali i ovog ljeta.

– Prošle godine su započela arheološka istraživanja, iako je glavni cilj bio vraćanje crkvice u prvobitno stanje. U fokusu nam je bilo zaustavljanje propadanja same crkvice, a probno je istražena jedna sonda uz njen ulaz. Ove godine smo radili konzervatorske radove u kojima su ojačani zidovi crkve. Većina zidova je bila u dosta lošem stanju, očuvani u jednom do dva reda naslaganog kamenja i izvan svog originalnog položaja. Stoga smo neke zidove morali razidati i vratiti u prvobitni položaj, dok smo jedan dio zida koji je ostao u originalu ojačali kako ne bi dalje propadao kako bi naznačili da je tu postojala građevina, opisuje stručnjakinja, dodajući kako se za iduću godinu planira konzerviranje crkvina popločenja. Također, Baričević se nada kako će rezultati obrade zračnih fotografija snimljenih na tom području pokazati da je lokalitet vrijedan daljnjeg istraživanja.

– Često se navodi kako je crkva Marije Magdalene pripadala selu Paka, a trenutno se u obradi nalaze LIDAR podaci koji bi nam mogli pokazati nalaze li se u blizini nekakve strukture. Ako se pokaže da postoje, fokus naših arheoloških istraživanja će se premjestiti na njih kako bi pokušali istražiti to selo što je svima i najzanimljivije. Znamo da je tu crkva, o njoj imamo par podataka i katastarski prikaz, međutim ne znamo širu priču o selu. Tek smo ove godine uspjeli dobiti sredstva za obrađivanje LIDAR podataka, a ako se pokaže da u širem realu crkve ima smisla raditi istraživanja, sigurno ćemo ih napraviti, napominje arheologinja.

Dva novčića

Što se same crkve Marije Magdalene tiče, prvotne procjene oko njezine starosti koje je ponudio arheolog Ranko Starac smjestile su je najkasnije u 14. stoljeće. Ove se pretpostavke, kaže Baričević, potvrđuju i na obradi pronađenih novčića, zasad najvažnijih pronalazaka u slojevima uz temelje građevine.

– Kolega arheolog je na temelju nalaska jednog novčića koji su našli tijekom čišćenja crkve preliminarno zaključio da se radi o tom periodu. Mi smo također našli novčić iz 14. stoljeća koji takvu pretpostavku dodatno potvrđuje, no jedino po čemu zasad možemo procjenjivati dataciju su ta dva novčića. Inače, crkvice se datiraju na temelju njihovih tipologija, o tome kako su građene i izgledaju apsida, začelje i pročelje, međutim na temelju pronalazaka ove crkve datacija može biti široka. Nažalost, nikakve druge artefakte nemamo. Uz zidove crkve pronađeno je dosta željeznih čavala što može sugerirati na nekakvu drvenariju, no ondje nisu pronađeni niti kamena plastika niti keramički ulomci, ističe Mateja Baričević.

Na nadama da će treća faza projekta (koji se odvija pod financiranjem Ministarstva kulture i medija) podariti vrijedne pronalaske i dosad neotkrivene informacije do daljnjeg će počivati i potraga za izgubljenim selom kojeg se Klanjci sjećaju samo po priči.