Marin Miočić Stošić iz Udruge Vox reagirao je na slučaj provale u zagrebački stan intendanta riječkog HNK Ivana pl. Zajca, Olivera Frljića te svojim javnim istupom na riječkom Korzu izrazio »zgražanje tom novohrvatskom konstantom«.

– Ova diskvalifikacija neistomišljenika i anarhičnih slobodnjaka očito još nije kulminirala krajnjim mjerama za neposluh, fizičkim nasiljem. Obračun s drukčijima je zajednički nazivnik neslobodnih, nedemokratskih, totalitarističkih ideologija i praksi, ma u kakve god celofane to predsjednica i Karamarko zamotali. Skidanje »opasnih« glava, javne prozivke, osvetoljubiva zaklinjanja, uz žmirenje na oba oka pravne države, abolirajući tako sve oblike represije prema »zviždačima«, nažalost postaje hrvatska konstanta i »modus operandi« desne nomenklature na vlasti. Što javno, što prešutno podržavanje ove crnokošuljaške scene čak i od stožernih državnih dužnosnika legitimira zapravo svu ovu nakaradnost kojoj dnevno svjedočimo. Sve te prljavštine, prijetnje, vrijeđanja, nasilje, mržnje, provokacije s govorne bine ili stranica »lojalnih« medija degutantni su dokaz naše neevoluirane stvarnosti koja se još koprca u 19. i 20. stoljeću, kazao je Miočić Stošić, dodajući kako je »sada očito da u ovom velikom plemenskom selu zvanom Domovina vlada prenaglašena jednobraznost i forsiranje mentalne uravnilovke, dakle, uopćavanje i poricanje svake pojedinačnosti, poput Frljića.

Miočić Stošić istaknuo je kako je Frljićev krimen što se tvrdoglavo i permanentno upušta u grijeh svojemišljenja i samorealizacije, pa i po cijenu »sudbine Raspetog«.

– U oboru ovaca, ovan je sam sebi priuštio pravo da bleji. I još očekuje razumijevanje i podršku tora. Poprilično apsurdno u ovom brlogu imperativnog jednoumlja. Ovdje se i bezazleniji iskoraci iz dopuštenog i pretpostavljenog strogo stigmatiziraju. Stoga je nekakvo apeliranje na odgovorne institucije i njihovo amenovanje zla – čista utopija. Što ne znači da se od borbe za istinskiju istinu treba ikad odustati, zar ne, Frljiću?, zaključio je Miočić Stošić.