Foto: Damir Škomrlj
Proučavala sam kako se »izvlače« pojedini podaci iz glazbe, pa sam počela raditi na sustavu za pretraživanje glazbe putem određenih obilježja koja glazbi daju određeni »feeling«, kaže Michela Magaš
Riječanka Michela Magaš koja već dugi niz godina radi i živi u Velikoj Britaniji osvojila je nagradu Europske unije za inovatoricu godine, koju su joj prigodno za Dan žena uručili potpredsjednica Europskog parlamenta Mairead McGuinness i EU povjerenik za istraživanja, znanost i inovacije Carlos Moeda.
Iako je uistinu rijetko spominjana u hrvatskim medijima, Magaš ima uspješnu dvadesetogodišnju karijeru na području inovacija, kojom »spaja« umjetnost, dizajn, tehnologiju, znanstvena istraživanja i industriju. Suosnivačica je tvrtke Stromatolite Design Lab u sklopu koje je razvijala buduće koncepte za velike međunarodne klijente poput Applea, Nikea i Nokije.
Istraživanja o sustavu interpretacije glazbe kojima se bavila u okviru svog doktorata na londonskom Goldsmith Collegeu rezultirala su, između ostalog, inovativnom tehnologijom pretraživanja glazbenih zapisa. Michela je vodila i projekt MIReS.cc financiran iz fondova EU-a u sklopu kojeg su budućnost glazbenih tehnologija i njihov potencijalni utjecaj na industriju i znanost istraživali znanstvenici iz sedam europskih znanstvenih centara.
Tisuće inovatora
No, njezin možda i najveći projekt dosad međunarodni je Music Tech Fest – nevjerojatni ekosustav koji okuplja više od 5.000 inovatora, znanstvenika, glazbenika, kreativaca svih vrsta, što je proteklih pet godina rezultiralo cijelim nizom inovacija i patenata.
Micheli Magaš ovo nije prva nagrada – njezin rad priskrbio joj je cijeli niz prestižnih priznanja. Bez obzira, dakle, što su velika priznanja već više godina dio njezine karijere, nagrada za inovatoricu godine kojom EU želi potaknuti veće sudjelovanje žena na području inovacija, za Magaš ipak predstavlja, kako kaže, ogromnu čast.
– Nagrada je dosad u pravilu dodjeljivana za rad s područja STEM-a, odnosno znanosti i inženjeringa i drago mi je da u sklopu ove nagrade predstavljam kreativne industrije – rekla nam je Magaš koja je, kaže, odrastajući uz oca, poznatog hrvatskog arhitekta Borisa Magaša i pomažući mu čak u nekim njegovim projektima, od malena znala da će se baviti »nečim kreativnim«. Umjesto, međutim, da završi u arhitekturi, Michela se odlučila za puno nesigurniju opciju – studiranja dizajna u Londonu gdje joj je živjela teta. Bilo je to, prisjeća se, nekoliko godina prije rata, a njezini roditelji nisu bili oduševljeni planom.
– Bilo je tada teško živjeti u Londonu, a ja sam se pokušavala ubaciti na neki od boljih studija sa svojim crtežima i idejama. Konkurencija je golema za bilo koji vrhunski umjetnički koledž, no nisam odustajala I nekako sam naposljetku uspjela – priča nam Michela koja je magisterij iz komunikacijskog dizajna stekla na prestižnom Royal College of Art u Londonu. Ubrzo potom uz Petera Russell-Clarka osnovala je tvrtku Stromatolite – svojevrsni dizajnerski i inovacijski laboratorij.
Inovativni koncepti
Ime tvrtke nije odabrano slučajno, stromatoliti su fosilni ostaci mikroorganizama, mahom cijanobakterija – jedinih prokariota sposobnih za proizvodnju kisika za koje se smatra da su najzaslužniji za pretvaranje Zemljine atmosfere, nekoć siromašne kisikom, u atmosferu pogodnu za razvoj života.
– Kombinirali smo komunikaciju, dizajn i proizvode. Razvijali smo ideje i inovativne koncepte koje bi »bacili van« i vidjeli da li se što hvata. Između ostalog, za Nike smo razvili koncept za nekoliko pravaca budućih proizvoda, poput primjerice modularne sportske opreme koja je prilagodljiva raznim uvjetima, a onda bi oni testirali ima li smisla to dalje razviti u konkretne proizvode – pojašnjava Michela.
Teško, međutim, da ćete dobiti autorska prava baš na tu pjesmu, no zato možete putem naše »tražilice« pretraživati glazbene baze po raznim kvalitetama koje daje taj glazbeni segment i naći nešto što vam odgovara i što ćete lakše kupiti – opisuje Magaš inovativni sustav koji je razvila kao rezultat više različitih istraživanja u suradnji s različitim stručnjacima.
Sučelja i aplikacije
– Imali smo 60 ljudi koji su radili prezentacije novih ideja i izuma, 70 kreativaca i dizajnera koji su primjerice gledali kako se može sklopiti boja sa zvukom, 100-injak programera i inženjera, ljudi specijaliziranih za izradu aplikacija. Na licu mjesta nastajale su nove inovacije, sučelja, nove aplikacije, čak i novi instrumenti. Bilo je to prvo izdanje Music Tech Festa 2012. godine i od tada smo napravili još deset izdanja – svojevrsnih inovacijskih laboratorija diljem svijeta, što je u konačnici rezultiralo s cijelom jednom međunarodnom zajednicom koja spaja kreativce, znanstvenike i industriju i okuplja oko 5.000 inovatora – pojašnjava Magaš.
Ona i njezini suradnici razvili su u suradnji s EU istraživačkim centrima i »alate« koji olakšavaju razvoj inovacija i patenata, kao i pristup načinima financiranja, a cijeli ovaj inovacijski ekosustav već je u prvih 15 mjeseci rezultirao prvim patentom, dva nova start-upa, 11 originalnih projekata koji su u fazi razvoja prototipa, te nekolicinom inovacijskih nagrada.
Glazbena ikona
– Glazba je i dalje društveno »ljepilo« koje povezuje sve ove stručnjake, jer je glazba univerzalni jezik koji svi razumiju, no cijeli sustav se razvio u raznim pravcima. Jedan od rezultirajućih izuma primjerice upotrebljava tehniku »neurofeedbacka«, odnosno pomoću posebnih senzora »čita« nečije geste – priča nam Magaš.
Odličan primjer kojim se može dočarati što sve nastaje u ovom neobičnom globalnom inkubatoru ideja pogonjenih glazbom, a na koji je Magaš posebno ponosna, projekt je stvaranja »glazbene ikone« čija je muza bila Victoria Modesta. Ova glazbenica i model ima nogu amputiranu ispod koljena, a cijela ideja projekta bila je iskoristiti nove tehnologije kako bi se osobama s invaliditetom dale »posebne« moći.
Ova nagrada golema je čast za mene. To je prvi put da je dodijeljena za kreativne industrije. Kreativne industrije u razvijenim zemljama Europe prepoznate su kao iznimno važna domena, vrlo profitabilna, koja pridonosi razvoju svih ostalih industrija, ali svih drugih segmenata gospodarstva i društvenog života. Imamo utjecaj na vrlo širok spektar djelatnosti.
Do sad su ovu nagradu dobivale uglavnom žene koje rade u medicini ili znanosti, a sada je prvi put dodijeljena u domeni koja našoj javnosti možda i nije dovoljno poznata. Moram naglasiti da kreativne industrije danas imaju velik utjecaj i u napredovanju znanosti, a ova nagrada nije samo priznanje meni, nego cijelom sektoru – ističe Magaš.
Na pitanje koliko su kreativne industrije kao razvojni potencijal prepoznate u Hrvatskoj, odgovara kako nisu ni u približnoj mjeri kao što je to slučaj u dobrom dijelu ostalih zemalja Europske unije.
– Ja sam već godinama konzultant Europske komisije za kreativne industrije, i Komisija je prepozala važnost tog sektora, što se kroz kreativne industrije može postići i koji su rezultati. U našoj politici ta svijest se tek treba razviti. Što se tiče potencijala, on je ogroman. Imamo primjer Peek and Poke muzeja u Rijeci koji je dobio brojna međunarodna priznanja, ali kod nas se ljudi moraju probuditi i shvatiti važnost i potencijal sličnih projekata. Imamo Svena Maričića sa 3D printanjem, i puno drugih mladih ljudi koji znaju što rade i što hoće, rekla je Magaš.
Jedna od inovacija tako je omogućila Victoriji da upotrebljava svoju protezu kao instrument koji pokreće gestama, a za nju je razvijeno i posebno odijelo koje fizičke pokrete može pretvoriti u notni zapis.
Iako radi na više projekata, Michela Magaš često i dalje navrati u Rijeku, te povremeno surađuje i na nekim hrvatskim projektima kao što je primjerice bio akustički dizajn glazbenog terminala Zračne luke Rijeka. Kako sama kaže, želja joj je u budućnosti još više surađivati s hrvatskim stručnjacima specijaliziranim za nove tehnologije, poput Riječanina Svena Maričića.
