U Rijeci je nedavno osnovana udruga »Marijina farma« koja konkretnim projektima želi pridonijeti smanjenju siromaštva i gladi kao globalnog svjetskog fenomena današnjeg svijeta te postati dio globalne borbe za blagostanje i promicanje socijalne uključenosti kroz edukaciju.

Njihov rad nije imaginaran jer se u gradu Lubumbashi u Demokratskoj Republici Kongo u Africi nalazi mala farma, vlasnika Emmanuela Kabonga Wa Cabonga koji je ujedno i predsjednik udruge civilnog društva Association pour le soutien des initiatives de développement (ASID), koja stoji iza projekta, a koja je službeni partner »Marijine farme«. Farma se proteže na osam hektara i prvi volonteri iz Hrvatske krajem ožujka idu u Kongo obaviti prvu edukaciju.

Čovjek, ne profit 

Idejna začetnica ovog projekta je Marija Ivaniš, docentica Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu Sveučilišta u Rijeci, koja ovim projektom još jednom pokazuje da se promicanje ekonomije kojoj je na prvom mjestu čovjek, a ne profit, ne nalazi samo u njezinim knjigama.

– Željeli smo, prije svega, pridonijeti strateškom cilju Ujedinjenih naroda da se do 2030. iskorijeni ekstremno siromaštvo u svijetu. Ne želimo biti pasivni promatrači već promotori društvenog poduzetništva. Alarmantno stanje i ove jezovite brojke ujedinjuju ljude, koje povezuju slični svjetonazori i senzibilitet prema društvenim problemima, u zajedničkom nastojanju da kroz udrugu »Marijina farma« promičemo razvoj socijalnog poduzetništva, potičemo stanovnike na bavljenjem agrikulturom, poljoprivredom i stočarstvom s naglaskom na kozarstvo, educiramo i obrazujemo farmere i stanovnika o uzgoju stoke i obrađivanju zemlje za potrebe poljoprivrede te svim mogućnostima bavljenja kozarstvom i pravilnoj reprodukciji domaćih životinja, pripremi, obradi, preradi, konzerviranju i distribuciji mesa, distribuciji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Pružamo savjetodavnu, edukativnu, tehničku i fizičku pomoć kroz volontiranje na terenu za unapređenje rada farmi i diverzifikaciju poljoprivrede i stočarstva, potičemo razvoj ekološke poljoprivrede, zaštitu zdravlja životinja, organiziramo edukativne aktivnosti za stanovnike kroz praktične radionice o mogućnostima poboljšanja uvjeta i kvalitete života kroz mikropoduzetništvo i poticanje ruralnog razvoja s naglaskom na zaštitu zdravlja ljudi, osobito djece. Tako želimo dugoročno stvoriti uvjete za smanjenje gladi kroz povećanje zaposlenosti, ističe Marija Ivaniš.

Transparentno i humano 

Smatra da je ova akcija drugačija jer je okrenuta dugoročnim ciljevima, a ne kratkotrajnim doniranjem novca i hranjenjem nečijih usta.

– Želimo da ljudi kroz edukaciju i obrazovanje stvore sebi sami uvjete da žive dobro, da poboljšaju svoju kvalitetu života, prehranu… I za svaki naš novčić znamo kamo ide i što se njime postiglo. Transparentno i humano, što je boljka, kako znamo, mnogih hrvatskih udruga – kaže.

Na ovaj projekt odlučila se potaknuta svijetom u kojem vladaju siromaštvo, bijeda, glad, nezaposlenost… kao gorući problemi.

– Imperijalistički način života naša je svakodnevica. Socijalna nejednakost u svijetu raste. Sedam od deset osoba danas živi u državama u kojima je jaz između bogatih i siromašnih veći nego što je bio prije 30 godina. U svojim rukama, 1 posto stanovništva drži 39 posto ukupnoga svjetskog bogatstva, a 94 posto svjetskih prihoda raspodijeljeno je na 40 posto stanovništva Zemlje. U međuvremenu, preostalih 60 posto stanovnika mora živjeti sa 6 posto svjetskih prihoda. No, suvremeno društvo ne obilježava samo nejednakost, već još uvijek ogromna glad i siromaštvo. Širom svijeta, gotovo svaki sedmi čovjek je gladan. To je gotovo jedna milijarda ljudi, a još jedna milijarda je neuhranjena ili se neadekvatno hrani. Tri četvrtine onih koji gladuju žive na selu, većina njih, više od 60 posto su žene. Mjereno prema ukupnom broju stanovnika, najviše gladnih ljudi živi na afričkom kontinentu. U rujnu 2017. Organizacija za hranu i agrikulturu pri Ujedinjenim narodima i druge agencije Ujedinjenih naroda objavile su da je glad u svijetu narasla prvi put u desetljeću sa 777 milijuna ljudi u 2015. godini na 815 milijuna u 2016. U svijetu svake godine od gladi umre 15.000.000 ljudi, svakih pet sekundi u svijetu umre jedno dijete od gladi, a čak 3 milijarde ljudi pokušava preživjeti s manje od 2 američka dolara dnevno. Čini li se nešto? Čini se nedovoljno. Nedostaje volje. Vlastite i one političke da se ovaj svijet učini boljim mjestom za život – objašnjava Marija Ivaniš razloge osnivanja »Marijine farme«.

Odsječeni od svijeta 

Mnogi se vjerojatno pitaju zašto baš Afrika i Demokratska Republika Kongo, kad i u Hrvatskoj ima potrebitih i siromašnih, no Marija kaže kako su i kod nas brojke zastrašujuće, no Hrvatska je za razliku od država trećeg svijeta uređenija s razgranatom mrežom institucija i ne malim brojem udruga koje pomažu istim ili sličnim ciljanim skupinama.

– Odlučili smo pomoć onima koji nemaju nikakvu pomoć, kojima su ruke vezane, koji kao da su odsječeni od svijeta i zaboravljeni. Kongo je jedna od 25 najsiromašnijih država svijeta. Imaju uran, zlato, dijamante, naftu, kobalt, a da bi se ta bogata zemlja mogla kolonizirati i iskorištavati, prvi se dosjetio belgijski kralj Leopold II koji je pomoću međunarodne zajednice uspio od ove države stvoriti vlastiti posjed tri puta veći od njegove Belgije. Tijekom njegove vladavine u ovoj je državi stradalo oko milijun ljudi, a danas smo svjedoci da je Kongo i dalje srce tame, koje nemilice svi iskorištavaju radi prirodnih bogatstava. Najkrvaviji svjetski sukob od Drugog svjetskog rata još se »vuče« ovom zemljom: poginulo je više od pet milijuna ljudi, milijuni su dovedeni na rub smrti zbog gladi i bolesti, milijuni žena i djevojčica su silovani. Veliki afrički rat (1998 – 2003), u kojem je sudjelovalo devet nacija i najmanje 25 naoružanih frakcija, gotovo se u potpunosti odigravao baš u granicama Konga, pa ga u literaturi nazivaju i Drugi rat u Kongu. Tim ratom koji je iz ljudi izvukao ono najgore, svijet se nije mnogo opterećivao, mrtvi se nisu brojali, ali su se svjetski moćnici itekako pozabavili dijamantima, interesnim sferama i mogućnostima za iskorištavanje kongoanskog bogatstva. Ujedinjeni narodi upozoravaju da bi dva milijuna djece moglo umrijeti od gladi u Demokratskoj Republici Kongo. Humanitarne organizacije navode da su dugogodišnji sukobi i nestabilnost uzrokovali jednu od složenijih kriza u svijetu, koja se neprestano pogoršava. Samo u regiji Kasai više od 300.000 osoba nema nikakve pomoći ni hrane za preživljavanje. Zbog sukoba vojske i pobunjenika poljoprivrednici već nekoliko godina ne mogu obrađivati zemlju. Sve je više izbjeglica iz Demokratske Republike Kongo, koji utočište traže u kampovima susjedne Ugande. Demokratska Republika Kongo poznata je po djeci kobalta. Ručno kopanje te rude obavljaju djeca i to bez zaštitne opreme, a neka nisu starija od četiri godine. Rade po 12 sati dnevno, pod prijetnjom batina kopaju po blatu, po kiši, a zarađuju 8 penija dnevno. Ovaj je mineral ključna komponenta baterija za pametne telefone i laptope, zahvaljujući čijoj prodaji multinacionalne korporacije zarađuju milijarde. Za iznimno opasno izvlačenje kobalta iz rudnika radnici, među kojima su brojna djeca, plaćeni su samo 69 lipa dnevno. Stanovnici u blizini rudnika piju vodu u kojoj se peru minerali, a lokalni liječnici navode da djeca obolijevaju od misterioznih bolesti, što pripisuju izloženosti materijalima koji dolaze iz rudnika. Prema zadnjim izvještajima šokantne su posljedice utrke za najvrednijom rudom na svijetu jer u nenormalnim uvjetima u rudnicima radi 40.000 djece, a kobalt kopaju golim rukama! Ovo su naši razlozi. Ovoga nema u Hrvatskoj. Zar su njihovi životi manje važni od naših? Zar su njihova djeca manje važna od naše djece? To su naši razlozi. Svi na ovom svijetu imaju mogućnost nekome pomoći. Mi smo odlučili njima, kaže Marija.

Samoodrživi razvoj 

Prvi volonteri kreću u Kongo za otprilike mjesec dana, a o njihovoj zdravstvenoj sigurnosti brinu se epidemiolozi Zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije. Temeljni cilj »Marijine farme« je edukacija lokalnih farmera i stanovnika o obrađivanju zemlje i uzgoju poljoprivrednih kultura te uzgoju stoke.

– Farmu u gradu Lubumbashi u Demokratskoj Republici Kongo moramo osposobiti za dugoročni samoodrživi razvoj i rast, što uključuje dovod pitke vode, oplemenjivanje zemlje za uzgoj poljoprivrednih kultura, poboljšanja uvjeta u kojima žive životinje, povećanje broja životinjskih vrsta, pošumljavanje, sađenje kroz edukaciju i obrazovanje lokalnih farmera i stanovnika. Želimo stvoriti održivu farmu prema Europskim standardima koja će generirati dodanu vrijednost za lokalno stanovništvo, smanjenje gladi i siromaštva te povećanje zapošljavanja – govori Marija kojoj je vjetar u leđa dala prva donatorska večera koju je krajem 2018. organizirala u kastavskom restoranu »Kukuriku«.

Prikupljena sredstva već su iskorištena za kupnju koza. Koze, naime, potječu iz Afrike, a sama poljoprivreda i kozarstvo su ondje loše razvijeni. Kozarstvo ima velik potencijal za prehranu stanovništva, a osobito djece, kojoj u Africi nedostaje jako puno proteina, a kozje mlijeko, sir i sirutka imaju 50 posto veći udio proteina od kravljeg.

– Na našoj se farmi u Africi prije tri tjedna održala radionica za učenike poljoprivrednih škola, trenutno se buši zemlja za dovod pitke vode, uređen je prostor za zečeve, a volonteri nose nove donacije za kupnju novih životinja i sjemena. Vjerujemo da će volonteri odlaziti na farmu dva do tri puta godišnje kako bi se pratio rad i mogle sukladno tome organizirati aktivnosti koje su neophodne za napredak i daljnji razvoj. Puno smo napravili donatorskom večerom i želim zahvaliti gospodinu Nenadu Kukurinu, vlasniku gourmet restorana Kukuriku, koji je objeručke prihvatio da se humanitarna večera održi upravo u prekrasnom ambijentu njegovog boutique hotela. Hvala i svim divnim ljudima koji su se odazvali, humanistima i filantropima, uglednim članovima našeg društva, dobrim ljudima koji su željeli biti dio ove priče. Hvala i jazz bandu The Rose Ansamble koji je humanitarno svirao uz sjajan vokal Barbare Štimac. Hvala svim obrtnicima i tvrtkama na doniranim vrijednim tombolama, nabraja Marija pomoć koja joj je u prvim danima stizala sa svih strana.

Dan žena za Afriku u Guitaru 

Za Dan žena, opet u Kastvu u Guitar Caffeu, priprema se još jedan humanitarni događaj – Dan žena za Afriku. Marija kaže da ni u Europi nije lako biti žena, no u Demokratskoj Republici Kongo žene su svakodnevno žrtve nasilja, posebno od strane naoružanih snaga i odmetnutih naoružanih vojnika.

– Oko 1.100 žena je silovano svaki dan, a više od 200 tisuća je silovano od 1996. godine do danas. Žene u Kongu ne mogu dobiti dokumente bez dozvole muža. Područja djelovanja udruge »Marijina farma« su i ljudska prava te socijalna djelatnost, stoga Međunarodni dan žena posvećujemo ženama u Africi, a prikupljenim novčanim sredstvima pospješit će se rad na našoj farmi koja potiče žene na samozapošljavanje i dostojanstven život.

Kako pomoći? 

No da bi projekt uspio, važan je kontinuitet.

– O napretku naše farme i projekta koji podržava i ministar poljoprivrede DRC, moći će se čitati na službenim web stranicama udruge koje su u izradi, no naš rad već neko vrijeme se može pratiti na Facebook stranici »Marija Farm«. Tu se vide rezultati rada, konkretni pomaci i stvari u koje smo uložili novac. I idemo dalje. Za sve koji žele donirati sredstva za rad naše udruge mogu to učiniti na žiroračun Privredne banke Zagreb; IBAN: HR84 2340 0091 1109 9209 7; SWIFT code: PBZGHR2X ili nas kontaktirati putem Facebook stranice, a dobrodošli su i oni koji se žele i aktivno uključiti u rad naše udruge te postati članovi, poziva Marija Ivaniš.