Nijedan festival ne bi bio to što je, bez složnih ruku volontera. To vrijedi i za legendarni Homo si teć. Ove godine na festivalu je marljivo radilo njih stotinjak, a danas su u Salonu Grada Rijeke dobili zahvalnice za svoj trud uz mali znak pažnje u obliku poklon bona.

Ujedno je uručen i “ček” prikupljen od prodaje majici, a koji je otišao udruzi CeKaDe i njihovom programu Moje mjesto pod suncem.

Ček je primila Ana Karakaš iz udruge, a radi se o iznosu od 6.448 eura.

Čestitke na trudu

“Naš program cijeli niz godina pokušava pružiti toliko potrebnu podršku najranjivijim članovima našeg društva – djeci koja su lošijeg socio-ekonomskog statusa i koja žive u siromaštvu i socijalnoj isključenosti.

Ovom podrškom, velikodušnom donacijom, vi omogućujete da se taj rad nastavi i da doista djeca uspiju na temelju sposobnosti i potencijala i talenta, a ne okolnosti u kojima su se zatekli i zbog toga hvala organizatorima, volonterima i, naravno, onima koji su putem festivalskih majici donirali te novce”, rekla je Karakaš.

Prijemu je prisustvovao i gradonačelnik Marko Filipović koji je zahvalio volonterima na trudu, radu i zalaganju, ističući da bez njih festivala ne bi moglo biti. U ime Riječkog sportskog saveza volonterima je zahvalila i Dorotea Pešić Bukovac.

“Čestitam na trudu i volontiranju i drago mi je da sam danas ovdje s vama. Na čelu Saveza mogu biti ponosna da sudjelujemo u organizaciji festivala, a s druge strane, već godinama surađujemo s udrugom i to na način da djeca koja su u njoj u klubovima mogu besplatno igrati sport koji sami odaberu.

Želim vam zahvaliti na vašem trudu i što dajete sebe za jednu ovako humanu aktivnost, a naravno, želimo svima pokazati da se treba baviti sportom – rekreativno ili vrhunski.”

Da je lako, nije

Biti volonter jednog kompleksnog festivala kao što je ovaj, nije lak pothvat. Postoji puno zadataka koje sami organizatori ne stignu odraditi.

“Ljudi misle da je to samo prijava na utrke i popis trkača, ali zapravo je to mali milijun malih i većih sitnica. Pomoć volontera nam je zato neizmjerna. Drago nam je da ovaj projekt volonterstva postoji u Rijeci”, rekao je Bruno Župan iz organizacije, misleći na volonterski program HKD-a pod vodstvom Asje Brusić.

Nije lako, kaže, ni s jedne ni s druge strane.

“Čim radiš s toliko ljudi, a radi se o nekih 15 tisuća, to je zahtjevno. Netko može biti bolje, a netko lošije volje, netko je možda loše istrčao pa bi se iskalio na nekome ili mu je zasmetalo nešto na putu…

A volonteri su tu i da ih se nešto pita ako postoje nejasnoće na licu mjesta, ipak moraju imati neko znanje i detalje o samom eventu. Nije lako, ali volonteri rado obavljaju svoje zadatke i uvijek se odazivaju u velikom broju”, objašnjava Župan.

Izvor sreće i zadovoljstva

Da je volontiranje posao koji je itekako plaćen u obliku sreće i zadovoljstva, zna dugogodišnji volonter Nikola Cimeša.

“Među volonterima sam od 2019. u sklopu programa EPK, a sada smo u volonterskom programu HKD-a na čelu s voditeljicom Asjom Brusić koja to radi fenomenalno – zato nas i ima ovoliko.

A posebno zadovoljstvo nam je baš Homo si teć zato što je to postalo prepoznatljivo ne samo u Hrvatskoj nego daleko šire i čast mi je biti tu. Ove smo godine odradili baš veliki posao i nadam se da ću, dokle god budem mogao, u tome sudjelovati”, rekao je.

Udruga CeKaDe kroz program Moje mjesto pod suncem kontinuirano radi s više od 60 riječke djece u riziku od siromaštva i marginalizacije u dobi od 6 do 18 godina, kao i njihovim roditeljima. Djeci pružaju trajnu razvojnu podršku u stjecanju znanja i vještina te im se omogućava sudjelovanje u aktivnostima koje bi im inače bile nedostupne.