Foto Vedran Karuza
Trenutno je, govori nam članica izvršnog odbora Društva za zaštitu životinja Rijeka Sanja Frantal, u azilu gužva
povezane vijesti
RIJEKA – Kao i svake godine, ljetni dani označavaju veliku gužvu u azilu za pse koje djeluje pri Društvu za zaštitu životinja Rijeka. Psi se u ljetnim mjesecima udomljavaju manje, budući da ljudi prije godišnjih odmora ne žele udomiti psa. U našem posjetu azilu za pse razgovarali smo sa Sanjom Frantal koja predano i neumorno djeluje u azilu. U jednom od niza razgovora koje smo sa Sanjom vodili u azilu, donosimo ljetne aktualnosti azila za pse Rijeka te kako mili četveronošci podnose pasje vrućine.
Štenac do štenca
Ružna praksa vraćanja udomljenih pasa u azil kada dođu ljetni mjeseci, nažalost ponavlja se svako ljeto. Vrijedne ruke zaposlenika i volontera azila te svih onih koji donacijama pomažu čine da psi iz azila bolje prebrode ljetne mjesece. Trenutno je, govori nam Sanja, u azilu gužva, a razigranost potpomaže baby boom.
– Velika nam je, velika gužva. Psi se manje udomljavaju jer ljudi prije godišnjih odmora neće udomiti psa, a oni psi koji su već udomljeni često ponovo završavaju u azilu jer ljudi nemaju ni želje ni volje tražiti rješenje za privremeni smještaj psa. Usto, pogodio nas je jedan veliki baby boom. U posljednja dva mjeseca imali smo trideset štenaca, neke smo udomili, stoga smo sada na dvadeset i nešto. Obično imamo jedno do dva legla štenaca, no sada ih je dosta više. Prakticiramo ne držati štence u azilu, no ovo je sada iznimka, budući da su došli s majkom koju smo hvatali godinu i nešto. Ovo je njezino drugo leglo za koje skrbimo, govori članica izvršnog odbora Društva za zaštitu životinja Rijeka Sanja Frantal.
Bosi na vrelom asfaltu
Kao i tijekom godine, funkcioniranju azila pomažu privatne osobe koje preuzimaju pse na privremeni smještaj, volonteri i oni koji vode pse u šetnje i na izlete. Tijekom ljetnih mjeseci, psi su dobili suncobrane i bazene u kojima traže osvježenje.
Foto Vedran Karuza
– Prvo i primarno jesu psi. Njima se prilagođavamo. Mislim da tako treba i biti. Pokušavamo njihov boravak u azilu napraviti što ljepšim i što bolje mogućim, dok im ne nađemo novi dom. I ljeti se trudimo olakšati psima koliko je to moguće. Šaljemo ih na izlete, plaže, šume. Tu na gornjem platou držimo pse koji su mlađi i koji bolje podnose vrućine. Ostali su na nižoj razini gdje je šuma, hlad i gdje je mnogo ugodnije nego tu na suncu. Stavili smo im tende, imaju bazene, a sada napokon stavljamo i struju, što znači da ćemo u karanteni imati i klimu ako bude neka frka za starije pse. Nastojimo im olakšati koliko god možemo. Stoga, čuvajte vaše ljubimce, pazite ih i volite onoliko koliko mi volimo ove naše pse i pazite se vrućine, toplotnih udara… Baš smo nedavno imali psa koji je došao s toplotnim udarom. Isto kao što se mi volimo sakriti pod klimu ili u hlad, tako vole i oni. Zamislite da morate bosi hodati po vrelom asfaltu. Nije neka sreća. Također, mislite i na ove naše koji su u azilu. Neću reći da su ničiji, jer su naši. Neka im što prije nađemo dom, dodaje Frantal.
Konačno – struja
Azil za pse trenutno broji pet zaposlenika koji pokrivaju svaki dan u tjednu, a usto na raspolaganju stoji i petnaestak ljudi koji povremeno dolaze i pomažu koliko mogu. Kada je potrebno više ruku, azil organizira akcije čišćenja i radovi koji uvijek imaju dobar odaziv javnosti koja je svjesna prilika i potreba azila iz kojeg stižu poruke da psi u azil nisu dospjeli svojom krivicom, već, u najčešćem slučaju, upravo ljudskom.
Azil za pse dvadeset godina djeluje na područje općine Viškovo. U azilu upravo traju radovi postavljanja struje. Uz nedoličnu infrastrukturu za 21. stoljeće, zaposlenici i volonteri na razne načine doskaču problemu.
Foto Vedran Karuza
– Nakon dvadeset godina na ovom lokalitetu, napokon postavljamo struju putem solarnih panela. Vodu dobivamo iz šterne pa nam dolaze vatrogasci puniti vodu. Nadamo se da ćemo uvođenjem struje olakšati svakodnevne procese. U izostanku struje, događale su nam se mnoge stvari koje su ljudima nezamislive. Nezamislivo vam je da ne možete staviti puniti mobitel, čipočitač, nemate frižider da možete staviti hladiti vodu ili da tijekom zime nemate kuhalo na kojem možete ugrijati vodu. Zimi, kada je jako hladno, mi kod kuće kuhamo vodu i polijevamo brave da uopće možemo otključati vrata, zaključuje Sanja Frantal.
Ogromni veterinarski troškovi
Za sve koji žele pomoći, azil trenutno ima obvezu podmirenja visokih veterinarskih dugova.
Foto Vedran Karuza
– U posljednje vrijeme imamo ogromne veterinarske troškove. Od početka lipnja do danas nakupilo nam se 16 tisuća eura troškova, a čekamo još barem toliki iznos od računa za nedavnije razdoblje, stoga molim tko god može pomoći, neka pomogne da to uspijemo platiti. Psi su nam prioritet, a njihovo zdravlje na prvom mjestu i na tome ne štedimo, zaključuje Sanja Frantal.
