»Rezervirala« mjesto na terasi Pomery bara – Zorica Josipović / Foto SERGEJ DRECHSLER
Osoblje i vlasnici kao da su izgubili vjeru kako će status otvorenosti potrajati. Jedan je čak na pitanje do kad misli da će kafići ostati otvoreni duhovito odgovorio – do utorka! Nadamo se da nije u pravu, no znamo li da su i u Hrvatsku stigli britanski i južnoafrički mutirani sojevi virusa, sve je moguće
povezane vijesti
RIJEKA Jedva čekamo. I mi i svi naši gosti. Ma zapravo su terase ugostiteljskih objekata i ukras grada, čitav ovaj prostor s terasama izgleda potpuno drugačije. Krećemo, nadam se da više nećemo biti zaustavljani. Radosno nam je to istaknula Petra Dragičević, konobarica caffe bara Teatro, koji se, kao što to i njegov naziv sugerira, nalazi tik uz HNK Ivana pl. Zajca.
A osim u estetskom smislu, Petra je potpuno u pravu i po pitanju određene kulture življenja ljudi u Hrvatskoj. Terase i kava su mnogo, mnogo više od pukog odlaska u ugostiteljski objekt.
Može se slobodno ustvrditi kako tek nakon otvorenja terasa hrvatsko društvo ulazi u skoro pa uobičajeni način života.
Danas će sve biti drugačije i ljepše – terasa na Korzu / Snimio Sergej DRECHSLER
Dosta ravnodušni
Iako, koliko god nas svojom susretljivošću i razmišljanjima osvojila Petra, nije nas u vikendu u kojem smo obilazili riječke kafiće, od kojih je većina do jučer radila po principu »kava za van«, dočekalo baš neko prpošno ozračje, onako poletno, puno optimizma. Igrom slučaja, vikend dežurstva bio nam je i 9. te 10. svibnja prošle godine.
Oni koji se sjećaju znaju da je 11. svibnja tada bio ponedjeljak ponovnog otvorenja kafića. Ozračje je kod ugostitelja, prolaznika, općenito u čitavom gradu bilo ponosno. Na neki način slavljeničko. Osnovne su misli bile, a odašiljalo ih je upravo otvaranje kafića, kako smo pobijedili koronu, kako smo zajedništvom uspjeli biti jači od nepredvidive, po mnogo čemu čudne bolesti. Danas, kad se nakon jako dugog razdoblja zatvorenosti ili neke parcijalne otvorenosti, kafići vraćaju skoro u puni pogon – ravnodušnost.
Osoblje i vlasnici kao da su izgubili vjeru kako će status otvorenosti potrajati. Jedan je čak duhovito odgovorio na pitanje do kad misli da će kafići ostati otvoreni odgovorio – do utorka! Nadamo se da nije u pravu, no znamo li da su i u Hrvatsku stigli britanski i južnoafrički mutirani sojevi virusa, sve je moguće.
Studentski džeparac – Katarina Kombura u caffeu Maat na Trsatu / Snimio Sergej DRECHSLER
Posljednja pusta nedjelja na Trsatu
– Pripreme za veliko veselje, otvaranje terase bile su i više nego temeljite. Eto, upravo se na suncu suši naš drveni plato koji smo premazali lanenim uljem kako bismo ponedjeljak i ponovni, konačni nadamo se, povratak gostiju na našu terasu dočekali kako treba, onako da se gosti najbolje osjećaju, veselo nam je istaknuo vlasnik Matta Ivan Rumora. A u samo namještanje terase nakon sušenja kreće Katarina Kombura, studentica koja studentski standard popravlja radom u kafiću. |
– Nas dvoje, kolega Ante Babić i ja, smo taj tim koji kreće i u ponedjeljak ujutro. S obzirom na naš položaj, premda mi se čini da će biti znatno hladnije od ovih uistinu predivnih, toplih dana, jest takav da su gužve stalne. Istina, pridržavajući se svih epidemioloških mjera stolovi će biti postavljeni prema propisima pa će i opterećenost biti nešto manja. Nema veze, najvažnije je da se konačno kreće. Ovaj sistem za van… Ma sve OK, ali nije to to, nije to pravi Pomery, istaknula je Gloria Arapović, konobarica u možda i najposjećenijem riječkom lokalu ovakvog tipa.
A otvorenju kafića se jako naveselila i Zorica Josipović, koja je zajedno s prijateljicom upravo preuzimala svoju kavu za van u Pomeryu.
Ante Babić priprema terasu Pomery na Korzu / Snimio S. DRECHSLER
Puni smisao
– Radim u Intersparu u Tower Centru i moram reći da mi terase baš nedostaju. Jako se veselim njihovu povratku, ne da ovako s nogu ili ne znam kako pijemo kavu. Lijepo sjedneš, naručiš i uživaš, pojasnila nam je Zorica svoj doživljaj terasa.
A u samom srcu grada, malo skrajnuta od Korza ili prostora oko središnje gradske tržnice – Jedrarska ulica. Ona jedna tako fina, tako mediteranska, tako nekadašnja, tako riječka ulica. Mjesto koje je izbjeglo rušenja i prodor novogradskih objekata, ulica s dušom. Takvi su joj i kafići, takvi su joj i gosti. Na upit gdje je Livio, od vlasnice Jedra Nede Grlica dobivamo potpuno precizan odgovor: »Jučer otputovao u Valun«. Iako samo za van, dakle elementarni u odnosu na »dnevni boravak« sustav kako inače ne samo posluju nego žive, i oni se vesele povratku terasa. Koliko se god u njihovu slučaju svodile tek na – pokoji stol.
Stolovi preko puta ulice – caffe bar Jedro u Jedrarskoj / Snimio S. DRECHSLER
Odlazimo i do Molo Longa. Corto Maltese radi. Sustav za van, a ekipa koja uzima kave s kojima će u šetnju tim fantastičnim riječkim lukobranom – Nada, Ksenija, Irena i Branka – iako i same prezaposlene, jako se vesele povratku kafića i njihovih terasa. Kako kažu, sve je u redu i s kavom za van, no ipak bi subotnje jutro dobilo svoj puni smisao da smo se nas četiri okupile na nekoj terasi te onda lagano, uz kavu pretresle sve lijepe i manje lijepe događaje koji su nam obilježili tjedan.
Sve je u redu i s kavom za van, ali nije to to – Nada, Ksenija, Irena i Branka / Snimio S. DRECHSLER
Je, nekako s dozom rezignacije, skoro pa u nevjerici dugotrajnosti otvorenih terasa, ali i s nadom. Vlasnici kafića, njihovi zaposlenici, građani. Svi iščekuju povratak jedne od najvažnijih hrvatskih socijalnih kategorija: kave na terasama.
I ma koliko u vikednu prije tog čina bili rezervirani, nadamo se kako će vrijeme koje dolazi ipak promjeniti ovu današnju, pomalo tužnu stvarnost. Kako je rekla i Zorica Josipović – lijepo sjedneš, naručiš i uživaš. Pa život dobije svoj puni smisao.
Jastuci caffea Teatro moraju se prozračiti – Petra Dragičević / Snimio Sergej DRECHSLER
Skidaju se trake s terasa / Snimio S. DRECHSLER
