RIJEKA – Veliki Dok 11 u brodogradilištu »Viktor Lenac« za nešto više od godinu i pol dana trebao bi biti zamijenjen novim, sličnih dimenzija, ali bitno veće podizne moći. Riječ je o najvećem ulaganju u kapitalnu imovinu ovog kvarnerskog škvera, u pitanju je iznos od oko 35 milijuna eura, koliko su procjene da će biti ukupna vrijednost investicije. Koristi od ovog velikog ulaganja škvera u Martinšćici trebala bi imati i susjedna brodogradilišta, riječko i pulsko, koje se razmišlja angažirati na izradi pontonskih sekcija i tornjeva za budući dok. To će obuhvaćati obradu oko 9.000 tona čelika što je, po težini, približan ekvivalent jednom brodu od 50.000 tona nosivosti.

Kako doznajemo od članice Uprave »Viktora Lenca« Sandre Uzelac, koja je upravo dobila novi trogodišnji mandat da vodi ovo brodogradilište, cijeli ovaj projekt u visokoj je fazi pripreme. Tijekom idućih mjesec dana očekuje se da će doći do konačnog dogovora s bankama i zatvaranja kompletne financijske konstrukcije, a do početka ljeta u Martinšćicu bi trebao stići dio konstrukcije budućeg doka. Ukorak s time, krenut će se i s projektiranjem, nabavkom sve potrebne opreme i čelika, tako da bi se s prvim konkretnim radovima moglo krenuti do početka jeseni.

Sve veći brodovi

Zamjena najvećeg doka u ovom remontnom brodogradilištu istovremeno je potreba, ali i poslovni iskorak prema onoj tržišnoj niši brodova koje do sada nisu mogli primati u svojim dokovima. Prvenstveno se tu misli na LNG brodove i šansu koja im se otvorila početkom rada terminala u Omišlju, kao i na razvoj kontejnerskog prometa u riječkoj luci, ali i drugog prometa teretnim brodovima u okruženju »Lenca«. Globalizacija je, između ostalog, donijela i nosi sve veće dimenzije brodova zbog kojih remontna brodogradilišta imaju potrebu za korištenjem dokova većih dimenzija.

Postojeći Dok 11 dug je 260 metara, a sa svojom podiznom moći do 40.000 tona može prihvatiti brodove do 285 metara duljine, odnosno »suezmax« veličine. Koliko je jedan ovako veliki dok važan za poslove remonta, kao i drugih većih projekata u »Lencu«, govori podatak da upravo »jedanaestica« nosi najmanje trećinu godišnjih prihoda ovog brodogradilišta, navodi Uzelac.

Međutim, riječ je o doku koji je star sedamdesetak godina i potrebe za njegovim povećanim održavanjem u idućim godinama bit će sve veće. Zato su u ovom kvarnerskom škveru već neko vrijeme u potrazi za optimalnim rješenjem nadomjestka velikog doka, ponajprije po visini traženih ulaganja, ali i po samom roku izvedbe. Problem je i što polovnih dokova sličnih dimenzija kao što je Dok 11 baš i nema na tržištu, a oni koji i jesu za prodaju, uglavnom su locirani na Dalekom istoku, u Kini i Koreji, što onda povećava cijenu za troškove transporta, pa se na koncu otvara i pitanje uloženog i dobivenog. S druge strane, nabavka novog doka ima svoju cijenu od kojih sedamdesetak milijuna eura, što za »Lenac« nije opcija.

Obavljena testiranja

Plivajući između raspoloživih financijskih i vremenskih okvira, u »Lencu« su ipak došli do rješenja, i to na način kojim će praktički doći do novog doka, ali za upola manju cijenu.
– Bit će to velik i tehnički iznimno složen projekt, ističe Sandra Uzelac. Radi se o tome da se kupuje djelomična dokovska konstrukcija koja će se potom bitno rekonstruirati i nadograditi novim sekcijama do željenih dimenzija i nosivosti. Kako doznajemo, postojeća dokovska konstrukcija u posjedu je jedne od tvrtki povezane s Palumbo grupom, u čijem je sastavu i »Lenac«.

Riječ je o dijelu doka koji je stradao u oluji prilikom teglja do Tenerifa. U toj havariji polovica doka odlomila se i nije iskoristiva dok je drugi dio doka, duljine 146 metara, ostao najvećim dijelom funkcionalan. Uzelac navodi da je tehnička služba »Lenca« pregledala postojeću konstrukciju u dva navrata, a u jednom pregledu sudjelovali su i inspektori Hrvatskog registra brodova koji će nadzirati gradnju. Obavljena su testiranja i mjerenja debljine čelične strukture, analizirana svojstva čelika, pregledana je funkcionalnost postojeće opreme, uz zaključak da je konstrukcija u vrlo dobrom stanju, do razine da bi uz određena manja ulaganja mogla i samostalno funkcionirati kao mali dok od 140-ak metara.

– Projektom planiramo generalni remont i antikorozivnu zaštitu postojeće strukture, koje ćemo obaviti mi, ovdje u »Lencu«, dok ćemo gradnju novih sekcija kojima ćemo ovu konstrukciju produljiti do ciljanih 280 metara, povjeriti domaćim brodograđevnim kapacitetima. Skloni smo opciji da taj posao podijelimo između dva najbliža brodogradilišta, »3. maja« i Uljanik brodogradnje 1856. kako bismo ubrzali cijeli proces i imali sigurnost da ćemo u planiranom roku imati novi dok u operativnoj funkciji, međutim, ne isključujemo ni druge domaće opcije, navodi Uzelac.

Status novogradnje

Posebno ističe element da će cijeli projekt, upravo zato što je riječ o velikoj rekonstrukciji i nadogradnji, imati status doka u izgradnji, drugim riječima, tretirat će se kao novogradnja.
Podizna moć budućeg doka bit će značajno veća jer će imati čak 65.000 tona nosivosti, dok će maksimalna duljina brodova koje će moći primati biti povećana na 320 metara. Uzelac navodi i da će zbog drukčije, modernije konstrukcije širina svjetlosnog otvora, odnosno razmak između tornjeva na budućem doku biti 67 metara što će, dodaje, osigurati da se u punom opsegu primijeni UHPW tehnologija, odnosno skidanje boje i čišćenje oplate brodova vodom pod visokim tlakom umjesto omraženog i bučnog pjeskarenja.

Kako objašnjava Uzelac, širina između tornjeva na Doku 11 od 53 metra često nije dozvoljavala upotrebu ove tehnologije, u koju je »Lenac« posljednjih godina dosta uložio, s obzirom na to da UHPW oprema traži prostora za njezino manevriranje. Osim što korištenje ove tehnologije bitno ubrzava radne procese i štedi energiju, važan je i njezin učinak na zaštitu okoliša jer nema prašine, otpada i buke kao kod pjeskarenja.