Obožavam događanja koja su povezana s domaćom enogastroscenom, pa tako i vinske sajmove jer riječ je u tom slučaju o slici velikog truda koji povezuje čitav proizvodni lanac. U ovom slučaju od vinograda u kojima uspijevaju brojne autohtone, samo hrvatske sorte, preko vinskih podruma gdje nastaju jako dobra i samo naša vina. Na kraju su sami sajmovi među kojima se i ovaj riječki jednim samo svojim, posebnim koloritom izdvaja od ostalih. S druge strane i WineRi je, poput sličnih događanja, potvrda da mnogo toga dobrog možemo sami kreirati.

Istaknuo nam je to Domagoj Jakopović Ribafish. Sasvim sigurno jedan od najiskusnijih, ma rekli bismo i najdobronamjernijih – novinara, blogera, influencera, promotora i još mnogo toga dobrog što, skoro pa nevjerojatno, ali moguće, stane u jednu jedinu, samo njegovu osobnost.

RESPEKTABILNA PRIREDBA

U naravi, trebala je ovo biti reportaža s netom okončanog WineRija, smotre u organizaciji udruge Vina Kvarnera koja je u znatno skromnijim uvjetima na svoj put krenula 2017. godine. Danas je to – a nemojmo zaboraviti da smo između imali i strahovitu pandemiju koja je vinskoj sceni nanijela goleme štete, skoro poput filoksere – iznimno respektabilna priredba koja je na jednom mjestu, u adaptiranom prostoru nekadašnjeg skladišta Exportdrva okupila točno 111 izlagača. Bilo bi ih i daleko više, no broj mjesta bio je strogo limitiran tako da je i u ovom slučaju vrijedilo načelo »najbržeg prsta«. Ono što je također zabljesnulo, podatak je o 600 etiketa vina koja su došla kako iz PGŽ-a ili susjednih vinskih regija, tako i iz bližeg ili daljeg inozemstva.

U početnom dijelu je sasvim sigurno spomenuti i dožupana Vojka Brauta. On je u sveopćem žamoru, skoro buci, tako imanentnoj vinskim događanjima koja u pravilu pršte dobrim vibracijama i glasnim razgovorima, koju je proizvodilo okupljeno mnoštvo na WineRiju, pokušao istaknuti neku poruku, u stilu »prenosim vam poruke našeg župana koji nažalost, iako je to htio, nije mogao osobno doći«. Ali nije mogao jer ga nitko ne bi čuo pa je simpatično i duhovito primijetio kako je vjerojatno želja većine okupljenih da ne kaže ništa te da se čim brže makne s pozornice. Kako bi »vino i gitare« na radost svih zamijenili političko-birokratske dužnosnike i govornike. Sve bi to bilo točno da se na bini nisu pojavili Ivana Puhelek, profesorica sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta kao i Tugomir Majdak, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede.

Iako dame uvijek imaju prednost, krenimo ipak s Majdakom jer je njegova izjava u pozdravnom govoru snažno odjeknula i otvorila niz pitanja. On je naime, kako je kasnije rekao, učinio to u dogovoru sa Žarkom Stilinom, spiritusom movensom udruge kvarnerskih vinara, a pomalo zbunjujuća izjava odnosila se na spremnost Vlade RH da na širem području Rijeke pomogne u uređenju Hrvatske vinske kuće! Prostora u kojem bi bila izložena sva domaća vina, iz svih regija. S obzirom na to da je riječ o zanimljivoj, rekli bismo čak i ekskluzivnoj vijesti nastavili smo s Majdakom kad je sišao s bine no – nije se dao:

Foto Vedran Karuza

– Nemam vam preciznih podataka, no koliko mi je poznato, otvorit će se u adaptiranoj zgradi starijeg datuma izgradnje što se ne nalazi u Rijeci, pomalo je tajanstven bio Majdak.

Dakako da se nismo dali te smo se potrudili »kopati« kako bismo ipak saznali što se nalazi iza te pomalo tajnovite priče. Tko to dakle – tamo gradi? Kako za sada priča ide, Hrvatska vinska kuća neće biti u Rijeci, iako logika govori da bi upravo ona mogla nastaviti priču koju je u tom stilu nekad djelomično pričalo Istravino. Neće biti ni u Vrbniku, apsolutnoj vinskoj meki Kvarnera, mjestu koje poput malo kojih u Hrvatskoj, pada nam »na pamet« još primjerice Motovun, okuplja veliki broj jako uspješnih vinara te zaslužuje epitet hrvatskog Saint Emiliona, da bismo na kraju ustanovili kako će, pomalo iznenađujuće, prostor biti povezan s Kraljevicom!

Foto Vedran Karuza

NACIONALNO OCJENJIVANJE

Dobra priča, za jednako tako dobar novinarski nastavak, koju nam je podario – WineRi. A u pravu je bio i Braut jer uistinu nisu potrebne tolike »litanije« na otvaranju vinskog sajma – riječ je bila o desetak govornika – no da nekih nije bilo ipak bi bila nemala šteta. Jer među njima je bila i spomenuta profesorica, s iskustvom osobne, obiteljske proizvodnje vina, Jasna Puhelek.

Sjetimo se, značajni događaj koji je prethodio WineRiju bilo je ocjenjivanje Kvarner International Wine Trophy održano u Vrbniku. Ono je također naznačilo bogatstvo WineRija, kao i osnivanje Hrvatske vinske kuće o kojoj, istina, tada nismo ništa znali. Na Trophyju se ocjenjivalo niz vina iz čitave Hrvatske, dok su se upravo na riječkoj vinskoj smotri dodijelile nagrade za najbolje na tom ocjenjivanju.

– Uza sva regionalna ocjenjivanja, u Hrvatskoj još uvijek postoji potreba za jednim nacionalnim, ali opet međunarodnim, kvalitetnim objektivnim i profesionalnim ocjenjivanjem vina u Hrvatskoj, koje stavlja naglasak i na regionalizaciju Hrvatske i njenih specifičnosti i na vina od autohtonih hrvatskih sorti vinove loze. A to je upravo Kvarner International Wine Trophy, projekt je to koji je objedinio cijelu Hrvatsku, sve četiri vinogradarske regije. Okupio je i vinske stručnjake iz cijele Hrvatske – od Erduta, Međimurja preko Istre i Kvarnera do Dalmacije. Veseli me što je prva godina već pokazala svijetlu budućnost ovog ocjenjivanja, a tome idu u prilog i brojke 260 uzoraka vina, 41 sorta, 6 zemalja, 25 ocjenjivača i 14 šampiona. Kriteriji ovog ocjenjivanja podignuti su s ciljem da se približimo velikim svjetskim ocjenjivanjima, koja su trenutno vrlo popularna, ali i sa željom i ciljem da se ovo ocjenjivanje uzdigne iznad ostalih regionalnih i lokalnih ocjenjivanja koja trenutno imamo. Uvjerena sam kako će ovo ocjenjivanje rasti iz godine u godinu, a mi ćemo zajedničkim snagama pokazati da možemo napraviti ocjenjivanje svjetskoga ranga, te i na taj način graditi budućnost hrvatske vinske scene. Ovim ocjenjivanjem stvaramo relevantnu platformu koja nadilazi postojeća regionalna natjecanja i doprinosimo prepoznatljivosti Hrvatske na vinskoj karti svijeta, naglasila je Puhelek i samo potvrdila ono što već neko vrijeme znamo – Udruga Vina Kvarnera i ljudi okupljeni oko nje, primjerice brojne sommelierke predvođene Ines Matić Matešković i Lucijom Matijević i i sommelieri, rade iznimni posao!

Foto Vedran Karuza

A ova silno poticajna izjava dr. Puhelek ogledala se i na WineRiju jer vina s Trophyja bila su predstavljena upravo na njemu. Kako je za riječki vinski sajam bio akreditirao i čak 120 ugostitelja, poticajni zvuči podatak kako će ta vina najpoznatiji kvarnerski restorani uvrstiti na svoje vinske karte.

POTENTNE SORTE

Ma ne sjali, pucali su od sreće na sajmu vinari iz Pavlomira. Prije svih vlasnik vinarije Miroslav Palinkaš i njegova nova akvizicija, jedan od najpoznatijih i najuglednijh hrvatskih enologa Marinko Vladić!

– Najbolje žlahtine dolaze iz Pavlomira! Veliko je to priznanje koje je pokazalo i iznimno strogo ocjenjivanje u Vrbniku, vinski Trophy, a meni je to dodatna satisfakcija jer je Pavlomir, nakon godina provedenih u PZ-u Vrbnik, sada i moja priča. Iako se dakako s radošću i nemalo zadovoljstva sjećam godina i godina provedenih u PZ-u, moram priznati kako je u Pavlomiru istinski užitak raditi. Palinkaš u cijelosti uvažava sve struke, pa tako i moju, a rezultat se vidi i nakon ovih ocjena. Idemo dalje, vino je izazov kojem ćemo mi znati odgovoriti te ponuditi zaljubljenicima i nova zadovoljstva, istaknuo nam je Vladić.

Mi smo se pak prošetali i do gostiju iz moslavačkog područja. U eri sve veće afirmacije domaćih sorti, škrlet se pokazuje kao jako potentna sorta. Iako nikad dakako nije zaboravljen, škrlet se u modernu priču o vinima vraća unazad nekoliko godina. Jedni od najzaslužnijih su i vinari iz Repušnice nedaleko Kutine, konkretno Klet Romić čija je jedna od uzdanica, u svakom smislu, i Nikica Katić. Odlična vina, skladnog tijela, manje alkoholna, malo naglašenije svježine. Po prilici upravo onako, propisno ohlađeno, kako se danas najviše i traži.

Idemo dalje, do Selme Saifert. Žena koja što god takne, pretvara u zlato. Pa tako i komercijalni dio priče o vinima Valenta iz Kaldira.

– Dugi niz godina radim u distribuciji vina, a kad je riječ o vinariji Valenta, veseli njihov stalni kvalitativni napredak što dakako rezultira s većom prihvaćenosti na tržištu. Lijepa je to priča kao i ova s WineRijem koji iz godine u godinu raste, rekla nam je Saifert koja je na sajmu proslavila i – rođendan.

FANTASTIČNO DRUŽENJE

Da, i baš taj rast polako počinje predstavljati – problem. Zanimanje svih segmenta koji se pojavljuju oko nekog vinskog sajma kao da su u ovoj riječkoj priči – »eksplodirali«. Primjerice novinari. Iako je zamjetno kako se na mnogim događanjima jedva i pojavljuju, postali su »robovima« umjetne inteligencije i PR službi pa bez odlaska na događaj »proizvode« vijesti, u slučaju WineRija suprotno. Akreditirano je bilo, vjerovali ili ne, više od 60 novinara iz desetak država! Znamo da će sada dežurni prigovarači zaključiti kako su se akreditirali da bi mogli »besplatno piti dobra vina«, no istina je sasvim suprotna, a jamčim je i osobnim iskustvom – ni kapi! Sajam je naime toliko živopisan i izazovan, s mnoštvom sjajnih sugovornika da je Exportdrvo ujedno bilo prilika za pisanje sjajnih priča i snimanje odličnih videopriloga, za sate rada kako bi se prenijela emocija s tog, kako je i Ribafish zaključio, jedinstvenog vinskog događanja.

Da, trebala je to biti »obična« reportaža s vinskog sajma. Na kraju baš i nije. Jer i kvarnerska vinska priča nije – tek još jedna. Prerasla je naime u jako ozbiljno događanje koje će u skoroj budućnosti učiniti prave tektonske promjene na gospodarskoj sceni Primorsko-goranske županije. Uvjereni smo da će tako visoku kvalitetu i prepoznatljivost vina s Kvarnera pratiti i rast potražnje. Koji će povećati nasade i količine. Vratiti život na Susak i Unije, ispuniti njihova plodna polja. Širiti se Krkom i Rabom, vraćati Vinodol njegovoj izvornoj »svrsi«. I na kraju dobiti svoju kuću u kojoj će biti i sva ostala hrvatska vina. Neobična, ali baš dobra priča iz inače u svakom smislu tako – tmurne i dešperatne Rijeke. Vino. Nema tog lošeg raspoloženja koje ono ne može popraviti.