RIJEKA – Tradicionalni Tjedan sv. Vinka Paulskog, koji u rujnu uoči blagdana toga velikog sveca organizira Depaul Hrvatska, udruga koja vodi riječku Kuću utočišta, i ove je godine intenzivirao život te karitativne kuće, otvorivši njezina vrata široj javnosti. Odaziv građana bio je priličan, jer ta je kuća javnosti poznata po dobru koje čini i koje širi. Tjedan je bio pun događanja vezanih uz Kuću utočišta, kao i sadržaja usmjerenih podizanju svijesti javnosti o problemima beskućništva i ostalih marginaliziranih osoba.

Dnevni centar

Kuća utočišta dnevni je centar za ljude u teškim životnim situacijama i razdobljima, kuća koja im pruža cjelovitu pomoć, od tri obroka dnevno, nadalje. Zbog takvog pristupa korisnici je doživljavaju i kao svoju obitelj, svoj dom, iako taj dom nema mogućnost smještaja. Jednako tako, i zaposlenici i volonteri Kuće utočišta, svoje mjesto rada doživljavaju kao svoj drugi dom.

U to se uvjerila i naša novinarska ekipa, kada smo Kuću utočišta posjetili na njezin Dan otvorenih vrata. Vladala je radna atmosfera, neki djelatnici, korisnici i osobe koje u Kući odrađuju rad za opće dobro, uređivali su skladište, unosili su, iznosili, slagali; kuhinja je bila u punom pogonu već ispunjena mirisima budućeg ručka, a djelatnice Larisa Mandić, voditeljica Ureda i projekata Depaul Hrvatske, i Alis Marović, voditeljica društvenog poduzetništva Depaula, pripremale su već gotove proizvode Kuće utočišta, poput marmelada i napitaka, koji su toga dana bili ponuđeni posjetiteljima. Ravnateljica Depaul Hrvatske s. Veronika Mila Popić bila je u svemu tome, imajući za svakoga i lijepu riječ, a kad je trebalo i blagu, ali jasnu, ozbiljnu riječ upute. Uglavnom svi su radili svoj posao i svi dali ruku i nekom drugom u njegovu poslu.

Larisa Mandić za Depaul radi od prije njegova početka i kaže da je svim srcem u njegovu djelovanju, da je posebno sretna kada pomažu starijima i bolesnima, koji nemaju obitelj.

Depaul Hrvatska

– Mi njima nismo samo pomoć, nego i obitelj. Počela sam ovdje raditi jer sam od srca htjela pomoći s. Veroniki već od početka, kod osnivanja i početka rada Depaula Hrvatska, da lakše savlada sve što je administrativno trebalo riješiti. I sada radim u administraciji Depaula Hrvatska, vodim Ured, projekte i administraciju. Zajedno sa s. Veronikom pišemo projekte, ja napravim proračun i vodim izvještaje koje trebamo slati različitim organizacijama i institucijama, davateljima financijskih sredstava, rekla je Mandić, složivši se s novinarskom konstatacijom da Kuća utočišta doista čini velike stvari.

– U sedam godina rada smo zaista narasli, građani prepoznaju naš rad, prepoznaju nas korisnici, prepoznaju nas i donatori. Svaki tjedan građani donesu higijenske potrepštine, hranu, odjeću, a bez te njihove pomoći ne bismo mogli djelovati, objasnila je Mandić.

Njezina kolegica Alis Marović je kod sestara milosrdnica u Kresnikovoj ulici, koje su izgradile Kuću utočišta i započele ovu djelatnost koja je postupno postala dnevni centar, počela volonterski raditi prije više od desetljeća.

Oslonac i povjerenje

– Danas sam asistent Larisi, vodim društveno poduzetništvo, ali radim i puno drugoga, primam donacije građana i dijelim ih korisnicima, i to na dnevnoj bazi, pomažem kolegama, ustvari sve je to obavljanje više stvari odjednom. Zapravo, smo svi ovdje u zajedničkom kao nekom krugu ili kolu, djelatnici i volonteri, pa i korisnici. Svi se moramo držati jedni za druge, jedni drugima pružati ruku pomoći. Ova kuća je korisnicima zaista utočište. Budući da dolaze godinama, svakodnevno je i njihov dom. Ovdje ne samo što se hrane i odijevaju, već imaju oslonac, ljude kojima se mogu povjeriti, u koje imaju povjerenja, koji su kroz svoja djela postali njihovi prijatelji. Ovaj posao je težak, ali wispunjava, rekla je Marović.

Depaul Hrvatska

Njezine riječi potvrdila je i ravnateljica s. Veronika Popić.

– U svakom dijelu našeg posla angažirani su i zaposleni i volonteri, ali i neki korisnici. Kod nas su i osobe koje su u probaciji, pa su i oni angažirani. Takva struktura našeg rada, to – zajedno činimo dobro, stvara obiteljski duh, i on je svugdje kod nas prisutan, sumirala je.

Misao vodilja ovogodišnjeg Tjedna bila je riječ sv. Vinka: »Nije dovoljno samo činiti dobro: treba dobro činiti dobro«, a geslo Dana otvorenih vrata bilo je »Naši susjedi i mi: dobrota otvara svaka vrata«. Toga dana Kuća utočišta posjetiteljima je predstavila svoje djelovanje, ponudila im svoje prehrambene proizvode, ugostila ih i ručkom.

– Prije svega, išli smo prema našoj najbližoj zajednici, našim susjedima iz okolnih ulica, građanima i institucijama. Jedan dan Tjedna bio je posvećen i Vrtu beskućnika, Be-vrtu, te su došli učenici Graditeljske škole za industriju i obrt, vrtlari i cvjećari, kao i učenici Salezijanske klasične gimnazije, potom čelnici Mjesnog odbora Škurinjska draga, a zatim i predstavnici GD-a Crvenog križa Opatija. Zainteresirano su obišli i pratili edukaciju našeg agronoma o organskoj prihrani bilja glisnjakom i bioenzimima. Jedan dan posvetili smo duhovnom zdravlju i održana je tribina Silve Vrdoljak »Dobrota – snaga Dobroga u svijetu«, a s Centrom za hagioterapiju – Rijeka, koji vodi Vrdoljak plodno surađujemo dugi niz godina. Hodočastili smo u Krasno, te 27. rujna svečanom misom proslavili blagdan sv. Vinka Paulskog, koji je trajno nadahnuće našeg karitativnog djelovanja. Tijekom Tjedna, kao i inače tijekom godine, građani su Kući utočišta donosili svoje donacije. Svima smo zahvalni i sve nam doista dobro dođe, kaže predsjednica Depaula Hrvatska s. Veronika Popić.

Brojne usluge

Kuća utočišta mjesečno ima više od sto korisnika, a dnevno u nju dolazi 70 osoba, na doručak, ručak i večeru, najviše na ručak, no redovito koriste i brojne druge usluge ove kuće. Među ostalim, one su: mogućnost održavanja osobne higijene, pranje odjeće, dobivanje odjeće i obuće, usluge savjetovališta, usluge socijalne radnice, psihologa, psihijatra, pravne klinike, hagioasistentice, pjevački zbor, kateheze, mogućnost rada u Vrtu beskućnika.