U gradu gdje je izniman broj poslovnih prostora potpuno prazan, s malo nade za skorim iznajmljivanjem, jedna od najplemenitijih djelatnosti usmjerenih beskućnicima – Kuća utočišta, čiji program provodi Depaul Hrvatska, na čijem je čelu s. Veronika Mila Popić, sestra milosrdnica, ni na koji način ne može do 300 “kvadrata” skladišnog prostora?!

– Unutar našeg programa društvenog poduzetništva “Ruke koje se daju” u čijem je središtu proizvodnja različitih artikala, posebno prehrambenih za kojima i mi sami, s obzirom da svakodnevno prehranjujemo 70-ak korisnika, beskućnika ili onih s najnižim primanjima, imamo jako veliku potrebu. Treba nam poslovni prostor površine od oko 300 četvornih metara namijenjen za skladište hrane, mali proizvodni pogon za preradu te za skladištenje proizvedenog. Naravno, kako bismo lakše dolazili do sredstava potrebnih za našu humanitarnu aktivnost, poželjan bi bio i mali izložbeni salon u kojem bi se organizirala prodaja prehrambenih artikala, čime bi se dijelom financirala i djelatnost Kuće utočišta, a na čemu bi ujedno bili angažirani i naši korisnici – što nam je i jedan od važnih ciljeva, istaknula je s. Veronika Mila Popić.

I onako, skromna kakva već jest u svom poslanju, dodala je kako bi bilo bi idealno da bude ne baš jako daleko od njihovog sjedišta u Kresnikovoj ulici na riječkom Banderovu. S obzirom da su i sami djelatnici Depaul Hrvatske istraživali, kao jako dobar prostor, po dostupnosti i “kvadraturi”, istaknuo im se, na primjer, nekadašnji restoran “Park” u Krešimirovoj ulici na Mlaki.

Uistinu je nevjerojatno da do prostora, u gospodarski poprilično devastiranom gradu ne može doći udruga koja skrbi o najsiromašnijma. Bilo je kontakata, ne i odgovora. Možda je problem u izborima, jer Grad Rijeka je do sada surađivao s Kućom utočišta, prepuštanju problema novim ljudima koji bi ovakav problem morali riješiti sa zadovoljstvom i lakoćom. Uostalom, na stranicama Grada Rijeke izložen je popis slobodnih poslovnih prostora, u pravilu ih ima od pedesetak na više, a iako su na njemu uglavnom oni manjih “kvadratura”, svakako bi se mogao pronaći odgovor na upit Kuće utočišta – Depaul Hrvatske. Ili da budemo do kraja direktni: apsolutno nam je nevjerojatno da se u županiji koja se nalazi na samom začelju kad je u pitanju poljoprivredna proizvodnja kao i u gradu koji se često označava kao “pun praznih poslovnih prostora” ne može naći rješenje za potrebu udruge što skrbi o materijalno nemoćnima.

Koja k tome putem sustavno razvijenog programa – pogledajte https://depaul.hr/usluje/ruke-koje-se-daju/ – pokušava vratiti poljoprivredu u fokus zanimanja!

BRAJDA SIROMAŠNIMA

Nije li možda odgovor na tržnici Brajda i prostorima u njezinom neposrednom okruženju? Izvanredni objekt što ide u red zaštićenih spomenika arhitekture prije više od sedam godina je s 1,6 milijuna kuna renoviran. Uzalud, jer svo to vrijeme od kako posluje skoro je potpuno – prazan.

Drugim riječima – zar ne bi bilo sjajno da proizvodnja autohtonih namirnica koja k tome animira te dijelom zbrinjava najsiromašniji dio populacije Rijeke, sa svojim aktivnostima ne krene, makar u onom dijelu koji s odnosi na ponudu, baš na dijelu tog predivnog gradskog objekta, tržnice Brajda? Te na taj način pokrene priču o tržnici namijenjenoj domaćim OPG-ima, alternativnim proizvođačima, svima onima koji žele vratiti domaće i zdravo na riječke pijate.