RIJEKA  »Više od sedam stoljeća Trsatsko svetište pruža ljudima nadahnuće da se ponovo usprave i ponesu svoj križ, osobni, obiteljski, narodni….«, tako je u jednoj zgodi o najstarijem djelatnom marijanskom svetištu u našoj zemlji zapisao crkveni povjesničar i trsatski franjevac dr. fra Emanuel Hoško. U toj povijesti osobito mjesto pripada čudotvornoj slici Majke Božje koju svetište na glavnome oltaru svoje bazilike čuva već stoljećima, pred kojom štovanje Mariji vjernici iskazuju molitvom, zavjetima, zahvalom.

Ove nedjelje, 30. kolovoza u svetištu će, pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, biti proslavljena 300. obljetnica krunidbe te slike, velike kultne, ali i umjetničke vrijednosti. Svečano euharistijsko slavlje u 11 sati predvodit će kardinal Josip Bozanić u zajedništvu s riječkim nadbiskupom mons. dr. Ivanom Devčićem, nadbiskupom ljubljanskim mons. Stanislavom Zoreom te drugim biskupima i svećenicima. O tome kako je došlo do krunjenja slike Gospe Trsatske i koje je njezino mjesto u svetištu razgovarali smo s dr. Hoškom, povjesničarem Trsatskog svetišta.

Slika je poliptih

– Slika Gospe Trsatske je ovdje od 1367. godine, a tradicija kaže da ju je naslikao sv. Luka Evanđelist. Darovao ju je papa Urban V. kada je u Loretu zatekao hodočasnike iz Hrvatske među kojima je središnja skupina bila s Trsata. Ti trsatski hodočasnici izražavali su žalost zato što je nazaretska kuća Sv. Obitelji nakon tri godine s Trsata otišla u Loreto, i papa ih želi utješiti darujući tu sliku Trsatskom svetištu. Naš povjesničar umjetnosti Kruno Prijatelj sliku datira u prvu polovicu 14. stoljeća i kaže da u Europi ima još desetak tematski i sadržajno istovjetnih slika, no isto tako tvrdi da su sve te slike kopije slike Gospe Trsatske. On ne imenuje njezinog autora nego kaže »slikar slike Gospe Trsatske« i tom slikaru pripisuje i sve ostale takve slike.

Slika Gospe Trsatske je poliptih. U sredini je slika Majke Božje kako hrani Isusa, a sa svake strane su još po dvije slike. U gornjem bočnom planu triptiha su biblijski prizori, s jedne strane Navještenje, a s druge Isus na križu dok su pod križem Marija i apostol Ivan Evanđelist. Donje polje s desne strane prikazuje sv. Petra i Pavla te treći lik koji nije prepoznatljiv. A s lijeve strane su sv. Stjepan, prvi đakon i sv. Bartol, a treći lik opet nije više prepoznatljiv. Kada je papa Ivan Pavao II. bio 2003. godine na Trsatu i klečao pred tom slikom, nazvao ju je »Majka Crkve«. To što je papa rekao doista sliku najbolje tumači jer ona prikazuje u sredini Mariju s Isusom, a sa strane u gornjem planu nastanak Crkve, a u donjem apostole, prve članove Crkve i tako već naznačuje razvoj Crkve.

Različiti nazivi

Danas slika Gospe Trsatske ima različite nazive – Majka Milosti, Kraljica Jadrana, prema statutu Grada Rijeke – Čuvarica Grada Rijeke. No, treba čitati Trsatske litanije iz 1560. godine da bi se otkrilo sve nazive kojima je Majka Božja, konkretno Gospa Trsatska, oslovljavana.

 Kako pišete u svojim knjigama, fra Petar Francetić je trsatski gvardijan bio čak 21 godinu i učinio je za svetište jako puno.  Zaslužan je za krunjenje slike Majke Božje Trsatske, za uspostavu njezinog blagdana, za osnivanje bratovštine koja je sve to molitveno podržavala u zapadnoj Hrvatskoj i jugoistočnoj Sloveniji… Kako je došlo do krunjenja slike?

– Petar Francetić je Riječanin i već je kao dijete dolazio na Trsat i stvorio odnos prema Gospi Trsatskoj. Kada je postao franjevac završio je i postdiplomski studij te stekao naslove prof. teologije i prof. filozofije, a predavao je teologiju u Ljubljani. Očito je u njemu bio nemir sve dok se nije smirio na Trsatu gdje kao gvardijan započinje niz akcija: 1692. osniva bratovštinu Gospe Trsatske uz dopuštenje senjskoga biskupa Sebastijana Glavinića; 1709. ishodio je uspostavu blagdana Gospe Trsatske; a 1715. je ishodio krunjenje njezine slike. Koliko je uspostava blagdana značajna reći ću jednostavnom usporedbom da je blagdan Majke Božje Bistričke uspostavljen tek prije desetak godina.

Kada je proglašen blagdan Trsatske Gospe, već je postojao blagdan Gospe Loretske što znači da je blagdan Gospe Trsatske na svoj način pandan loretskom blagdanu. Papa Leon XI. dopušta da se za taj blagdan koristi isti liturgijski obrazac kao i za blagdan Gospe Loretske te blagdanom Gospe Trsatske, 10. svibnja, biva utvrđeno štovanje Gospe Trsatske.

Dok je upravljao Trsatskim svetištem Francetić je mnogo učinio i na uređenju unutrašnjosti Gospine bazilike i trsatskog samostana. U cijelosti je barokizirao crkvu, a na Trsat je doveo i slikara Cristofora Tascu koji ovdje ostavlja brojna djela. Ponajprije, svojim je slikama ukrasio samostansku blagovaonicu, a u crkvi je nad lukom ulaza u prostor oko glavnog oltara 1714. na platnu naslikao monumentalnu sliku Navještenje i prijenos Nazaretske kućice na Trsat.

Odobrenje Pape

 Kako je Francetić organizirao krunjenje slike? 

– Francetić je imao izvanredne organizacijske sposobnosti. Za krunidbu se odlučio prije 1715. godine i to zahvaljujući svojim vezama s kardinalom Franjom Barbadigom preko kojega je došao do Rima i iz zaklade kneza Aleksandra Sforze dobio dvije krune za krunidbu Marijina i Isusova lika na slici. Isto tako, od pape Inocenta XII. je dobio odobrenje za krunidbu jer je Trsatska Gospa prva Gospa krunjena izvan Italije.

Francetić je ishodovao da krunidba bude pod pokroviteljstvom Hrvatskog Sabora koji na proslavu šalje dva svoja zastupnika, baruna Salija i baruna Androchu, veleposjednike s područja Gorskog kotara, te dva kanonika zagrebačkog kaptola. Francetić je nastojao da kardinal Barbadigo obavi krunidbu, no kako je on već bio u visokoj dobi to je učinio pićanski biskup Juraj Franjo Marotti, povjesničar Trsatskog svetišta. O krunidbi je Francetić obavijestio i carski dvor, vjerojatno očekujući ili izaslanstvo ili materijalnu potporu, ali nema zapisa da je dvor nekako reagirao.

Uznesenje na nebo

 Krunidba slike Gospe Trsatske bila je velika proslava. – Slika je svečano okrunjena na Malu Gospu, 8. rujna 1715. godine, a svečanost je trajala je tri dana. Danas rado u svetištu upućujemo na sliku koju je 50-tih godina prošlog stoljeća naslikao Vladimir Kirin, koja prikazuje procesiju prilikom svečanosti krunidbe i kako sam Francetić u njoj nosi krune. Drugog dana proslave je okrunjeni lik Gospe Trsatske u procesiji nošen gradom Rijeka i ta je procesija obišla sve gradske crkve. Želim naglasiti da su kulturne i crkvene veze Trsata i Rijeke bile snažne, da su Rijeka i Trsat bili međusobno duboko vezani. Trećeg dana proslava je održana na otvorenom prostoru izvan svetišta jer je bilo toliko prisutnih da u crkvu nisu mogli stati. Kod te su proslave propovijedi bile na hrvatskom, slovenskom i talijanskom jeziku jer oduvijek su ovamo gravitirali Hrvati, Slovenci i Talijani. Događaj krunidbe potvrda je kršćanskog vjerovanja da je Marija uznesena na nebo i okrunjena za kraljicu.