Kaže bivši direktor Ekoplusa Miodrag Šarac da odlazi s mjesta prvog čovjeka te tvrke jer se nije došao baviti politikom i da nije spreman na situaciju da se politički manipulira njime i njegovim imenom. Čovjeku koji je nedavno dobio potporu politike da bi sjedio na mjestu direktora Ekoplusa smetaju učestale, neargumentirane i lažne informacije koje se vežu uz njegovo ime i uz njegov dosadašnji rad. Netko bi pomislio da je došlo do smjene vlasti na razini Primorsko-goranske županije i Grada Rijeke i da je Šarac žrtva političke odmazde isfrustrurane oporbe koja je krenula sa sječom glava direktora koje su postavili župan Zlatko Komadina i gradonačelnik Vojko Obersnel. No, do smjene vlasti nije došlo, za to treba sačekati svibanj sljedeće godine i vidjeti kako će proći lokalni izbori. To znači da su Šarca smijenili oni koji su ga instalirali prije godinu dana i onda mu dali mandat prije mjesec i pol dana na četiri godine. Drugim riječima, Šarac lije krokodilske suze jer se politika njime bavila kada je došao u Ekoplus, a ista politika ga je i maknula nedugo nakon što su se ostvarili njegovi snovi o četverogodišnjem mandatu na čelu Ekoplusa.

– Zadovoljan sam što smo tijekom proteklih petnaest mjeseci napravili na CGO-u Marišćina, koji posljednjih više od mjesec dana nema neugodnih mirisa. Zahvaljujem kolegama i radnicima Ekoplusa na dosadašnjoj suradnji i njihovu trudu da centar dovedu u red i novom direktoru želim puno uspjeha u radu, poručio je Šarac koji 30. studenoga 2020. godine pakira kofere s Marišćine. Dakle, on je uvjeren da ga je politika maknula, ista ona koja ga je postavila, iako je on svoj posao odradio za svaku pohvalu. Valja se osvrnuti na kvalitetu posla koji je radio Miodrag Šarac.

Samo prije nekoliko mjeseci on je najavio enormno povećanje cijena usluga Ekoplusa, a u javnost su počele izlaziti informacije da je tvrtka kojoj je na čelu u gubitku od oko 15 milijuna kuna. Postavio se čovjek snažno i poručio da nema odustajanja od novog cjenika. Raskinuo je ugovore s komunalnim društvima na području Primorsko-goranske županije koja su, do konca rujna, zbrinjavanje komunalnog otpada na Marišćini plaćala po cijeni od 470 kuna po toni te im dostavio novi cjenik prema kojemu je zbrinjavanje miješanog komunalnog otpada u Centru trebalo biti povećano za čak 151 posto, na 1.180 kuna po toni. Cjenikom Ekoplusa još je drastičnije trebala biti povećana cijena zbrinjavanja glomaznog otpada, s 232 kune na čak 1.990 kuna po toni, što je poskupljenje od nevjerojatnih 750 posto. Šarac je stao na crtu protiv svih i objašnjavao da je to realno i da to izvole riješiti komunalna društva jer da građani ne moraju dobiti povećane račune.

Budući da je riječ o totalnoj gluposti jer je jasno da na kraju sve građani plaćaju, na crtu je stao i župan Zlatko Komadina i rekao da dok je njega, neće biti poskupljenja cijene usluge. Šarac se tada povukao s crte jer zna jako dobro tko ga je postavio za direktora i našao smiješno rješenje – na godinu dana komunalna društva dobit će popust od 50 posto u odnosu na cijenu koju je objavio dok je rezolutno branio interese Ekoplusa.

Pobunio se gradonačelnik Vojko Obersnel, pobunila se direktorica Komunalnog društva Čistoća, padale su teške riječi, ali Šarac nije davao znak čovjeka koji se boji riječkoga gradonačelnika. I zna on točno zašto, a nije teško pretpostaviti koji je tome razlog – dok uživaš podršku Zlatka Komadine i dožupana Marka Borasa Mandića, baš te briga za Obersnela i direktore komunalnih društava.

Gdje je točno po putu u mjesec dana Šarac izgubio povjerenje Zlatka Komadine, teško je reći. Ima li to kakve veze možda s presicama Dinka Beakovića koji je iznio podatak da je u Ekoplusu angažirana bivša Šarčeva tvrtka, znaju Komadina, Mandić i Šarac i, možda, načelnica Općine Viškovo Sanja Udović. A hoće li ikada saznati i javnost kako je moguće toliko gurati Šarca, a onda ga natjerati da podnese ostavku, zavisit će od oporbe u Županijskoj skupštini. Ona mora inzistirati na odgovorima i odgovornima jer je Šarac samo zadnja karika u lancu političke neodgovornosti.