KRALJEVICA – Kamp treba voljeti, a to se ne može naučiti. Ili ga voliš, ili ne voliš. Mi ga oboje volimo i naša djeca su ga zavoljela tako da se na Oštro vraćamo svakoga ljeta još od 1978. godine, govore nam Željko i Olga Belobrajdić iz Siska. Oni su jedna od četiri obitelji dugogodišnjih kampista s kojima smo razgovarali u kampu Oštro u Kraljevici, kampu koji je omiljena destinacija ponajprije turista iz Slovenije. Jer, voditelj kampa Goran Djurić reći će nam da više od 80 posto kapaciteta popune turisti iz susjedne nam dežele. No, ne nedostaje ni domaćih gostiju, Nijemaca, Austrijanaca, Nizozemaca…

Goran Djurić / Snimio Mateo LEVAK

Izvrsna atmosfera

Svi s kojima smo razgovarali podcrtat će nekoliko stvari: Oštro je blizu njihova doma te lagano i brzo stignu, pohvalit će čisto more, kao i drveće koje pruža hlad, što nije čest slučaj u svim kampovima. Svi su naši sugovornici istaknuli i izvrsnu atmosferu: voditelj kampa i svi zaposlenici u kampu uvijek su spremni za pomoć i dogovor, a i kampisti se međusobno dobro slažu. Oštro je mjesto gdje se sklapaju nova i održavaju stara prijateljstva. Herlinde Klavora iz Austrije reći će nam kako su svi kampisti jedna velika obitelj…

No, krenimo redom, prvi gosti koje smo posjetili su Štefica i Tomislav Blažunaj iz mjesta Ivanečka Željeznica u Varaždinskoj županiji. Oni u kamp dolaze već 15 godina, a iako Kamp Oštro nije bio njihov »nulti« izbor za ljetni godišnji odmor, prvo su ljetovali u Crikvenici, kad su im kćeri bile još malene, pa Jadranovu, Dramlju, Kačjaku, danas je on mjesto kojemu se svake godine vraćaju. Jer, prošli su mnoga mjesta, ali nigdje nisu bili potpuno zadovoljni. I onda su im prije petnaestak godina njihovi tadašnji domaćini na Hreljinu preporučili Oštro.

Tu nam je stvarno jako lijepo, u kamp Oštro dolazimo već 15 godina – Tomislav i Štefica Blažunaj i u sredini unuka Marta / Snimio Mateo LEVAK

– Kako smo bili u blizini, svratili smo i stvarno nam se svidjelo. Cijena je bila i povoljna i počeli smo dolaziti svake godine i jako zavoljeli ovo mjesto. Tu nam je stvarno jako lijepo. Ubrzo smo počeli dovoditi prijatelje te smo s njima dolazili svih ovih godina, osim ove. Cijena također diktira svoje tako da su oni odabrali jedno drugo mjesto ove godine. No, tu smo s obitelji, tu su unuka Marta i unuk Mateo, tako da stvarno možemo uživati, govori nam Štefica Blažunaj. Posebno pohvaljuje suživot s ostalim gostima, nikad nisu imali nijedno neugodno iskustvo.

– Upoznali smo jako drage ljude iz Koprivnice, s kojima se inače posjećujemo i ostali smo prijatelji. Upoznali smo i drage ljude iz Slovenije tako da je Oštro stvarno mjesto za sklapanje prijateljstava, opisuje naša sugovornica. Njen suprug podcrtat će da preko ljeta najčešće budu u kampu oko tjedan dana, ali nastoje spojiti i produžene vikende te tada doći na Oštro, najmanje dvaput godišnje.

– Ovdje sve imate na okupu, restoran, dućan sve vam je tu što zaželite. Treba nam oko 3 sata i 20 minuta da stignemo, što nije predaleko. Sviđa nam se i što su kućice obnovljene, a ponajviše nam se sviđa zelenilo, jer nas podsjeća na dom, opisuje Tomislav Blažunaj.

Osim čistog mora i sunca, veliki plus kampa Oštro je šuma i hladovina koju ona pruža / Snimio Mateo LEVAK

Pohvale sadržajima

Kamp Oštro kroz svoju je povijest bio tranzitni kamp, tako da nije imao previše dodatnih sadržaja. Danas su tu igrališta za djecu, a od ove godine počeli su i s likovnim radionicama te mini diskom za djecu. Unuka naših sugovornika Marta izradila je narukvicu na likovnoj radionici, a i njena baka će pohvaliti nove sadržaje, a posebno obnovu kućica.

– Čekala sam tolike godine da se kućica obnovi. Naravno, i prije je bilo lijepo, ali ovako obnovljena ipak je to jedna druga priča. Posebno mi je drago što se ova priča prenijela i na unučad, oni isto s nama dolaze i isto su jako zadovoljni. Jednostavno nam je tu lijepo i ponovno ćemo se vratiti, zaključuje Štefica Blažunaj.

Naši drugi sugovornici bili su Jadranko i Jasna Juranić, također vjerni posjetitelji kampa Oštro, no s osjetno duljim stažem. Jadranko je prvi put došao sa svojim roditeljima 1969. godine, a kad je krenuo na fakultet i upoznao Jasnu, počeli su skupa dolaziti sredinom 1970.-ih. Prvo su dolazili s običnim šatorom, zatim onim većim vojničkim koji je imao i »sobe« i hodnik, pa s prikolicom, šatorom i suncobranom, a danas je njihova parcela pravo mjesto za odmor, imaju kućicu u kojoj mogu kuhati, stol, tendu, sve što treba za odmor. Naravno, sve montažno, kakva je i politika kampa.
– Ovo je naš drugi dom, a sad kad smo u mirovini, oboje smo bili nastavnici tjelesnog odgoja, dođemo u kamp već u travnju i ostanemo dok ne počnu kiše. U prosjeku se zadržimo oko 100 dana u kampu. Dođemo i zimi na jedan dan, pozdraviti, popiti kavu, otiđemo na ručak. Zašto ne? Pa ne živimo 500 godina, nego sto i treba ih znati iskoristiti, govori nam Jadranko Juranić. On je rodom iz Duge Rese, ali sa suprugom je proteklih 40 godina živio i radio u Sloveniji. Naravno, u kamp su dolazili i s djecom, a danas s unucima. Posebno im se sviđa drveće i zelenilo, naravno i čisto more.

U prosjeku su oko 100 dana u kampu, dođu u travnju, odu kada počnu kiše – Jadranko i Jasna Juranić / Snimio Mateo LEVAK

– Dobro je što ima i sunca i hlada, a i potrebni sadržaji nisu daleko. Trgovački centri su u blizini, na Kukuljanovu novootvorena Galerija Bakar, nije daleko ni Tower Centar u Rijeci, a odemo i na izlete do Crikvenice, pa i Krka, iako na Krk ne idemo prečesto zbog gužvi, govori nam Jasna Juranić.

Bučni vozači

Njene dvije sestre također ljetuju u kampu, a upoznali su se i s puno drugih gostiju. Da je kamp Oštro ugodno mjesto za ljetovanje i upoznavanje prijatelja, tako postaje provodnim motivom ovoga teksta. No, imaju i jednu malu primjedbu.

– Sve je u najboljem redu i stvarno smo jako zadovoljni. Jedino, kako smo nekada bili mlađi i dolazili s malom djecom imali smo parcelu bliže moru, kako bismo mogli pratiti kada djeca plivaju. No, danas smo se pomaknuli više u unutrašnjost kampa te nam je odmah za leđima cesta po kojoj navečer vozači stvaraju dosta buke. Znamo da to nije do kampa i da oni tu ne mogu ništa, ali to je nešto što bismo voljeli da bude bolje, zaključuje Jadranko Juranić.

Nakon domaćih gostiju, red je došao i na strane. Obitelj Klavora, pater familias Herbert i supruga Herlinde iz jednog mjesta u blizi Klagenfurta u Austriji već dugi niz godina dolaze na Oštro, a ovoga puta »uhvatili« smo ih s njihovim unucima Raphaelom i Sebastianom te Raphaelovim prijateljima, Eliasom i Selinom. Malo engleski, malo njemački uspjeli smo se sporazumjeti, a posebna pohvala ide Sebastianu, najmlađem u društvu, koji je uvijek uskakao s engleskim prijevodom kad je to bilo potrebno.

Obitelj Klavora iz Austrije, Herlinde i Herbert te njihov unuk Raphael u sredini, a za stolom Elias, unuk Sebastian i Selina / Snimio Mateo LEVAK

– Imao sam osam godina kada sam prvi put došao s roditeljima ovdje 1966. godine. U Oštro nisam dolazio samo dok je bio rat u Hrvatskoj, tako da mogu reći da sam gost u kampu 53 godine. Što mi se najviše sviđa? Pa vidite i sami kako je lijepo: more, sunce i – ljudi. To je možda i najveći plus, jako se dobro slažemo s drugim gostima. Imamo mnogo prijatelja iz Njemačke, Slovenije, Nizozemske… Stvarno se ovdje sklapa jako puno prijateljstava, govori nam Herbert Klavora.

Prijenos ljubavi

Od njihova mjesta do Kraljevice je 230 kilometara, što je reći će nam, idealna udaljenost, dok će Herlinde još malo naglasiti prijateljstva i reći da su u kampu svi zapravo jedna velika obitelj.
– Ovdje se ne gleda tko je koje nacionalnosti, Nijemac, Hrvat, Slovenac, Austrijanac, već ćemo svi jedni drugima uskočiti kada nešto treba. Svi mi kampisti si međusobno pomažemo, govore nam naši sugovornici. I unuci su razvili prijateljstva na Oštru što znači da možemo očekivati i da će loza Klevora nastaviti dolaziti u kamp Oštro i u budućnosti. Prijenos ljubavi prema kampu Oštro s obitelji na djecu, uz međusobno uvažavanje gostiju, također je nešto š to svi naši sugovornici ističu, baš kao i Željko i Olga Belobrajdić iz Siska. Oni u kamp dolaze od 1978. godine.

Željko i Olga Belobrajdić u Oštro dolaze od 1978. godine / Snimio Mateo LEVAK

– U Oštru smo svake godine ni jednu nismo preskočili. Odlučili smo se za Oštro jer ovdje imate u blizini sve što vam je potrebno. Tada smo imali malo dijete pa je bilo lako skočiti do Rijeke, ako nešto treba. Djeca su nam ovdje provela djetinjstvo, naučili, plivati i roniti te stekli prijatelje koje imaju i dan-danas, opisuju naši sugovornici. Dodat će kako je lokacija idealna, izvan grada, a sve je u blizini.
– Sad kad se otvorila Galerija Bakar skočimo deset minuta autom do tamo ili u Rijeku u Tower kad zatreba. Osim toga šuma je fantastična, ljudi su fenomenalni i danas se više ne damo istjerati, ha-ha, govori nam Željko Belobrajdić. U kampu su obično boravili mjesec-dva tijekom ljeta, a otkad su oboje u mirovini iskoriste vrijeme najbolje što mogu te su na Oštru od petog do devetog mjeseca.
– Kći također ovdje ima prikolicu, a tijekom ljetnih praznika i unuci budu s nama, govori Olga Belobrajdić. I oni su stekli brojna prijateljstva ovdje, a posebno ističu odnos zaposlenika kampa.
– Kad je bio potres u Sisku odmah su nam se javili treba li nešto pomoći. I kad smo ovdje, i nešto nam treba vidi se da te svi saslušaju i pokušaju napraviti što treba, a ne da samo kimnu glavom, zaključit će Željko Belobrajdić.