RIJEKA – Jeste li ikada gledali francuski film »Intouchables« ilitiga po naški »Nedodirljivi«? Niste? E pa ako niste, pogledajte! Zašto? Zbog toga jer film donosi priču o kvadriplegičaru i progovara o svim mogućim i nemogućim teškoćama i preprekama kroz koje takva osoba nailazi na putu vlastita življenja. Međutim, nije poanta da se vi nakon što pogledate film osjećate loše ili manje vrijedno u odnosu na kvadriplegičara jer, eto, vi ste zdravi pa imate dojam da nešto dugujete takvoj osobi. Također, nije poanta u sažalijevanju osoba s invaliditetom. Poanta je da shvatite kako su osobe s invaliditetom prije svega upravo to – osobe, a invaliditet je popratni efekt koji dobivate u paketu prilikom susreta s njima. Poanta je da shvatite i osvijestite kako su osobe s invaliditetom jednako osobe kao vi i kao ja. S istim onim osjećajima, s istim strahovima, željama, problemima, poteškoćama, nedaćama koje svi kao ljudi dijelimo. Film nas želi podsjetiti. Podsjetiti koliko je život lijep i jednostavan, koliko je malo potrebno za sreću, za smijeh.

Podsjetiti da osobu ne određuje njen invaliditet, kvadriplegija ili išta slično, poput boje kože, rase, kulture, spola, dobi, nacionalnosti… Ljudi smo prvenstveno onda kada druge osobe doživljavamo kao sebi ravne. Kada pokušamo razumjeti drugoga. Kada se trudimo poslušati što nam onaj drugi hoće reći. Onda kada nastojimo pomoći. Podijeliti s nekime lijepu riječ. Pružiti ruku. Udijeliti osmijeh. Zaboravite na vlastite boli, razočaranja i ogorčenosti. Zato budite hrabri. Budite iskreni. Budite ljubazni. Budite strpljivi. Budite zahvalni. Budite ljudi! Ne postavljajte uvjete. Zastanite i pokušajte. Doživite svaku osobu, pa tako i osobe s invaliditetom kao ravne sebi. Jer one to i jesu. Dopustite sebi osjetiti ljubav i bit ćete sretni. Dopustite sebi, i bit ćete mirni, spokojni, zadovoljni…

Dobrodošli ste, no budite obzirni

Sada kada svi znamo kako se treba ophoditi s osobama s invaliditetom, možemo se svi zajedno zaputiti prema poznatoj invalidskoj plaži u Rijeci – plaži Kostanj. Iako plaža nije zatvorenog tipa, što znači da je svatko dobrodošao na spomenutu plažu, bilo bi dobro imati na umu da je plaža namijenjena prvenstveno osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima, ponajviše onima s teškim i težim tjelesnim oštećenjima. Dakle, dođite, ali ne zauzimajte mjesto onima kojima je ono uistinu potrebno. Pogotovo ne parkirališno. Pitajte, porazgovarajte, provjerite, zamolite… Plaža Kostanj prva je plaža u Hrvatskoj opremljena posebno za osobe s invaliditetom, osmišljena na inicijativu dr. Antona Nina Žikovića 1985. godine, a temeljito uređena 1996. godine.

Prva je to takva plaža u Hrvatskoj, kao i prva i jedina u Rijeci. Barem koliko nam je poznato. Godine 2010. dobiva prepoznatljivu Plavu zastavu, oznaku iznimne kvalitete mora i okoliša te visoke razine sigurnosti i usluge što je opet čini prvom, ovoga puta prvom riječkom plažom s takvom zastavom. Plaža se nalazi na zapadnom dijelu Rijeke, između Bivija i Preluka. Prostorno rješenje Kostanja takvo je da omogućava osobama s invaliditetom jednostavno kretanje i funkcionalno korištenje cijelog prostora za kupanje, rehabilitaciju i odmor. Posebno su prepoznatljive visinski denivelirane »terase« koje korisnicima omogućavaju ugodno sunčanje, sjedenje i odmaranje. Podne površine napravljene su tako da onemogućavaju klizanje, a na plaži se nalazi i naprava za spuštanje osoba s težim oštećenjima u more, rampa za ulazak osoba s lakšim oštećenjima, sanitarni čvor, tuševi…

Humanost prije svega

Po dolasku na plažu zatekli smo vozača posebno prilagođenog vozila za osobe s invaliditetom, svojevrsnog kombija Komunalnog društva Autotrolej, kako upravo u času našeg posjeta plaži dovodi dvoje kupača.
– Radim kao vozač u Autotroleju i svakoga dana dovodim kupače od njihove kuće do plaže. Sve je organizirano u suradnji s Gradom Rijekom i Društvom tjelesnih invalida grada Rijeke. Posao je naporan, kao i svaki uostalom, pogotovo po ovim vrućinama, ali kada se čovjek sjeti da radi nešto humano, onda bude malo lakše, rekao nam je nasmiješeni Alen Poljak.

Prije nego što smo se vijugavim betoniranim puteljkom spustili do same plaže kako bismo porazgovarali s kupačima i čuli njihove dojmove o plaži, njenim vrlinama i manama, sreli smo Nensi Jakobović u službi spasioca, a koja je s nama podijelila svoje impresije.

– Pomažem im pri ulasku i izlasku iz mora, vozim ih u kolicima po rampi, ukratko, pazim na njih. Zadovoljna sam poslom i nadam se da su i oni zadovoljni sa mnom, rekla nam je Nensi.

Vjerujemo da kupačice i kupači nemaju razloga biti nezadovoljni s Nensi, prijevozom, samom plažom, pa čak ni sadržajima. Na Kostanju ne postoji kafić ili objekt sličnog tipa, no korisnici plaže kavicu uvijek mogu popiti na aparatu za kavu, nešto iznad same plaže. Cijena solidna, oko četiri, pet kuna. Osim kavice, moguće je posegnuti u frižder s hladnim pićima. Tamo se nalazi voda (obična i mineralna) po cijeni od 8 kuna, a moguće je pronaći i pivo za 15 kuna ili gazirane sokove, ledeni čaj i cedevitu za 10 kn. Osvježenje postoji i u škrinji sa sladoledima. Za najjeftinije je potrebno izdvojiti 7, a najskuplje 16 kuna. Sve u svemu, čini se kako je zaista dobro promišljeno uređenje plaže i dodatni sadržaji, no jedna stvar ipak nije potpuno adekvatna u cijeloj priči.

Premaleni parking

Ono što nam se čini da nije baš zadovoljavajuće jest parking. Iako besplatan, naoko se primijeti da je nedovoljno prostran, a i pristup do same plaže nije baš najprimjereniji. Uska neasfaltirana cestica ne ostavlja prostora istovremenom mimoilaženju dvaju automobila. Na parking se požalila i Nirvana Muskela koju smo sreli na plaži.

– Volim se ovdje kupati, plaža je zaista komforna i ne mogu pronaći neku veću zamjerku. Jedini problem je parking koji je, nažalost, premali. Svatko se ima pravo kupati gdje želi, more pripada svakome čovjeku, stoga je svatko dobrodošao i neka i one osobe koje nemaju određeni invaliditet, slobodno dođu. Ali ovim putem bih ipak poručila onim osobama bez invaliditeta da nastoje ne parkirati svoje automobile na mjestima predviđenim za invalide. Parking je zaista premali pa onda oni kojima je stvarno potreban, u konačnici izvise, zaključila je Muskela koju smo zatekli u pratnji djevojčice Lore.

Od kupača smo zatekli i veselo društvance triju dama i gospodina blaženog među ženama, Ivicu Vranića. Ivica je na plažu došao u pratnji supruge Jasne i dviju zajedničkih prijateljica, Inge Blažević i Irene Topić.
– Na plažu dolazimo već 20 godina, tako da smo očito zadovoljni. More je uredno i čisto, a i spasioci su nam odlični. Ovdje imamo svoj mir, a jedino što bismo malo »pošpotali« je manjak parkirališnih mjesta, rekao nam je Ivica Vranić, dok su se Jasna, Inge i Irena pripremale za fotografiju.

Dakle, uistinu svake hvale vrijedna plaža, no nadamo se da će se u budućnosti promisliti o dodatnim parkirališnim mjestima za njene korisnike, kao i prilazu samoj plaži. Jedni do drugih moramo držati, a svako istinski demokratsko i iole uređeno moderno društvo, mora razmišljati o što kvalitetnijoj integraciji osoba s invaliditetom u zajednicu jednakih.