RIJEKA – Korina Barak učenica je drugog razreda Srednje škole za primijenjenu umjetnost i ovogodišnja dobitnica nagrade »Luka Ritz« koja se svake godine dodjeljuje učenicima osnovnih i srednjih škola za promicanje tolerancije i škole bez nasilja. Upravo su tolerancija, nenasilje i spremnost da u svakom trenutku pruži pomoć onome kome je potrebna glavna obilježja ove riječke srednjoškolke, jer kako priča njezina razrednica Larisa Dragelj, Korina je učenica koja uvijek ima osmijeh na licu.

Bolesni brat

– Kao razrednica nisam uvidjela da bih posebnu pažnju trebala posvetiti baš njoj. No, jednoga dana naišla sam na članak u novinama u kojem je pisalo da Korinin brat, Mauro Barak, boluje od rijetke bolesti. Dijagnoza je kongenitalna pseudoartroza tibie i fibule. Radi se o izuzetno rijetkoj dijagnozi koja unutar hrvatskog zdravstvenog sustava nema ni pripadajuću šifru bolesti. Od prvog saznanja o bolesti, njezina obitelj se bori za liječenje u Hrvatskoj, jer država odbija besplatno liječiti ga. Sama sam se htjela uključiti u humanitarnu akciju u kojoj je cijela Hrvatska na razne načine sakupljala potrebne novce kako bi Mauro išao na operacije u Beč. Prošao je niz operacija, prolazi ih i dan- danas. Korina mi to sama nikada nije spomenula, nikada nije tražila poseban tretman. Tek kada sam je pitala odgovorila mi je da se ne brinem, jer će joj brat biti dobro. Objasnila mi je situaciju, koja je zaista teška i iscrpljujuća, kako za njezine roditelje tako i za nju. Međutim, Korina je, unatoč svim preprekama, odličan učenik, odgovorna i predana svome radu i učenju, priča Dragelj.

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Upravo ju je razrednica prijavila za nagradu, a Korina pak kaže da nikako nije očekivala kako će baš ona biti jedina hrvatska srednjoškolka odabrana za to priznanje. I sama je, priča, bila žrtva nasilja kojem je dugo bila izložena, a za razliku od nekih drugih, imala je sreću da je došla u takvu srednjoškolsku sredinu u kojoj je tolerancija na nasilje na nultoj razini.

– Tijekom osnovne škole bila sam izložena psihičkom, a povremeno i fizičkom nasilju. Bilo je tu svega, a najviše ismijavanja. Zbog nasilja sam promijenila školu, ali ni to nije pomoglo. Na kraju su moji roditelji zatražili pomoć policije, ali ni tu nisam dobila zaštitu. Slušala sam o tome kako sam slaba i da se moram zauzeti za sebe, a za one koji su činili nasilje tražilo se opravdanje da su to samo dječje igre. Institucije nisu poduzimale ništa. Tek dolaskom u srednju školu nasilje je prestalo. Imala sam sreće, ali nisu svi te sreće. Vrlo često se nasilje nastavi i u srednjoj školi. Međutim, to se krije, o tome se ne priča. Stoga sam odlučila da što god postignem, usredotočim se na to da upozorim na sustav koji ne prepoznaje nasilje u školi, jer ne mogu prihvatiti da je nasilje samo dječja igra, priča Korina.

Veliki motivator

Njezina razrednica kaže da je riječ o učenici koja je veliki motivator svog razreda, a Korina pak dodaje da voli pomagati kolegama.

– Kad god vidim priliku, nastojim drugima pomoći, bez obzira na to radi li se o učenju ili nečem drugom. Iz dana u dan nastojim pružiti pomoć, motivirati druge za učenje ili ako netko nema hrabrosti za nešto, ohrabriti ga. Kad se netko osjeća loše zbog nečega, radim sve da pomognem, otkriva riječka srednjoškolka.

Potvrđujući Korinine riječi razrednica dodaje da svojim ponašanjem i odličnim uspjehom Korina motivira ostale da budu sigurniji i uspješniji u nastavnom procesu i u socijalnom razvoju. Međutim, Dragelj kaže da nije Korina jedina u svom razredu koja zaslužuje nagradu za toleranciju i nenasilje.

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

– Odabrala sam nju za prijavu, ali na istoj liniji zajedno s Korinom mogu stajati sve 23 učenice 2.a razreda. Sve su one zaslužile nagradu, ističe razrednica.

Upisom Srednje škole za primijenjenu umjetnost Korina je, otkriva, ispunila želju koja se rodila još u 6. razredu osnovne škole.

– Već sam tada znala da želim upisati ovu školu. Oduvijek me zanima umjetnost. Odabrala sam usmjerenje grafičkog dizajna, a želja mi je nakon srednje škole upisati Akademiju za primijenjenu umjetnost i jednog dana biti ilustratorica, otkriva srednjoškolka.

Korina je velika potpora i mlađem bratu kojega kad god može prati na operacije u inozemstvo, a kako bi mu ispunila želju, kaže da će dio nagrade potrošiti na hranu za mačke. Naime, uz povelju nagrada podrazumijeva i mjesečnu stipendiju od tisuću kuna u trajanju od 12 mjeseci. Korinino je pravilo da novac koje dobije za rođendan daje onima kojima je najpotrebnije kad to može, jer smatra da materijalno ne može ispuniti dušu kao lijepa gesta. Smatra da i dio svoje nagrade treba podijeliti s drugima, a među njima će biti i nezbrinute mačke kako bi ispunila bratovu želju.