Konzervator mr. sc. Radovan Oštrić reagirao je na tekst “Ministarstvo kulture zabranilo Armadi ispisivanje grafita “Volim grad koji teče” na Školjiću”.

Njegovo reagiranje prenosimo u cijelosti:

“Na službenoj internetskoj stranici Novog lista od 30. travnja 2021.g. u 17.06 sati objavljen je tekst vašeg novinara Edija Prodana pod naslovom: Ministarstvo kulture zabranilo Armadi ispisivanje grafita “Volim grad koji teče” na Školjiću.

Obzirom da novinar u tom tekstu na više mjesta spominje moje ime i prezime u pogrešnom i nepotpunom kontekstu, te iznosi više netočnih tvrdnji i pogrešnih zaključaka, predlažem da u cilju točnijeg i potpunijeg informiranja javnosti objavite moj osvrt na spomenuti članak.

“Ne odobravamo reklame”

Edi Prodan započinje svoj članak citatom tajnika udruge građana KN Armada Matea Dejaka u kojem izjavljuje da „odgovor jedne kulturne institucije potiče nekulturu i samovolju“, što čitateljima sigurno nije lako razumjeti jer ih novinar uvodno nije upoznao s osnovnim informacijama vezano za temu o kojoj piše.

Naime, tajnik Mateo Dejak uputio je Konzervatorskom odjelu u Rijeci e-zahtjev za odobrenjem ispisivanja velikog reklamnog grafita svoje udruge KN Armada i trgovačkog društva NK Rijeka s.d.d. na javnu površinu usred zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada Rijeke, tražeći pri tom da njegov zahtjev ostane zatajen.

Konzervatorski odjel u Rijeci mu je na to odgovorio e-mailom da na dotičnoj javnoj površini ne odobrava isticanje reklama trgovačkih društava i udruga građana. Dakle, sasvim je razvidno da odgovor Konzervatorskog odjela u Rijeci ničim ne potiče nekulturu, kao ni nečiju samovolju.

Novinar Edi Prodan zatim objavljuje izjavu tajnika Matea Dejaka u kojoj ovaj upozorava kako se neće pomiriti sa zabranom i da će učiniti sve kako bi realizirao zamišljeno. Tajnikovo upozorenje je sasvim legitimno, ali je sasvim neuobičajeno da se ono objavljuje u sredstvima javnog priopćavanja – većina građana nema povlasticu objavljivanja najava svojih žalbi i prigovora u javnim medijima.

Novinar zatim objavljuje da je zabranu ispisivanja reklame potpisao Radovan Oštrić, što naprosto nije točno. Naime, Radovan Oštrić nema ovlasti potpisivanja pa stoga nije ni mogao ništa potpisati, nego je nakon konzultacija s pročelnicom Konzervatorskog odjela u Rijeci poslao tajniku udruge odgovor putem svoje službene e-mail adrese.

Nije dopuštena samovolja službenika

Naime, javnost ovdje treba upoznati da je Konzervatorski odjel u Rijeci nadležno tijelo Ministarstva kulture u kojem nije dopuštena niti moguća samovolja državnih službenika i praktički je nemoguće da pojedini konzervator samovoljno donosi i potpisuje u ime Ministarstva kulture bilo kakvu dozvolu, zabranu i sl.

Novinar potom postavlja retoričko pitanje „Gdje je nastao problem?“ mada problema zapravo nema. Naime, jedna udruga građana je zatražila ispisivanje svoje velike reklame u zaštićenom središtu grada Rijeke i zahtjev joj je odbijen od strane nadležnog tijela, kao što je odbijeno na desetine drugih reklama koje nisu usklađene s konzervatorskim načelima ili pravilnikom o reklamama Grada Rijeke.

Problem zapravo umjetno stvara sam novinar kada pristrano pridaje važnost reklamiranju samo jedne udruge građana. Znamo da izmišljanje problema nimalo ne doprinosi informiranju i osvještavanju građana, već naprotiv.

Nadalje u novinskom članku čitamo kako je tajnik udruge građana KN Armada začuđen odgovorom Konzervatorskog odjela u Rijeci jer da je njegov zahtjev bio „krajnje uljudan“. Doista se radi o začuđujućoj rečenici.

Jer uljudnost je već odavno sasvim uobičajen način civilizirane komunikacije, ali kad nešto uljudno tražite to doista ne podrazumijeva da se vašem traženju zbog te iste uljudnosti mora nužno i udovoljiti. Čuđenje je ovdje obostrano.

Začuđujuće pogrešno čuđenje

Prodan potom iznosi i tajnikovo čuđenje da Oštrić zabranjuje ukrašavanje zida njegovom reklamnom porukom pravdajući takvu zabranu zaštitom povijesne jezgre grada. Ali u tom tajnikovu ili novinarevu čuđenju sve je začuđujuće pogrešno.

Naime, ne zabranjuje Oštrić nego Konzervatorski odjel Ministarstva kulture, ne radi se o ukrašavanju zida nego o njegovu nagrđivanju 10-metarskim grafitom, ne radi se ni o kakvom pravdanju već o obrazloženju koje se temelji na pravomoćnom rješenju nadležnog državnog tijela – registraciji zaštićenog kulturnog dobra.

A kada o nekoj temi iznosite u javnost netočne i nepotpune činjenice, svekolikom čuđenju nema kraja.

Edi Prodan potom pogrešno zaključuje kako je odgovor konzervatora nejasan, jer da se radi o derutnom zidu koji nije na ponos zaštićenoj cjelini.

Ovdje se vidi da novinar doista ne poznaje osnove konzervatorske struke i da se loše pripremio za pisanje o ovoj temi, jer očito ne zna da se derutni zidovi unutar povijesnih gradskih jezgri ne obnavljaju ispisivanjem grafita i reklamnih slogana nego postupcima stručne sanacije.

Hibrid Harlema i Pjongjanga

Neznanje vodi u pogrešne zaključke, a objavljivanje pogrešnih zaključaka u javnom mediju novinarski je neprofesionalno i neodgovorno.

Novinar potom dvoji o tome je li ovdje riječ o reklami ili lokal-patriotskom grafitu i tu ga donekle razumijem. Činjenica je da se reklame mnogih trgovačkih društava i udruga građana danas obilato koriste raznim patriotskim sloganima, pa tako to ovdje čini i udruga građana KN Armada.

Ali ako je već tajnik te udruge u ovom slučaju subjektivan, novinar bi kao društveno odgovoran profesionalac trebao biti objektivniji i razumjeti da kada bismo svakom trgovačkom društvu i svim udrugama građana dopustili da auto-sprejevima po povijesnoj gradskoj jezgri ispisuju 10-metarske reklame s patriotskim sloganima, grad bi nam uskoro postao nalik nekom hibridu Harlema i Pjongjanga.

Novinar nadalje piše da je konzervatorska zabrana konfuzna jer da je Grad Rijeka suvlasnik NK Rijeka s.d.d. Ovdje se, međutim, uopće ne spori o pitanju vlasništva nego o zaštiti i očuvanju povijesne jezgre grada Rijeke, zaštiti za budućnost i nadolazeće naraštaje.

I nema tu nikakve konfuzije, zakon je sasvim jasan. Vlasnici kulturnih dobra dužni su brinuti o svom vlasništvu sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara a ne sukladno svojim trenutnim željama.

Taj se Zakon pak zasniva na nekim dubljim kulturološkim, identitetskim i civilizacijskim tekovinama u koje bi novinar, ako želi o tome javno pisati, trebao barem donekle biti upućen. Osim toga, zahtjev nam u ovom slučaju nije ni došao od strane vlasnika kulturnog dobra, nego od strane jedne udruge, uz začuđujuće traženje da ga se zataji.

Pogrešna i nerealna jednadžba

Novinar Edi Prodan u svom pristranom članku nadalje tvrdi da su grafiti privremeni znakovi u prostoru čiji rok trajanja nije baš dug. Ali to naprosto nije točno.

Grafiti na zidovima mogu potrajati desetljećima, radi se o vrlo postojanim pigmentima i vezivima koji stvaraju izrazito otporan bojeni sloj snažne adhezije i kohezije, vrlo se teško brišu, a njihovo uklanjanje neumitno uzrokuje dodatna oštećenja površine zida na koju su naneseni. Novinar, dakle, i ovdje pokazuje začuđujuće nepoznavanje teme o kojoj piše.

Prema kraju članka nižu se rečenice u prvom licu množine, za koje više ne znamo da li odražavaju Prodanove ili Dejakove stavove. Navode da su zbunjeni jer da njihov grafit nikoga ne vrijeđa, kao da im je uvriježeno da grafitima nekoga vrijeđaju.

Navode da im je nejasno da nekome nije draga njegova omiljena parola i tu se s njima slažem, to je i meni nejasno. Pišu kako su uvjereni da je u ovom gradu najveća mana voljeti ga, a tu se s njima ne slažem i poručujem im da je ljubav jedna od najviših vrlina.

Kažu da u ovom gradu ima ljudi koji ga ne vole, što je moguće, ali mislim da oni o tome nemaju pojma, baš kao ni ja. Izjavljuju da je zabrana ispisivanja grafita izazvala ogorčenje kod podnositelja zahtjeva i to razumijem, čovjek se uvijek razočara kada ne može realizirati svoje ideje.

Pišu da ne mogu vjerovati da neko zabranjuje ljubav prema Rijeci i tu se s njima slažem, ni ja to ne mogu vjerovati, samo što sam ja duboko uvjeren da je pravu ljubav nemoguće zabraniti. Kažu da su mogli biti prijeki i svojeglavi i da su mogli svoju reklamu ispisati ilegalno, ali da to ne žele.

Ja ih u tome podržavam, jer imaju dosta zidova izvan povijesne jezgre grada Rijeke za ispisivanje svojih reklamnih slogana. Kažu da oni koji ne vole Rijeku okreću glavu od njihovih grafita, što je notorna glupost, jer ljubav prema Rijeci i gledanje grafita udruge građana KN Armada uopće nisu nužno povezani.

Prodan/Dejakova jednadžba: volim Rijeku = volim grafite KN Armada matematički je pogrešna i nerealna”, reagira konzervator mr. sc. Radovan Oštrić.