Kamioni Čistoće počeli dovoziti otpad s riječkog područja na Marišćinu / Foto Roni BRMALJ
Zasad se zaprima otpad s područja Rijeke i prstena koji prikuplja Čistoća, te otpad s Liburnije. Do kraja tjedna bi trebali početi pristizati i kamioni s otpadom s područja Crikvenice i Novog Vinodolskog
RIJEKA – Centar za gospodarenje otpadom Marišćina od ponedjeljka je počeo s radom, nakon što je krajem prošlog tjedna iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike stigla pravomoćna dozvola za gospodarenje otpadom. Zasad se u objektu u kojem će se ubuduće zbrinjavati otpad iz cijele Primorsko-goranske županije zaprima otpad s područja Rijeke i riječkog prstena koji prikuplja Komunalno društvo Čistoća te otpad s Liburnije. Do kraja tjedna na Marišćinu bi trebali početi pristizati i kamioni s otpadom s područja Crikvenice i Novog Vinodolskog, najavljuje Josip Dedić, direktor Ekoplusa, društva u vlasništvu Primorsko-goranske županije, Grada Rijeke, Općine Viškovo i KD-a Čistoća, osnovanog za upravljanje ovim centrom za gospodarenje otpadom.
Na 60 posto kapaciteta
– Iskoristili smo vikend kako bismo sve pripremili za početni rad u ponedjeljak. Pogon se još uhodava, suočavamo se s određenim početnim problemima, no ne previše značajnim, koje rješavamo u hodu. Pogon na Marišćini trenutno radi sa 60 posto kapaciteta, zbrinjavanjem otpada iz Rijeke, riječkog prstena i Liburnije, a do kraja tjedna možemo očekivati da ćemo ići blizu maksimuma. Tada ćemo imati i prave podatke što se tiče stanja pogona i kapaciteta koji se koriste – objasnio je direktor Ekoplusa Josip Dedić.
S početkom rada centra u Marišćini trebala bi uskoro biti poznata i cijena koju će domaćinstva odsad plaćati svojim komunalnim društvima za zbrinjavanje otpada. Jasno je da će cijena porasti, a ranije procjene iz Ekoplusa govorile su da bi pojedino domaćinstvo moglo ovu komunalnu uslugu ubuduće plaćati oko 100 eura godišnje. Oko šezdeset posto te cijene čini sam trošak obrade na Marišćini, dok se ostatak odnosi na dodatne troškove samih komunalaca. Komunalna društva za zbrinjavanje tone otpada na Marišćini Ekoplusu bi trebala plaćati oko 470 kuna, a tona otpada ujedno označava količinu smeća koju prosječno domaćinstvo u Primorsko-goranskoj županiji stvori tijekom godine dana, prema ranijim izračunima Ekoplusa. O svakom pojedinom komunalnom društvu ovisit će koju će mjesečnu cifru na svojim računima ispostavljati svojim korisnicima.
Početkom rada pogona na Marišćini riješen je i gorući problem riječkog KD-a Čistoća, koji je već godinu dana riječko smeće morao zbrinjavati tako što je organizirao prijevoz otpada šleperima na razne deponije u unutrašnjosti Hrvatske, koji su raspolagali dovoljnim kapacitetima, a u zadnje vrijeme bilo je riječ o Kutini. Otpad s riječkog područja tako se sad počinje zbrinjavati u CGO-u Marišćina, ali rad je ondje još uvijek organiziran samo putem privremenih dozvola. Budući da ni nakon 12 godina nisu u potpunosti riješeni procesi izvlaštenja, za dio zemljišta koji zauzima deset posto površine centra, nije bilo moguće dobiti uporabnu dozvolu.
2001. godine – Županija, Grad Rijeka i KD Čistoća osnivaju Ekoplus, koji će upravljati Marišćinom
ožujak 2011. – Europska komisija odobrava povećano sufinanciranje projekta iz IPA fonda: učešće u sufinanciranju povećava sa 45,28% na 70,95%
srpanj 2011. – Čistoća s GP Krkom potpisuje ugovor o izgradnji »nulte faze« Marišćine – ondje će se zakopavati riječki otpad nakon zatvaranja starog smetlišta Viševac.
2012. godine – Počinje baliranje otpada. Tisuće bala otpada odlaže se na Viševcu i »nultoj fazi« Marišćine. Smrad se ljeti širi Viškovom pa i Rijekom, sve do mora.
rujan 2012. – Čistoća zatrpava bale u kazete »nulte faze« Marišćine
listopad 2012. – Ogorčeni mještani Marčelja, predvođeni Kriznim eko stožerom Marišćina, na nekoliko dana spontano blokiraju Marišćinu
početkom 2013. – Počela Izgradnja ŽCGO-a Marišćina: trebala je završiti još u svibnju 2014. godine, no došlo je do kašnjenja. U Ekoplusu su kašnjenje opravdavali vrlo opsežnom dokumentacijom, složenim radovima, uključenošću brojnih subjekata i tijeka koja odobravaju pojedine radove i postupke, te činjenicom da je riječ o prvom takvom cjelovitom centru za gospodarenje otpadom, koji je izgrađen u Hrvatskoj. Glavni izvođač radova na centru bio je konzorcij grčkog Helectora S.A. i lokalnog GP Krka.
Srpanj 2015. – Datum početka probnog rada: probni rad završen je šest mjeseci kasnije, a zatim je u potpunosti dovršeni novi pogon za obradu otpada praktički čitavu godinu stajao zatvoren, jer zbog već opisanih problema nije mogao dobiti uporabnu dozvolu, što je tek sad privremeno riješeno, nakon što je premijer prihvatio argumente i intervencije župana Komadine.
6. veljače 2017. – Pogon CGO Marišćina pušten u rad
Dovršeni CGO Marišćina stoga je mjesecima stajao zatvoren, a onda je intervencijom premijera Andreja Plenkovića, na molbe župana Zlatka Komadine, nađeno zamjensko rješenje te je izdana privremena uporabna dozvola. Problem je što takva dozvola, u skladu s postojećim Zakonom o gradnji, može vrijediti samo na rok od najviše 90 dana, što je iznimno omogućeno za građevine od interesa za Republiku Hrvatsku.
Pristupna cesta
Spomenuta privremena uporabna dozvola vrijedi samo do 8. ožujka, što znači da će CGO Marišćina imati papirnato pokriven rad samo nešto više od mjesec dana. Najavljeno Vladino rješenje za ovaj problem leži u izmjenama Zakona o gradnji, kojim bi privremena uporabna dozvola za građevinu čije je građenje od interesa za Republiku Hrvatsku, važila praktički neograničeno dugo, odnosno sve dok u katastru nije formirana građevna čestica za tu građevinu.
Obrada otpada u ŽCGO-u Marišćina u osnovi je zamišljena na način da se otprilike trećina otpada izdvaja u obliku korisnih sirovina, kao što su metal, staklo i plastika, sljedeća trećina obrađuje se kao gorivo iz otpada, dok preostalih 25 do 35 posto, sad već sasušenog i inertnog otpada, završava na bioreaktorskom odlagalištu. Ondje se u dugom procesu suhe frakcije otpada ponovo vlaže te se potiče stvaranje bioplina, koji bi se u budućnosti trebao iskorištavati za proizvodnju električne energije. Gorivo iz otpada, u obliku briketa, glavni je proizvod ovog pogona, a spaljivat će se, prema potpisanom ugovoru između Ekoplusa i Holcima, u cementari Koromačno.
Prijevoz otpada do Marišćine s raznih lokacija u Primorsko-goranskoj županiji organiziran je putem sustava pretovarnih stanica, predviđenih na Cresu, Krku, Rabu, Novom Vinodolskom i Delnicama. Dio tih stanica još uvijek je u izgradnji, a s vremenom bi se onda i ostali dijelovi županije »priključivali« na sustav Marišćine.
Centar na Marišćini vrijedan je 277 milijuna kuna, a sufinanciran je sa 71 posto sredstava iz EU fondova, dok su ostatak iznosa osigurali Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Grad Rijeka, Primorsko-goranska županija i tvrtka Ekoplus.
No, prema informacijama iz Ministarstva graditeljstva, novi će zakon u Vladinu i saborsku proceduru krajem veljače pa je teško očekivati da će novi zakon stupiti na snagu do 8. ožujka. Istovremeno, prema sadašnjem Zakonu o gradnji, nije moguće produljiti privremenu uporabnu dozvolu nakon isteka roka od 90 dana pa je očito da će ponovo biti potrebno naći neko privremeno papirnato rješenje da se premosti razdoblje dok Ekoplus prema novom zakonu ne bude svoju privremenu dozvolu mogao pretvoriti u trajno važeću.
Kamioni s otpadom od jučer voze na Marišćinu, Centralna zona za gospodarenje otpadom počela je raditi – objavio je to podžupan Marko Boras Mandić na redovitom press kolegiju.
– Sada CZGO Marišćina radi po osnovu privremene uporabne dozvole koja vrijedi do početka ožujka, ali mi se nadamo da će dotad Ministarstvo uspjeti u Saboru izglasati izmjene Zakona o gradnji, te da će time sporovi oko imovinsko-pravnih odnosa biti drugačije rješavani, odnosno sudski sporovi vodit će se neovisno od puštanja u rad pogona, rekao je podžupan Boras-Mandić. (T. T.)
Da bi Marišćina radila onako kako je to originalno zamišljeno, ostaje riješiti još jednu stvar, a riječ je o pristupnoj cesti koja će ujedno služiti kao obilaznica Viškova i povezivati ovu općinu s riječkom Rujevicom. Rokovi izgradnje konstantno se pomiču, dobrim dijelom i zbog poslovnih problema u koje je upao izabrani izvođač radova, zagrebačka Hidroelektra. Novi istaknuti rok investitora, Hrvatskih cesta, jest srpanj 2017. godine, a tek ostaje vidjeti hoće li biti dosegnut. U Ekoplusu su najavljivali da su pripremili alternativne pravce za smetlarske kamione, kako se prometno zagušeno Viškovo, stanovništvom najveća hrvatska općina, ne bi dodatno opterećivalo dok se cesta za Marišćinu ne izgradi, a kako će to izgledati u praksi, bit će vrlo skoro poznato.
