Rijeka i Kvarner na putu su ubrzane transformacije u moderan europski centar, a u toj transformaciji sudjeluje i Sveučilište u Rijeci.

Novi investicijski razvojni ciklus mijenja kvarnersku vizuru, a na pitanje kako vidi Kvarner 2030, u kontekstu čestih prigovora za stagnaciju u usporedbi s drugim dijelovima Hrvatske i novog investicijskog razvojnog ciklusa kojem svjedočimo, rektorica Sveučilišta u Rijeci, prof. dr. Snježana Prijić-Samaržija kaže da zna ljude koji se u Rijeku i Kvarner zaljube takvi kakvi jesu, ovdje se vraćaju i ovdje žele provesti svoj život.

Upravljanje promjenama

– Međutim, znam i one koji ovdje ne mogu zamisliti svoju budućnost zbog manjka poticajnog okruženja i karijernih prilika. Istina je da se već neko vrijeme susrećemo s narativom zaostajanja grada, nedovoljne propulzivnosti ili sustavnog nacionalnog zanemarivanja regije. Razumijem i one koji se pitaju zašto se već nismo – poput Graza ili Trsta, s kojim dijelimo čak i vizure – uputili u smjeru aktivne urbane i suburbane transformacije pogonjene privlačenjem relevantnih investicija.

Bilo iz nužnosti i pritiska ili zato jer sada imamo priliku, Kvarner 2030 bit će onoliko dobro mjesto za život i rad, koliko mi sad imamo snage i sposobnosti za uspostavu konsenzusa oko smjera daljnjeg razvoja. To je vrlo zahtjevan poduhvat, no održivost i kvaliteta života ljudi su ključni elementi o kojima moramo razmišljati.

Što mislite koje su komparativne prednosti Kvarnera koje čine potencijal za daljnji razvoj?

– Na Kvarneru smo, rekla bih, sretno izbjegli ono što se dogodilo mnogim gradovima i regijama na našoj obali. Kako to mnogi nazivaju, tsunami razvoja turističke industrije nije utjecao na naš specifični urbanitet, kao što se dogodilo, primjerice, u Splitu i Dubrovniku. Koliko se god razvijale u smjeru koje turizam treba, Dalmacija i Istra izložene su dodatnoj prijetnji jer su se ljudski potencijali koncentrirali u ovoj grani.

Mladi ljudi podređuju svoje karijere trenutno unosnom iznajmljivanju apartmane ili čak konobarenju, što potiskuje kreativnu i potencijalno progresivnu urbanu energiju. Turizmu podređena transformacija gradova i regije nije se dogodila i na Kvarneru. Iako to mnogi vide kao zaostajanje, sklona sam na to gledati kao na prednost. Još uvijek imamo prostore koje je moguće učiniti funkcionalnim na drugačije načine koji više odgovaraju građanskim potrebama, a ne interesima prolaznih posjetitelja. Također, naši su građani još uvijek prilično diversificirani u interesima za druge djelatnosti, što otvara potencijal za njihovo zapošljavanje u drugim industrijama, digitalnim i zelenim sektorima te u kulturi i obrazovanju.

Naša komparativna prednost je upravo očuvani urbanitet i kulturni mentalitet srednje Europe, koji se očituje u radnoj etici i multikulturalnom, otvorenom svjetonazoru. Također, jednoglasan stav naših gostiju na Sveučilištu jest da je prostor Kvarnera nekim čudom ostao relativno neprepoznat u Europi po svojoj ljepoti i geografskom položaju. Sve to su golemi društveni potencijali za razvoj.

Čini se da potencijal za Kvarner 2030 više vidite u neiskorištenosti prostora i dinamici razvoja koji nam daje vremena za učenje na tuđim iskustvima, nego u započetim procesima?

– Povijest Rijeke i Kvarnera nas uči da su infrastruktura i investicije, javne ili privatne, uvijek bile pokretači razvojnih ciklusa i transformacije grada i regije. U tom smislu, razvojni ciklus investicija u Kvarner posljednjih se godina značajno pokrenuo, prije svega u području lučke i pomorske infrastrukture i transporta, ali i ulaskom stranih investitora. Kad govorimo o prostoru Kvarnera, investicijski zamah moramo upariti s promišljanjem javnih prostora i kvalitete života građana te učiti na tuđem iskustvu. Mislim da za taj poduhvat imamo stručnjake, ali pametno planiranje i programiranje razvoja je ključno.

Dobar je primjer Art kvart, koji je nastao pogonjen novcem i energijom dobivanja projekta Europske prijestolnice kulture 2020.

Unutar projekta priređena je i jedinstvena izložba “Fiume Fantastika” koja je nastala kao rezultat istraživanja grada i Kvarnera u autorstvu interdisciplinarne skupine vrhunskih domaćih i stranih arhitekata, urbanista i intelektualaca.

Koliko je to bilo avangardno i kvalitetno svjedoči i činjenica da je dio priče završio na venecijskom Biennalu arhitekture, a osnovan je i DeltaLab, Centar za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam na Sveučilištu u Rijeci kao kreativni interdisciplinarni hub za programiranje prostora grada. Nitko u Hrvatskoj nema ništa ni približno nalik inovacijskom projektu »Urbanih studija« i ovoj vrsti istraživanja urbaniteta.

Ukratko, želim istaknuti da svjedočimo prilici, ali moramo biti dovoljno mudri i iskoristiti svoje intelektualne potencijale i stručnost u upravljanju promjenom.

Izazovi transformacije

Što vidite kao glavne prednosti i moguće prijetnje započetog investicijskog ciklusa na Kvarneru?

– Dijelom smo imali sreće da su veliki strani investitori prepoznali Kvarner kao potencijalni prostor razvoja njihovih poslovnih projekata. Dijelom je to ipak i posljedica tradicije rada, ali i poslovnih i javnih procesa koji su naš grad i regiju karakterizirali kao prostor koji može lansirati nove industrije i opskrbiti ih educiranim radnicima. Dijelom je to posljedica i neovisnih poduzetničkih inicijativa u Rijeci i na Kvarneru, koje su već godinama primjeri dobre prakse ne samo u svom poslu nego i u autentičnom interesu i angažmanu u zajednici.

Ovaj kumulativni efekt, osnažen najnovijim nacionalnim infrastrukturnim ulaganjima, stvorio je ovaj momentum ili pozitivni trenutak. Ključno je ispravno iskoristiti ovaj složaj silnica, a najveća prijetnja možemo biti mi sami sebi.

U ovakvim uvjetima preokreta nerijetko se stvaraju osjećaj straha pred izazovom transformacije i objektivno utemeljena briga da ne pogriješimo. S jedne se strane stoga među građanima generira tjeskoba vezana uz pitanje motivacije stranog kapitala u odnosnu na javno dobro, a s druge strah domaćih dionika od konkurencije koji se promeće u negativan diskurs o izostanku brzih i velikih rezultata.

Internacionalizacija poslovanja postaje europska srednja struja, a najviše tvrtki u stranom vlasništvu nije u ovom dijelu Europe, nego u Luksemburgu, Estoniji, Poljskoj, ali i u Irskoj koja je postala paradigmom dobro iskorištenog momentuma. Pod kontrolom inozemnih vlasnika već je 20 posto značajnih poduzeća u Hrvatskoj koja ostvaruju godišnji prihod veći od milijun eura.

Činjenica je da njihovi zaposlenici u prosjeku imaju 50 posto veću plaću od prosjeka ostalih takvih značajnih poduzeća. Investicijski poduhvati, radna snaga i poslovni procesi očito ne poznaju granice, a pogotovo ne one unutar Europske unije. Čak i sveučilišta razvijaju transnacionalne europske alijanse kao okvir europeizacije kriterija i praksi. Kao i uvijek, ovdje je ključno ne prepustiti se stihiji, nego mudro usmjeravati proces kontinuiranom komunikacijom s javnosti i daljnjim osluškivanjem društvenih trendova.

Sveučilište u Rijeci je aktivno uključeno u ove procese. Na EU Forumu koji ste nedavno organizirali upravo ste raspravljali o suradnji sveučilišta i poslovnog sektora u regionalnoj transformaciji, koji su zaključci?

– Sveučilište u Rijeci je strateški otvoreno suradnji s poslovnim sektorom u kontekstu naše misije transfera znanja i inovacija, a s ciljem podrške transformaciji regije. Iako pojedinci iz akademske zajednice, pa i fakulteti već odavno surađuju s poslovnim sektorom, mi smo možda i prvo sveučilište u Hrvatskoj koje sustavno osmišljava suradnju akademskog i poslovnog sektora kroz inovacijske ekosustave.

Na sveučilišnim kampusima u svijetu i u Europi već se odavno razvijaju istraživanja i provode projekti u suradnji s velikim tvrtkama koji imaju golem inovacijski potencijal i potrebu za takvim ulaganjima. Osim toga, proračunska sredstva nisu dostatna za financiranje skupih inovativnih i kompetitivnih istraživanja te znanstvene infrastrukture na sveučilištima, pa je jedini način da ih se provede povezivanje s industrijom koja ima istraživački interes i potrebu. Prema European Innovation Scoreboardu, najveći istraživački i inovacijski centri su države koje imaju i najbolje pokazatelje suradnje akademske zajednice i poslovnog sektora, poput Nizozemske ili Danske.

EU forum smo organizirali zajedno s Lürssen grupom te Erste bankom i Erste zakladom, a s ciljem otvorene javne rasprave o potencijalima i dilemama suradnje poslovnog i akademskog sektora u kontekstu izazova budućnosti. Budući da stereotipi utemeljeni na tradicionalnim načinima funkcioniranja sveučilišta potenciraju podjele na privatno i javno te na akademsko i poslovno, odlučili smo potencijalna pitanja otvoreno raspraviti sa zainteresiranom javnosti. Bio je to iznimno zanimljiv forum s brojnim međunarodnim i domaćim stručnjacima, koji je potvrdio potencijal konvergencije i dobrobiti od suradnje za oba svijeta. Imamo različite ciljeve i formate, no svima nam je u interesu razvijati zajednicu gdje djelujemo i kao preduvjet svojeg razvoja.

Inovacijski ekosustavi

Spomenuli ste rad na inovacijskim ekosustavima. Koji su to inovacijski ekosustavi koje vidite kao ključ razvoja Kvarnera?

– Nakon što smo na početku mojeg mandata detektirali pet glavnih područja pametne specijalizacije, u Strategiji 2021. – 2025. smo jasno detektirali dvije zone koje imaju potencijal za stvaranje kvarnerskih inovacijskih ekosustava, a to su maritimni i zdravstveni inovacijski ekosustavi. Suština inovacijskih ekosustava jest da okupljaju ne samo akademsku i poslovnu zajednicu već i lokalnu upravu i samoupravu te civilno društvo i građane.

Prvi inovacijski ekosustav već se godinama razvija u području zdravstva i povezuje Sveučilište i sastavnice u biomedicinskom te interdisciplinarnom području s tvrtkama poput Jadran-galenskog laboratorija, ali i javnim ustanovama poput KBC-a Rijeka, Doma zdravlja, Thalassotherapije Opatija te udrugama poput Klastera zdravstvenog turizma.

U potpunosti su priređena dva infrastrukturna projekta – Centar za translacijsku medicinu i Riječki institut za tjelesnu aktivnost, sport i zdravlje, osnovan je jedinstveni GMP laboratorij za ispitivanje lijekova u suradnji JGL-a i Fakulteta biotehnologije i istraživanja lijekova, pokrenut je studij Farmacije na Medicinskom fakultetu, a provode se i zajednički istraživački projekti. Mislim da ne treba posebno objašnjavati koja je dodatna vrijednost suradnje unutar inovacijskih ekosustava.

Također, zahvaljujući suradnji s poslovnim sektorom dobili smo veliki projekt EDIH Adria, financiran iz prestižnog EU fonda Digital Europe, s ciljem poticanja i podrške akademske zajednice digitalnoj transformaciji malog i srednjeg poduzetništva. Na tom projektu glavni su nam poslovni partneri Infobip i Ericsson Nikola Tesla.

Koliko god iz krajnje lijevih i krajnje desnih svjetonazorskih perspektiva ovo izlaženje sveučilišta izvan svojih zidova izaziva skepsu, u suvremenom svijetu ozbiljni istraživački i inovacijski iskoraci te podrška zajednici obrazovanjem više nisu mogući bez suradnje sveučilišta i poslovnog sektora.

Ipak, nije li okosnica novog razvojnog sustava maritimni inovacijski ekosustav? Naglasili ste i njegovu važnost.

– Kvarner ima sve potrebne predispozicije da do 2030. godine postane vodeći europski centar maritimne industrije, uključujući obnovljive i zelene izvore energije vezane uz more i pomorstvo. To je tako upravo zbog sinergijskog učinka sveučilišta s javnim i poslovnim sektorom te koncentracijom znanja i vještina upravo na Kvarneru.

S Lürssen Design Centrom Kvarner prije nekoliko smo godina osnovali Maritimni inovacijski klaster kao okvir suradnje i uključivanja drugih dionika, javnih institucija i poslovnog sektora. Kao rezultat te inicijative i suradnje, danas provodimo EU projekte milijunskih iznosa koji su nam omogućili stvaranje utjecajne akademske mreže u Europi o kojoj ranije nismo mogli ni sanjati. Najveći zajednički projekt svakako je strateški projekt Europske komisije Dolina vodika Sjeverni Jadran.

U Europi su formirane samo dvije doline vodika, baltička i naša sjeverno-jadranska koja okuplja sveučilišta te javne i poslovne sektore u Italiji, Sloveniji i Hrvatskoj, a fokusirana je na istraživanja i primjenu vodikovih tehnologija kao značajnog zelenog energenta. Treba spomenuti i projekt INNO2MARE iz prestižnog europskog programa Horizon Europe, na kojem sa sveučilištima u Antwerpenu i Ljubljani te brojnim dionicima iz poslovnog sektora radimo na stvaranju inovacijskih ekosustava na prostoru Jadranske Hrvatske i zapadne Slovenije.

Naravno, razvijaju se brojni drugi projekti s Pomorskim i Tehničkim fakultetom, Fakultetom informatike i digitalnih tehnologija te Sveučilišnim znanstveno-tehnološkim parkom.