Prvi, mada bismo ga mogli nazvati i nultim, Kastavski Wine&Walk s visokom je ocjenom položio prijemni ispit te uz manje dorade spremno može čekati 2025. godinu za kad je predviđeno da u ritmu proljeće-jesen, dva puta godišnje, provede zainteresirane kroz čitav niz karakternih slojeva kojima obiluje taj neveliki dio Primorja.

– U suradnji s TZ Kvarnera kao i s iznimno dinamičnom udrugom Vina Kvarnera osmislili smo jedan posebni proizvod koji će u velikoj mjeri povezati značajne karakteristike Kastva – njegovu povijest, prirodne posebitosti, kao i rad ljudi iskazan kroz umješnost proizvodnje autohtonih vina.

Želja nam je da ljudi kroz vinski izlet dožive Kastav, da u jednoj šetnji duljine od oko pet kilometra vide kako se na izrazito malom prostoru pronalazi velika riznica doživljaja, pojasnio nam je Saša Brusić, direktor TZG Kastva.

Start je bio na Fortici, dok je osoba zadužena za tumačenje povijesnih činjenica, pa tako i onih povezanih s vinom, bila Erika Špehar, iskusna i odlično pripremljena turistička voditeljica. Dakako, prva je postaja bila kastavska Kuća belice gdje su bile uvodne – vinske minute. Prva je vina ponudio Darko Mandić, jedan od najboljih vinara zapadnog Kvarnera.

– Iako sam fokusiran na proizvodnju vina koja karakteriziraju naš kraj, želja mi je bila imati i sorte od grožđa iz Slavonije i Dalmacije tako da sam se povezao i s njihovim vinogradarima. Pa tako uz žlahtinu i malvaziju nudim i graševinu te sirah, pojasnio nam je Mandić čiji su raritet i vina iz vruje koja uz posebnu kvalitetu sadržaja daju i unikatnu kreaciju boce.

Sljedeća postaja, uz zaustavljanje u Peknjici, bio je jedan od najljepših hrvatskih vidikovaca, predvorje znamenite kastavske crkve sv. Jelene. A uz pogled, dan je k tome bio kao naručen, potpuno čist i vedar, ponuda vina vinarije Kapić Tonija Babića bila je u najmanju ruku jako zanimljiva. Fantastična priča, čitav socijalni sustav koji je karakterizirao kraj u nekim prošlim vremenima prikazan kroz vina. Babić, koji je nekoliko godina kao enolog radio kod Ivice Matoševića, jednog od najboljih istarskih vinara, ima vina naziva povezanih s njihovim karakterom – jacera, devica, parona i težak – koja se i kreću upravo tim smjerom: od laganog rosea savršenog ljeti kad ga se jako ohladi – jacera je naime naziv za led što se nekad davno čuvao u ledenim blokovima spremljenim u Postojnskoj jami da bi se po potrebi dovozio na matuljski štacion – pa do karakternijih priča. Devica je lagana bijela kupaža, parona, što će reći gospođa, malvazija karakterenog tijela dok je težak dakako. teran.

Spuštanje u Kastavsku šumu i njenu Velu ravan. Pa dvoje iznimnih vinara. Prvi je Vanja Karleuša i njegova “garage vinarija” raritetna i po tome jer službeni, verificirani proizvođač vina s teritorija Grada Rijeke istinsko je “čuđenje u svijetu”. Sjajna macerirana malvazija, jedno od najboljih vina tog dana u ponudu, kao i niz drugih vinskih izazova. K tome, na toj “štaciji” bila je i primjerena glazbena pratnja.

Uslijedila je Patricija Rumac iz Maćuki, mjesta nedaleko Poljana što na svom imanju umjesto bazena uzgaja – vinovu lozu. Sasvim specifičnu malvaziju, puno krhkijeg tijela od svoje rodbine s “one strani Učke”, zanimljivi chardonnay i muškat za kojim vlada veliko zanimanje. I tu je bila harmonikaška pratnja, pa duga šetnja do apsolutnog barda kastavske vinske scene i njezine renesanse. OPG Plovanić vina i Dejan Rubeša. Susret s vinima i osobom za kojeg je sve prštalo od emocija. I jako dobrih vina – od sjajnog pjenušca “brut nature” do vina iz amfore čija je kvaliteta oduševila i suce na londonskom Decanteru, najznačajnijoj vinskoj smotri na svijetu, koji su joj dodijelili srebro.

– Od frustracija zbog vina kakvo sam nekad davno napravio i stalnog podbadanja kako je belica vino bez karaktera i perspektive, do znanstveno utemeljenih sorti i vrhunskih vina. Sve je to put koji smo za kratko vrijeme, uz sustavnu podršku Grada Kastva i vrhunskog restoratera i sommeliera Nenada Kukurina, prešli da bismo danas bili priznati, mi i naša kupaža belica, ne samo kao posebitost ovog kraja nego i čitavog vinogorja, poručio nam je silno emocionalni Rubeša.

Rodio se KWW, novi “turistički proizvod”. Koji na najbolji način pokazuje kako bi trebali izgledati i sveukupni puti hrvatskog turizma, prije svega njegove sinergije s krajem u kojem nastaje.

Na inicijalnim izdanju bilo je i nemalo ljudi koji su direktno vezani uz turizam – hotelijeri, turistički vodiči i turistički agenti – tako da je došlo i do povezivanja dva sektora, turističkog i vinskog.

I poruka Patricije Rumac koja svemu daje jedan iskonski, ujedno i tako poželjni naglasak: a da umjesto vila s bazenima počnemo saditi trse i voćke?!