Dogodilo se jučer na liniji broj 32. Odnosno u »trizduji«, jer ona se oduvijek jedino tako zove i za puste generacije srednjošlkolaca i nekadašnjih opatijskih noćnih ptica, »trizduja« je službeno ime ove legendarne Autotrolejeve linije.

Koliko ljudi smije biti u ovom busu?

– Šezdeset, piše vam tu na vratima.

– Ajme, pa koliko ih je unutra?

– A, ima ih nešto više, pristojno nam, dok glumimo COVID-redare, odgovara vozač »trizduje«, Marin Gović.

– Pa, kako »nešto više« kad je meni njih više od 60 ili stalo na prste ili zabilo lakat u rebra. Dakle, u busu nas je sigurno osamdeset, uporna sam i tlačim ljubaznog »šoleta«, stisnuta kao sardina. Inače, vozače je zbranjeno ometati u vožnji.

Od zaraze me, imam dojam, točnije iluziju, čuva samo spoznaja da ostalih 79 sardina čine srednjoškolci, a oni, za razliku od umirovljenika, ne pričaju međusobno iako se svi više-manje poznaju – dakle, ne pljuju dok mi dišu za vratom.

Oni slušaju mjuzu, iz ptičje perspektive izgledaju kao izložba wi-fi slušalica, pa snepčetaju, tiktokaju, tipkaju po mobitelima… I tako ću, gotovo na jednoj nozi biti cijeli put od središta Rijeke do spasonosne busne stanice u Opatiji, gdje će izaći srednjoškolci kojima nastava počinje poslijepodne. Srećom, na putu iz škole do učeničkog doma u Lovranu, ući će ih tek nekoliko.

Vozač Marin je i dalje ljubazan i moju kuknjavu podnosi profesionalno. Možda me, ako ima sreće, i ne čuje jer je zaštićen pleksiglasom. Ali ja ne posustajem i opet započinjem prigovarati kad vidim koliko je ljudi na busnoj kod ZTC-a.

– Zar ćete stati i pustiti sve ove ljude? – zavapila sam.

Kontrola mjera

A onda mi šole pedagoški odgovara.

– Ja sam vozač. Ja nisam Ravnateljstvo civilne zaštite, ja nisam inspektor Inspektorata mora, prometa i veza, niti sam policajac.

Sad znamo tko je nadležan za provođenje reda i protupandemijskih mjera u autobusu.

– Propisi su doneseni, pravila su pravila, a i nije ugodno tjerati ljude iz autobusa ili ih ne puštati unutra, a tko sam ja da procjenjujem koji je putnik prioritetniji, objašnjava šole Marin.

Istina, kod ZTC-a je upozorio učenike da je bus prepun, a oni počeli moljakati da uđu i počeli su, naprosto, ulaziti, govoreći da će zakasniti u školu. Oni koji su ga uopće čuli s obzirom na slušalice.

– Odmah nakon ove, za desetak minuta ide još jedna »trizduja«, govori Marin i meni, i učenicima, ali oni mu ne vjeruju, ne slušaju ga, a i ne čuju. A ja s nečijim laktom u rebru maštam o toj praznoj »trizduji« koja se vuče za nama.

Vrlo brzo sam s kolegom i vozačem ostala sama u busu, gotovo sama jer tek tad sam zamijetila nekoliko nonica, kojima, kao ni meni, između 13 i 14 sati i 7 i 8 ujutro zaista nije mjesto u autobusu.

Dvije su, dakako, razgovarale, i kaže jedna kako za Božić nitko ne smije biti sam i kako jedva čeka novu godinu, a druga joj odgovara da joj je »preveć i ova« i da joj je novu godinu glupo čekati kao i kurijeru.

Nesnosne gužve

To je bilo jučer. Ali već nekoliko dana čitatelji nam pišu i žale se na Autotrolej jer su djeca morala pješke kući, a za to su premalena ili ih vozač nije pustio u autobus, pa nisu stigli u školu. Tu je konkretno bila riječ o linijama 25 i 26, koje su, čitatelji tvrde, rijetke.

– Zašto škole ostaju otvorene ako autobusi ne mogu prevesti svu djecu u školu i iz škole, uočavaju nelogičnost čitatelji, a jedna nam je kazala da je njezino dijete pješačilo dva i pol kilometra do njezina radnog mjesta kako bi moglo poslije s njom kući i zapitala se što je s djecom koja nemaju ni tu opciju.

Žale se ljudi i na nesnosne gužve, kojima smo i sami svjedočili, ali isto tako svi trebamo znati kad je vrijeme za školsku djecu i radnike i svi bismo to uvijek trebali poštovati, uvijek, a ne samo sad u vrijeme pandemije.

Upozorili su na to i iz Autotroleja već nekoliko puta. No gužve su i dalje nesnosne u terminima kad učenici idu u školu ili iz škole, a za neke učenike u busu nema ni mjesta.

Glasnogovornica Autotroleja Kristina Prijić kaže da je slijedom Odluke o načinu organiziranja javnog prijevoza putnika radi sprečavanja širenja bolesti COVID-19 nacionalnog Stožera civilne zaštite koja je na snagu stupila u subotu 28. studenog 2020. godine KD Autotrolej na svako vozilo jasno vidljivo istaknulo dozvoljeni broj putnika, a koji ne smije premašiti 40 posto maksimalnog kapaciteta vozila.

Pojačane linije

– Za zglobna vozila riječ je o 60 putnika, za solo 36 putnika, dok u minibusevima ne smije biti više od 14 putnika. Vozači kao i kontrolori dobili su naputak o potrebi kontrole broja putnika kako bi se ispoštovala obvezujuća odluka nacionalnog Stožera civilne zaštite o ograničenom broju putnika u autobusima.

Dakle, Stožer civilne zaštite RH donio je odluku o ograničenom broju putnika u autobusima i KD Autotolej mora poštovati tu odluku, naglašava Prijić i pojašnjava da se kad vozači pokušavaju provesti odluku u djelo, događaju slučajevi u kojima reagiraju roditelji djece koja se nisu uspjela ukrcati u vozilo te su bila primorana čekati idući polazak ili pješačiti.

– Kako bismo osigurali dodatne kapacitete i izbjegli situacije da u autobusu nema mjesta za svu djecu, od ponedjeljka 30. studenog u promet smo uključili dodatna vozila i organizirali dodatne polaske, i to 9 vozila na linijama 2, 5, 6, 7, 7a, 12, 14, 20 i 32.

Isto tako, prema potrebi ćemo dodavati i nove polaske, no uslugu prijevoza pružamo sa 113 vozila, što je za samo 5 vozila manje u odnosu na situaciju prije koronakrize, kaže Kristina Prijić.

Vozači na bolovanju ili u samoizolaciji

– Trenutno je 20-ak vozača na bolovanju, odnosno ili imaju potvrđen COVID-19 ili su u samoizolaciji te ako taj broj nastavi rasti, nećemo imati dovoljno vozača. Zato smo danas raspisali i natječaj za zapošljavanje novih vozača.

Sve to povećava nam znatno troškove poslovanja, a broj putnika znatno je smanjen. Broj putnika u listopadu ove godine je 39 posto manji u odnosu na prošlu godinu, u studenom je dodatno pao.

U svakom slučaju svakodnevno pratimo popunjenost vozila, odnosno broj putnika te ćemo sukladno potrebama i mogućnostima dodavati nove polaske na linijama, dok ćemo isto tako iz voznih redova micati one polaske koji su slabo popunjeni, kaže Prijić.

Virus je lako pokupiti u busu

Amila i Katarinu sreli smo u busu koji ih vozi iz škole u Opatiji u učenički dom u Lovranu.

– U »trizduji« mi jako smeta gužva, većina ih ne nosi maske kako treba, slobodno dišu na nos, većina ih u velikoj gužvi i skine, kao vruće im je. Mislim da to nije razlog za skinuti masku i da bismo svi trebali biti odgovorni i čuvati sebe i druge, kaže Amil, učenik Hotelijersko-turističke škole.

Katarina, buduća frizerka, isto ide u lovranski učenički dom.

– Zna biti užasno velika gužva, a možda mi se baš zato nije još dogodilo da me vozač ne pusti u bus. Ne bojim se za sebe, ali se bojim da ne zarazim mamu i brata, a virus je lako pukupiti u busu, kaže nam.