Na tribini o kulturnoj politici Rijeke, koju je organizirala umjetnička organizacija GSG (Građanke svom gradu), a na kojoj je sudjelovao dio kandidata za gradonačelnika, odnosno gradonačelnicu Rijeke na predstojećim lokalnih izborima, prašina se digla oko teme kreativnih i kulturnih industrija i njihovog odnosa s (pravom) kulturom.

Poznati su koncepti raspoznavanja na ideološkoj matrici prema kojima čitanje kulture kroz prizmu kreativnih i kulturnih industrija pripada neoliberalnoj tržišnoj agendi koja je poslužila tek da zemlje u tranziciji zavara da se mogu odreći industrije i razvoj temeljiti na tercijalnom, kvartalnom, kvintalnom sektoru, a što nas je dovelo maltene na prosjački štap.

Na tu abecedu tamne strane takozvanih kreativnih industrija na tribini je podsjetila kandidatkinja Radničke fronte Katarina Peović, koja upravo to smatra i ključnim problemom riječke kulturne politike.

– Na koji način te silne kreativne industrije koje se nalaze u svim strateškim dokumentima aktualne vlasti trebaju ojačati kulturu? One su čista crvena krpa kojom mašu već desetljećima, tih hubova, tih inkubatora, toga imamo napretek, prekarnih radnika u kulturi još i više, a kreativne industrije su koncept koji je apsolutno odbačen i prokazan kao potpuno nekoristan, rekla je Peović.

Marko Filipović, kandidat SDP-a i aktualni zamjenik gradonačelnika, smatra pak da oko ove teme nema nekog većeg prijepora, iako se, veli, oko nje često otvaraju čak i besmisleni ideološki ratovi.

– Mislim da je potrebno i dobro da se sve djelatnosti koje su suštinski bazirane na autorskom radu promatraju grupirano i da se pokušaju iznaći metode kako da se pripadnost bivanja u tom sektoru čini efikasnijom i isplativijom za autora, onog koji stvara.

Svakako je iz perspektive kulture i kulturne politike jednoga grada stvaranje vrijednosti i dostupnost stvaralaštva kao javnog dobra apsolutni prioritet svake, pa tako i ove javne politike, no to ne dokida činjenicu da stvoreno može biti proizvod na tržištu, atrakcija kulturnog turizma ili slično.

Sjetimo se samo serije »Novine«, koja je svakako Rijeku promovirala diljem svijeta. Naplatiti autorstvo ne znači umanjiti vrijednost bilo čijeg umjetničkog rada, rekao je Filipović.

Tržišni pristup

Peović je između ostalog rekla da bi od Filipovića voljela čuti zna li tko je autor termina ‘kreativne klase’ i kako se taj autor, nakon niza neuspjeha tog koncepta, propasti najprije u američkim, a onda i europskim gradovima, kritički osvrnuo prema vlastitom konceptu. Sama je potom u nastavku rasprave na to pitanje odgovorila.

– Koncept kreativne klase dolazi od Richarda Floride, američkog urbanista, konzultanta i društvenog teoretičara, koji je nakon implementacije svojih koncepata u Americi i EU-u, koji su se pokazali krajnje ograničeni, priznao da su rezultati primjene njegovih modela kreativne revitalizacije totalno podbacili.

Tu je profitirala u Americi i u Europi tek malobrojna elita te nije dokazan nikakav značajniji ‘trickle down’ efekt za većinu radnog stanovništva i gradskih ekonomija.

Postoji značajna razlika između nacionalnih ekonomija koje su s nastupom neoliberalizma imale već razvijene globalne kompetitivne tradicionalne industrije i uslužne sektore, i ekonomija koje su zapravo prihvaćanjem ovog neoliberalnog okvira nekritički izložile vlastite, tehnološki nedovoljno razvijene tradicionalne industrije i uslužne sektore superiornijoj stranoj konkurenciji.

Ne samo da je taj model podbacio u Americi i Europi; on se potpuno pokazao nesuvisao za zemlje u tranziciji.

Ovo je ključno pitanje, jer ono reflektira probleme pristupa kulturi u Rijeci: u potpunosti se nekritički prihvatio taj okvir koncepta kreativne klase, kreativnih industrija, a to je koncept koji je u potpunosti odbačen, osim 2000-ih u postindustrijskim gradovima poput Rijeke, koji su se namjeravali odmaknuti od tradicionalnih agrarno-industrijskih prema postindustrijskim društvima, baziranim na toj ekonomiji znanja, intelektualnom i umjetničkom radu i slično.

Takav tržišno usmjereni pristup kulturi nije pogodovao jačanju kulture, a pridonio je dugotrajnoj nezapošljivosti, siromaštvu i prekarnosti kulturnih radnika, zaključila je Peović.

Visoka moda

Vedran Vivoda iz Akcije mladih je rekao da ga je Peović uvrijedila, jer i sam dolazi iz jedne kreativne industrije. »Znate li vi uopće što su kreativne industrije?«, pitao ju je, pa ih nabrojio, da bi se potom obratio Filipoviću, upitavši njega zna li što piše u strategiji razvoja grada Rijeke.

– Tamo se 16 puta spominje, u raznim naslovima, kreativna industrija, dok o njoj u cijeloj strategiji nema nijedna rečenica, spočitnuo je Vivoda.

Očito neki oporbeni kandidati, poput Peović, smatraju da je pristup kulturi kroz agendu kreativnih i kulturnih industrija u Rijeci sve preplavio i uzeo maha, u pejorativnom smislu, a neki, poput Vivode, da ih je premalo, čak i na papiru, te da bi ih trebalo poticati više.

Filipović se vratio na projekt obnove Energane koja će, prema njemu, upravo biti namijenjena svemu onome što je Vivoda govorio, »i to u idućem mandatu, jer su za to stvorili pretpostavke u ovom«.

– Dovoljno je proći po Dječjoj kući da se stekne dojam koliko je tamo uloženo sredstava da se naši najmlađi od malih nogu uče filmu, umjetnosti, kinu, umjetnostima koje provode naše kulturne institucije u tom projektu koji nadrasta hrvatske okvire, pohvalio se Filipović.

Nikola Ivaniš, kandidat PGS-a i također zamjenik gradonačelnika, smatra da se kulturne i kreativne industrije ne mogu u pravom smislu riječi smatrati dijelom kulture.

– One proizlaze dijelom iz kulture, nadahnjuju se s puno stvari iz tradicionalne kulture, ali su nešto novo. To su moderni dizajn, arhitektura, filmska industrija, visoka moda… Kreativna industrija su i Riječke stepenice, a znate kolika im je kvaliteta i koliko su prihvaćene u Rijeci.

Kreativne i kulturne industrije zapošljavaju i puno ljudi, stvaraju dodatnu vrijednost i iz toga razloga ih je apsolutno nužno podržavati, kaže. I Ivaniš je spomenuo projekt Energane, koji treba biti realiziran u iduće četiri godine te je, kaže, sjajan primjer kako se namjerava stvoriti uvjete za rad i edukaciju u ovom području. Jasno je da područje kreativnih i kulturnih industrija ima budućnost, a ne pripada prošlosti, kao što je gospođa Peović kazala, poručio je Ivaniš.

»Prodati« Klimta

Nezavisni kandidat Davor Štimac, koji se inače u kampanji drži ideološki neutralnim, o ovoj temi kaže da bi Rijeka morala živjeti kulturu u svojoj sveobuhvatnosti, a to znači da bi svaka ulica, svaki trg, mogao biti prostor za umjetnost.

Rekao je da je, dok je bio ravnatelj KBC-a, ljudima koji vode kulturu u Gradu nudio koncept da bolnički hodnici budu prostori za izložbe jer ih posjećuje više ljudi nego što posjećuje muzeje…

– Dakle, postoje prostori povezivanja umjetnosti u puno širem smislu; umjetnost ne možemo samo svesti na institucije kulture. Trebamo je širiti u prostore i prema ljudima. Isto tako, ako želimo kulturu učiniti prihodovnom, onda dio vrhunskih projekata, kao što sada imamo projekt Klimta, trebamo puno jasnije »prodati« na tržištu i pozvati puno više ljudi da to vide, rekao je Štimac.

Filipović je ovdje replicirao Štimcu. Podsjetio je dakle na »dvije sjajne inicijative u COVID-periodu – Urbanove koncerte u mjesnim odborima i nedavnu inicijativu i umjetničku instalaciju Putokaza«.

Kaže da su korišteni mnogi prostori kada su Riječke ljetne noći bile na vrhuncu, plaže na Kantridi i Pećinama, spomenuo je Ljeto na gradini, niz koncerata u dvorani Zamet…

– Dakle, taj dio integriranosti kulture u javne prostore je dio i sadašnje politike i onoga što je realizirala zajedno s akterima na kulturnoj sceni, poručio je Filipović.

Vivoda se, međutim, ponovo osvrnuo na izjave Peović koja je, kazao je, rekla da kreativne industrije ne mogu biti pokretač ekonomije.

– Naravno da mogu. To su aktivnosti koje svoj korijen imaju u individualnoj kreativnosti, vještini i talentu, i naravno da mogu biti potencijal za kreiranje bogatstva i radnih mjesta, poručio je Vivoda.

Govorio je o industriji videoigara, u kojoj se u svijetu vrti velik novac, i nema razloga, veli, da ta industrija, kada bismo je doveli u Rijeku, ne bi generirala radna mjesta i bila potencijal za razvoj grada. Ili recimo filmska industrija…

Bila je ideja da se u Industrijskoj ulici izgradi jedan studio na moru, jedini u Europi, ispričao je Vivoda. Nebojša Zelič iz Možemo! smatra da kreativne industrije spadaju pod kulturu, ali su samo jedan segment kuture i tako ih treba i promatrati.

Suživot

– Puno veći segment kulture je kultura kao javna djelatnost, koja treba biti javno dostupna i održavana. U tom smislu se u kreativne industrije uključuju ljudi koji jesu umjetnici; dizajneri, arhitekti.

Kreativne industrije trebaju služiti za razvoj kulture i pomaganju kulturi, a ne obrnuto. Ne možemo cijelu kulturu gledati kroz prizmu kreativnih industrija, ali ako jako jasno razlučimo kulturu u puno širem smislu i kreativne industrije u užem, onda mislim da nemamo ništa protiv da se potiču kreativne industrije i da se potiču i hubovi koji će biti fleksibilni i gdje će ljudi moći raditi.

Nemojmo zanemariti da je tu i Sveučilište, ljudi i novi programi… Ako kreativnu industriju gledamo usko, ograničeno i u njenoj funkciji koja može služiti za kulturu i umjetnost – tada nećemo dolaziti do problema koje je Katarina istaknula, rekao je Zelič.

Hrvoje Burić (Nezavisna lista Bura) je ovo pitanje iskoristio da kaže da prvo treba uvesti reda u kulturne institucije i sistematizaciju radnih mjesta, te da se trebaju potpisati novi kolektivni ugovori. Žulja ga što u HNK dolaze neki, po njegovom mišljenju, kvaziumjetnici, koje je i imenovao, i koji su, kaže, masno plaćeni. Misli da se tu treba više osloniti na riječke snage.

Hvalevrijedan projekt

Ana Blečić Jelenović iz Liste za Rijeku smatra da će, po uzoru na druge europske gradove, kreativne i kulturne industrije definitivno postati segment koji povezuje kulturu, nove tehnologije, znanost i gospodarstvo.

– One predstavljaju pokretač, pogotovo u gradu koji se nalazi u postindustrijskoj fazi, i to pokretač za gospodarstvo, turizam, uređenje i moment bitan za revitalizaciju grada. Govorimo o dizajnu, arhitekturi, računalnim igrama, multimediji, to su sve područja koja se mogu koristiti i kroz umjetnički izričaj, kaže Blečić Jelenović koja se zalaže za razvoj strategije po tom pitanju.

Ona je u biti prva na tribini spomenula projekt Energane kao inkubatora za kreativne tehnologije i IT industrije te ga odmah nazvala hvalevrijednim projektom.