Znate li koja ulica nosi ime Kalafati? Pokraj nje dnevno prođu stotine automobila, a jedno je od brojnih mjesta koja nagrđuju izgled grada Rijeke.

Radi se o zelenoj površini na raskrižju Ulice Prvog maja, Manzonijeve, Viktora cara Emina i Fiorella la Guardie, na križanju Brajde i Potoka. Upravo se tim mjestom pozabavila Udruga za urbanu regeneraciju Kuraž kroz subotnje događanje “Kuražobolja #1”.

Kroz razgovor, radionice i aktivnosti za mlađe, “Kuražobolja” je kao glavnu temu na raskrižje donijela poplavu i vodu pa je tako obuhvatila povijest poplavnog raskršća Brajde i Potoka, pri čemu je glavnu riječ imao Kristian Benić iz udruge. Gorana Stipeč Brlić iz Društva arhitekata Rijeka govorila je o izgradnji za gradove na vodi, Rina Brumini iz Židovske općine Rijeka o značenju vode u židovskoj kulturi, a Bojan Grbavec iz Rimetea zapitao se mijenjaju li se riječke kiše.

“Našoj udruzi su interesantne točke u gradu koje imaju neki potencijal za društveni, urbanistički ili srodni razvoj. O ovom prostoru, ulici Kalafati, nitko ne misli niti je prepoznaje. Ovo je jedno od najprometnijih i najružnijih riječkih raskršća, a interesantan moment za budućnost je što od ove livade iznad njega može postati”, objasnio je Kristian Benić.

Tema poplave zauzela je središnji diskurzivni prostor prve “Kuražobolje” zato što forma programa obrađuje neku temu vezanu uz specifičnu lokaciju.

“Niže od križanja je potok Brajda, a on je dosta problematičan, izljeva se na Art-kvart Benčić. S gornje strane teče Škurinjski potok pod zemljom, tako da je ovo jedno vodonosno područje”, kaže Benić.

Iako se otvorilo pitanje što s ovom zelenom površinom koja trenutno služi najviše kao javni toalet za kućne ljubimce, do rješenja će proći dugo.

“Za ovaj prostor nikoga nije previše briga, očekuje se neki investitor da nešto napravi. Po nama, bilo bi smisleno da prostor ima javnu funkciju”, kaže Benić, svjestan da bi Riječani najviše voljeli dobiti parkiralište. Iako se radi o malom prostoru, sastavljen je od 20-ak čestica od kojih su samo neke u vlasništvu Grada, a ostale su u rukama različitih privatnih vlasnika.