Okrugli, dvadeseti znanstveni skup “Rijeka i Riječani u medicinskoj povjesnici” koji je danas otvoren još jednom je okupio stručnjake koji su iz različitih perspektiva osvijestili medicinsku povijest našega grada, odnosno sve ono što je obilježilo medicinsku i javnozdravstvenu djelatnost tijekom povijesti.

Kako je uvodno kazao, Ante Škrobonja, “spiritus moves” skupa i predsjednik Organizacijskog odbora, otvorivši ga uz pozdrave, skup koji se održava dvadeseti put u fokus stavlja naš grad i naše građane, jer tijekom povijesti u naš su grad dolazili ljudi s raznih strana, s istoka, zapada, sa sjevera.

U uvodnome bloku kojim su predsjedavali Bruno Atalić, Toni Buterin, Željko Dugac, Ana Alebić-Juretić te Janez Fischinger prvo je izlaganje imao Toni Buterin, suautor teme uz Igora Eterovića i Roberta Doričića, koji se osvrnuo na “Dva desetljeća znanstvenog publiciranja i očuvanja povijesnomedicinske baštine kroz znanstveni časopis AMHA – Acta medico-historica Adriatica”.

Uz opće podatke o časopisu te procesu prijave radova, istaknuo je brojku od 43 sveščića u dvadeset godina te 587 objavljenih tekstova.

Godišnje se, prema statistici, objavi oko trideset radova, a najviše je objavljenih radova bilo 2015. i 2017. godine. Autori članaka dolaze većinom iz Europe, no ima autora iz SAD-a, Kanade, Argentine, Južne Koreje, Rusije i drugih zemalja.

Što se područja tiče, prednjače kliničke medicinske znanosti, javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, temelji medicinske znanosti, dok od pristupa pak prednjači etnomedicinski, teološki i umjetnički.

O samome znanstvenom skupu i njegovih dvadeset godina, temom “Dvadeset znanstvenih skupova ‘Rijeka i Riječani u medicinskoj povjesnici'” govorio je Bruno Atalić koji izlaganje supotpisuje uz Antu Škrobonju.

Kako je naglasio, skup koji je započeo 2000. godine ima kontinuitet i kvalitetu izlagača, a od posebnog su interesa tematski skupovi, od kojih je prvi održan 2002. godine, zatim 2005. godine i kasnije, koji u fokus stavljaju značajne pojedince ili situacije na riječkome području važne za medicinske znanosti, poput Finderlea, pojavu škrljevske bolesti, poveznicu Tesle i medicine, ili pak odnos medicine i rata.

Prvih deset godina skupa obilježila su 239 sudionika, 174 izlagača i 132 publikacije, drugih deset godina 149 sudionika, 198 izlaganja i 64 publikacije, što u konačnici, dvadesetogodišnjim održavanjem, daje brojke od 288 sudionika, 372 izlaganja i 196 publikacija koje pokazuju prepoznatu kvalitetu i značaj skupa.

Zanimljivo je predavanje imala i Ana Alebić-Juretić koja je temom “Masovno cijepljenje u Rijeci krajem 19. stoljeća” dala uvid u tadašnje stanje s cijepljenjem protiv velikih boginja, te tako povukla paralelu s tek nedavno službeno završenom epidemijom COVID-19, jer kako kaže sažetak njezine teme, “od samoga početka, cijepljenje protiv COVID- 19 izazivalo je prijepore.

Pomalo čudno za postupak koji je poznat i primjenjivan više od dva stoljeća za npr. velike boginje, za koje je razvijeno prvo cjepivo”, a Rijeka, tada Fiume, kao zasebna upravna jedinica zakonsku odredbu iz 1887. koja nalaže cijepljenje je i prihvatila.

Kako je u svojem izlaganju pojasnila, cijepljenje u Rijeci o kojem su građani informirani oglašavanjem na javnim prostorima i u dnevnom tisku se provodilo životinjskom limfom kupljenom u Švicarskoj, a odbijanje cijepljenja se kažnjavalo novčano, u iznosu od otprilike ukupne godišnje plaće, što je moglo prerasti i u zatvorsku kaznu.

S obzirom na kažnjavanje necijepljenja, jasno je da su antivakseri postojali i tada, no, barem kako je slika prezentacije pokazala, u manjem broju, jer se većina cijepila redovito i bez otpora.

Željko Dugac iz HAZU-a predstavio je studiju “Povijesnomedicinski i javnozdravstveni odrazi neravnomjernoga gospodarskoga razvitka Rijeke i okolice u 19. stoljeću” koju je ocijenio visokovrijednim znanstvenim doprinosom koja provjerenim metodama, sa sistematiziranim uzrocima smrti i usklađenim medicinskim nazivljem, ostvaruje svoju vrijednost, te je stoga i preporučuje.