Peripatetička tura

Kako nas je Srednja Europa provela Rijekom iz pera mađarskih putopisaca

Davor Mandić

Foto Sergej Drechsler

Foto Sergej Drechsler

Književno događanje, zamišljeno kao hodajuća posveta Rijeci, organizirano je kao nesvakidašnje predstavljanje knjige »Rijeka i okolica u mađarskim putopisima XIX. stoljeća« u izdanju Srednje Europe



Plave pamučne majice kratkih rukava, uniformiranih natpisa na leđima, polako se natapaju znojem na užarenom asfaltu ispod još jednog riječkog toplotnog udara, kako u posljednje vrijeme zovemo uobičajeni ljetni dan, ali osmijesi ne silaze s lica.


Veselje dječje ekskurzije, ljubav prema svome poslu, radost sudjelovanja u programu u koji se vjeruje… Sve to očitavamo dok se okupljamo ispred zgrade Luke Rijeka na Rivi, odakle ćemo krenuti u jedan zanimljiv obilazak Rijeke.


Pogledat ćemo je, naime, mađarskim očima, i to onima koje su uglavnom gledale koncem 18. stoljeća, kojima će se, dakako, pridružiti i naše današnje oči, one koje Mađare više ne poznaju kao sugrađane.




Na mjesto događaja pozvala nas je zagrebačka nakladnička kuća Srednja Europa (na leđima njihovih plavih majica piše: »Čitamo u Rijeci – Srednja Europa«) i to u sklopu književnog događanja na otvorenom »Rijeka – grad dolazaka i odlazaka kroz oči Mađara«.


Ovo je književno okupljanje inicirano u povodu objavljivanja zbornika mađarskih putopisnih crtica o Rijeci i okolici od kraja 18. do početka 19. stoljeća »Rijeka i okolica u mađarskim putopisima XIX. stoljeća«, knjige koju su priredili Csaba G. Kiss i Franciska Ćurković-Major.


Cjelodnevni program


Ispred Luke Rijeka, dakle palače izgrađene 1885. godine, koja se originalno koristila za potrebe Kraljevske pomorske uprave pod mađarskom vlasti, ima i onih koji nisu u plavim majicama. Važna karika cijele priče bit će Damir Konestra, koji svojom kamerom diktira tempo, budući da će njegov snimak posvjedočiti o događanju.


No, u kadru su za početak dvije važne plave majice: direktor Srednje Europe Damir Agičić i autorica programa ovog nesvakidašnjeg predstavljanja knjige Alenka Barišić.


Agičić postavlja okvir, objašnjavajući da ćemo se u gotovo cjelodnevnom programu kretati ulicama, trgovima i dijelovima Rijeke koje su mađarski putopisci opisivali u svojim putopisima ili književnim djelima, ali i u pismima svojim najmilijima.



Kasnije će nam reći na znatiželjan novinarski upit da je knjiga tiskana u skromnoj nakladi od 500 primjeraka, dakako uobičajenoj za knjige u nas, i da je plan bio predstaviti je i u Zagrebu i u Rijeci, ali da je korona sve odgodila.


Ovo književno okupljanje on i ne smatra klasičnim predstavljanjem, već poručuje da će knjiga biti prezentirana najesen u sklopu Kongresa hrvatskih povjesničara u Rijeci.


Pitamo ga i kako je uopće došlo do toga da objave ovu i ovakvu knjigu, pa nam odgovara da Srednja Europa i inače objavljuje povijesne naslove, a da je već surađivala s autorom Csabom G. Kissom te je nakon njegove prve knjige »Budimpešta – Zagreb s povratnom kartom« lako došlo i do suradnje na novoj knjizi.


Iako se nisu još svi planirani gosti pridružili, ambiciozni program mora krenuti, pa na parkiralištu na Rivi slušamo Alenku Barišić i »riječku vezu« Srednje Europe Helgu Paškvan, koje čitaju predgovor knjizi Irvina Lukežića. Citiramo kraj predgovora koji lijepo signira važnost ovoga izdanja.


Razumjeti jučerašnji svijet


– Pred nama je, dakle, napokon, iznimno dragocjeno nam »panonsko pismo« prevedeno upravo s mađarskoga na hrvatski, a povezano s Rijekom kao temom i odredištem. Dakako, riječ je samo o jednom djeliću onoga što postoji o tome napisano, ali i to je bilo neobično važno učiniti.


Uistinu je velika stvar da smo svi zajedno tako dobili novu priliku ostvariti jedan drukčiji uvid u ono što smo mislili da nam je poznato, a to je riječka prošlost.


Važno je poslušati te glasove koji dopiru do nas, koji, istina, živimo u jednoj drugačijoj epohi, ali su nam oni neobično važni prvenstveno stoga da bismo bolje razumjeli i objasnili jučerašnji svijet iz kojeg proizlazimo – kaže Lukežić u svom predgovoru knjizi.


Snimanje prekidaju automobili koji traže parking, ali nervoze nema, svaki se propušta uz smiješak i pogled prema Konestri koji kao da pita: »Trebamo li ponovo?« »Je li dobar kadar?« »Hoćemo li što mijenjati?«



Konestra zna što hoće i to jasno komunicira, pa problema nema, iako je sada već toliko upeklo da se veselimo promjeni lokacije, koja u planu ima palaču Jadran na Rivi, gdje ima barem malo hlada.


»Vi se to šalite?«


Smještamo se ispred spomen-ploče postavljene uoči 130. obljetnice osnutka Mađarskog kraljevskog pomorskog društva Adria, gdje nam se pridružuje i ekipa sa zagrebačke hungarologije, kao i lektorica s riječkog Filozofskog fakulteta Eszter Baričević-Tamasko, koja i sama čita odlomak iz knjige.


No, iza kamere razgovaramo s gospodinom Gergeljem, koji kaže da je to zapravo Grga na hrvatskom, i koji nam se predstavlja kao turistički vodič i predstavnik Mađara u PGŽ-u. Pitamo ga jesu li srednjoeuropljani dobro izabrali lokacije za obilazak Rijeke.



Svakako, odgovara gospodin Grga, ali njemu je važnije da nam kaže da su Mađari za Rijeku ravnopravno koristili i izraz Fiume. Kad ga pitamo je li imao štogod posla kao turistički vodič, pogledao nas je i pristojno rekao: »Vi se to šalite?«


Nakon što smo se preselili ispred nekadašnjeg hotela Europa, a sada kazina na Rivi, prvi put obraćamo pažnju na spomen-ploču doajenu mađarske književnosti Jokaiju Moru, koji je baš u Europi volio odsjedati kada je posjećivao Rijeku.


Podsjećamo se ujedno i tome da je i u vlastitom gradu moguće otkriti nove stvari i da će se često dogoditi da vas na njih ne upute vaši sugrađani.


Nažalost, nismo mogli dalje s ovom veselom ljudskom karavanom koja se uputila prema tržnici, pa ne znamo jesu li uspjeli u naumu da im se na turi Rijekom pridruže i Riječani koji bi čitali dijelove knjige, ali znamo da nas je jedan prolaznik upitao o skupu i kad smo mu objasnili, zainteresirano se približio da bi poslušao što se govori.


Tko zna, možda se do tržnice, ili dalje prema Kazališnom trgu, Guvernerovoj palači, Palači šećera… odvažio uključiti u program.