Smrt kojoj je uzrok toplinski udar neizravno je povezana s promjenom klime, a plana kako hladiti zemlju i naša tijela još nema na vidiku, kazali su članovi Tranzicijske inicijative TIKO Krk tijekom svoje informativne akcije na riječkom Korzu.

U razgovoru s građanima održanom povodom obilježavanja Europskog dana za žrtve globalne klimatske krize, Zoran Skala iz inicijative istaknuo je kako važnost osvješćivanja o direktnim problemima i prijetnjama globalnog zatopljavanja važnija nego ikad, posebice kada se u obzir uzmu posljednje i alarmantne procjene koje govore kako dvije godine nečinjenja planetu guraju u klimatsku katastrofu nakon koje nema povratka.

Komemoriranje žrtava

– Ovim se Danom želi komemorirati sve dosadašnje žrtve globalne krize, ali i one buduće jer čovječanstvo još uvijek ništa, ili barem ništa uspješno, ne čini po pitanju smanjivanju emisija stakleničkih plinova.

Emisije i dalje rastu, a donositelji odluka nikako ne mogu opravdati jer se o klimatskoj krizi sve zna već desetljećima. Sad ulazimo u vrijeme kritičnih uvjeta, a glavni tajnik UN-ove Okvirne konvencije o klimatskim promjenama Simon Stiell ovog je travnja u Londonu praktički zavapio i pozvao obične ljude kao što smo mi – založite se za klimu, mi imamo još dvije godine za spašavanje planeta.

Razmjer te prijetnje je toliki da mi trebamo učiniti apsolutno sve da bi se ona spriječila, čak i kada bi njene šanse bile samo 1 posto.

Međutim, šanse da se mi nećemo moći zaustaviti na prosječnom globalnom zagrijavanju od 1.5 stupnjeva u odnosu na predindustrijsko doba još su prije deset godina procjenjivane na 30 do 50 posto.

Postoji li netko tko bi ušao u lift koji ima 50 posto vjerojatnosti da se razbije, pita Skala koji navodi kako znanost još ne zna kakve će smrtonosne faktore izazivati nadolazeći toplinski udari i zatopljenja, niti postoji način kako kumulativno izračunati koliki je broj ljudi stradao zbog njihovih posljedica.

Što kad klime prestanu raditi?

Dok dijelovi Hrvatske broje dane pod crvenim alarmom toplinskih upozorenja, razina svijesti i opreza o ljudskom zdravlju u ovakvim uvjetima ipak se podiže, no prema riječima Zorana Skale rasprava o načinu utjecaja toplinskih valova još je uvijek manjkava, čak i u akademskoj zajednici.

Od brige za elementarno zdravlje, pa do politike i gospodarstva, klima mora postati prioritet nad svim ostalim prioritetima budući da je u pitanju sam opstanak vrste.

– Treba znati da je broj smrti koje nastaju kao posljedica toplinskih udara puno veći nego skupni broj stradalih u uraganima, tornadima, poplavama, požarima, sušama i svim ostalim nesrećama koje se događaju oko klime.

Nažalost, ljudi se u ovim uvjetima ne znaju ponašati, a često se zanemaruje i uloga vlage pri visokim temperaturama. Kada je vlažnost 40 posto, temperatura od 35 stupnjeva nije kritična.

Ali ako na tu temperaturu stiže tropska kiša, stopostotna vlaga može prouzročiti smrt i kod izrazito zdrave mlade osobe jer se njeno tijelo jednostavno ne može ohladiti.

Pošto će se temperature još dizati, treba se zapitati – imamo li mi ikakav plan za to gdje će se ljudi sklanjati i kako će se ohladiti ako nestane struje pa klima uređaji prestanu raditi?

To mora postati top tema na izborima jer osim što klimatske promjene uzimaju živote, one će kod nas zasigurno izazvati i kolaps turizma, ističe Skala.

Pred ovakvim prijetnjama, ravnodušnost na najvišim razinama postaje zapanjujuća, stoga inicijativa smatra kako akcijama poput ove treba upozoriti lokalno stanovništvo na ono što se sprema na mjesto gdje ono živi.

Ključno lokalno organiziranje

I naša zajednica i županija trenutno više rade na uništavanju klime nego na njenom ublažavanju, čemu kao primjer služe projekti kao što su nadogradnja LNG terminala u Omišlju, međutim rješenje se nalazi ne samo u organiziranju ljudi koji žive u zajednici, već i u svijesti o promjeni načina života.

– Mi smo strašno ranjiva županija kada su u pitanju klimatske promjene, no na ovom se području prije pojave fosilnih goriva oduvijek živjelo samodostatno, od vlastitih resursa.

Danas ne znamo kako ćemo postići samodostatnost, nemamo ljudi koji znaju praviti hranu bez fosilnih goriva, a nema obrazovanja niti politika koje bi to poticale.

Ipak, moramo se fokusirati na ono što možemo sami napraviti ovdje, u uvjetima kakvi jesu i koji će se pogoršavati. Brojne organizacije i udruge u svijetu imaju puno razrađenih rješenja, ali treba ih netko htjeti primijeniti.

Je li nama važniji novac jer se bolje zarađuje na uništavanju ili sudbina naše djece? Kada ovo prelomimo, onda ćemo se moći početi dogovarati.

Nažalost, društvena rezignacija je normalna pojava kada se odluke donose izvan društvenih interesa. Utjecaj ljudi koji djeluju izvan njih toliko je velik, ali zato stanovništvo treba shvatiti da jedino gdje možemo djelovati je lokalno.

Ako mi napravimo zajednicu koja je samodostatna na području županije, nama ne trebaju ni Bezosi ni Muskovi. Nama prilaze ljudi koji se žele time baviti, postoji Zelena mreža PGŽ unutar koje djelujemo i koja to širi, no mi smo još uvijek nejaki.

Za poticanje toga trebalo bi se početi govoriti da je ovo planetarna kriza koja može završiti pogubno za ljudsku vrstu, zaključio je Zoran Skala.