Priča o Algi Sušak, farmaceutsko-kozmetičkom laboratoriju koji je na području Sušaka djelovao između dva svjetska rata, a čiji su proizvodi činili važan dio sušačkih i riječkih kućnih ljekarni, ponovo je dobila svoju javnu vidljivost.

Naime, dvije godine nakon što su Muzej grada Rijeke i JGL Muzej farmacije istražili ovaj (polu)skriveni fragment gradske povijesti te riječkoj javnosti predstavili izložbu »Alga Sušak – čuvar vašeg zdravlja«, a potom ustupanjem izložbe zagrebačkom Tehničkom muzeju Nikola Tesla isto učinili na nacionalnoj razini, napori da se sjećanje na vrhunsko gospodarsko, pa i znanstveno postignuće onog doba trajno ovjekovječi urodili su plodom.

Učinjeno je to sredinom travnja i to postavljanjem spomen-ploče na pročelje nekadašnjeg laboratorija, poslovnog sjedišta tvrtke na Šetalištu XIII. divizije, u kojem su se preparati kuhali, mućkali i pretakali u bočice prije nego bi bili distribuirani korisnicima u potrebi.

Postavljanje ploče kojom se odaje priznanje Dinku Budaku i Vladimiru Kezeleu, farmaceutima i stvarateljima brenda Alga, te arhitektu Davidu Bunetti koji je »palaču Alga« projektirao realizirano je u suradnji gradskog Muzeja, JGL Muzeja farmacije te Kluba Sušačana, a čast njenog otkrivenja pripala je nasljednicima sušačkih farmaceuta, Ninu Radetiću i Vladimiru Kezeleu.

Pionir riječkog ljekarništva

Epizoda o Algi kao brendu datira nekoliko desetljeća prije početka rada njena laboratorija kojim je poslovni poduhvat Budaka i Kezelea doživio svoju kulminaciju. Kako su zajedničkim snagama istražili autori spomenute izložbe, Marin Pintur iz JGL Muzeja farmacije te Kristina Pandža i Rafaela Ban iz Muzeja grada Rijeke, Dinko Budak 1908. godine u Rijeci otkupljuje jednu od najstarijih riječkih ljekarni koja je poslovala na Brajdi, a tih godina započinje i proizvodnja »Alge za masažu«, najpoznatijeg proizvoda Budakove kuhinje prema kojem je laboratorij kasnije i dobio ime.

Alga Sušak – zgrada nekadašnjeg laboratorija na Šetalištu XIII. divizije / Foto Muzej grada Rijeke

Riječ je o »čudotvornom preparatu« koji se reklamirao kao univerzalni lijek za gotovo sve boli, od one kostiju do glavobolje i gripe, a tinktura na bazi etanola i eteričnih ulja ljekovitih biljaka mazala se po tijelu, pa čak i oralno konzumirala u mikrodozama.

Uspjeh ovog proizvoda, kao i Energina za jačanje krvi i živaca, Magne za čišćenje želuca i crijeva te drugih preparata radionice Budak – Kezele podastro je put za širenje biznisa te u konačnici podizanje laboratorijskog sjedišta na Šetalištu prestolonasljednika Petra (danas Šetalište XIII. divizije) u koje su se proizvodni i istraživački pogon tvrtke premjestili 1937. godine.

Na vrhuncu svog rada, u laboratoriju je radilo i proizvodilo pedesetak radnika, a u kvalitetu Alginih proizvoda mogli su se uvjeriti kupci diljem Kraljevine Jugoslavije, pa i ostatka Europe.

– Prije tri godine sasvim sam slučajno bio u Strossmayerovoj ulici, preko puta sušačkog nebodera, u stanu jedne nekoć ugledne obitelji. Otvorivši jedan ormar u njemu sam našao brojne proizvode i bočice Alge koje su tamo stajale nakon toliko godina, iz čega se može zaključiti koliko je Alga bila značajna i koliku je ulogu igrala u našem kraju.

Ona je u mnogočemu obilježila život gospodarstva i farmaceutske industrije na Sušaku i cijelom Hrvatskom primorju, bila je znak kvalitete koju su postigli ljudi iz Primorja.

Oni su napravili nešto reprezentativno u europskim razmjerima te iz naše perspektive bili ekvivalent današnjim farmaceutskim industrijama. Mogli bismo reći kako je Algin uspjeh bio baza za uspjeh JGL-a jer farmaceutika je suptilna grana koja zahtijeva znanja, visoko obrazovanje i sredinu koja gaji takvu tradiciju, kazao je Mladen Urem, ravnatelj Muzeja grada Rijeke prilikom otkrivanja spomen-ploče dok je Marin Pintur, voditelj JGL Muzeja farmacije i jedan od najzaslužnijih osoba za novovjeku promociju Alge napomenuo kako se trajnim obilježavanjem postojanja laboratorija želi afirmirati ljekarnička struka te njena povijest prenijeti budućim generacijama.

Spomen-ploča na riječkoj palači Alga / Foto Ana Križanec

– Priča o Algi je zanimljiva s više povijesnih aspekata, kroz povijest farmacije, marketinga i oglašavanja, pa i političku povijest naših gradova. Komunicirajući s posjetiteljima našeg muzeja vidjeli smo da se neki stariji prisjećaju Alge za masažu, ali i da mali broj ljudi zna priču o Algi Sušak, kao i da je upravo ova zgrada koja se na Sušaku nalazi gotovo 90 godina bila sjedište laboratorija.

To nas je najprije motiviralo da u suradnji dvaju muzeja realiziramo izložbu o Algi, pri čemu je postavljanje ploče sukus naših istraživanja i nastojanja da se Alga otme zaboravu, naveo je Pintur.

Trajnost kvalitete

Osim znanstveno-farmaceutskim postignućima, laboratorij Alga Sušak isticao se i suvremenim marketinškim metodama koje su njegove preparate činili prepoznatljivima i poželjnima.

Prema pronalascima autora muzejske izložbe, Algine su proizvode redovito pratili informativno-prodajni plakati s prilagođenim grafičkim dizajnom koji su opisivali pojedine preparate i njihovu preporučenu namjenu, sve uz dašak tada inovativnih, a danas klasičnih oglašivačkih trikova i alegorijskih obećanja karakterističnih za reklamiranje na međuratnom američkom tržištu.

Foto Muzej grada Rijeke

Od američkog modela marketinga preuzet je koncept reklamiranja putem pošte kojom su slane letci i dopisnice, a Alga je tiskala i vlastite miničasopise u kojima je objavljivala recenzije zadovoljnih kupaca i korisnika.

Nažalost, iako je budućnost za Algu Sušak te 1937. godine izgledala obećavajuće, nacifašistička okupacija grad(ov)a, početak Drugog svjetskog rata te ratni i politički prevrati koji su slijedili imali su devastirajući učinak na cijelu sušačku i riječku privredu, pa tako i Algu koja je prestala s radom.

O postratnoj sudbini Vladimira Kezelea i Dinka Budaka u javnosti se ne zna puno, a prema podacima gradskog Muzeja obojica su nakon svojih smrti 1948. odnosno 1956. godine pokopani u Rijeci.

Ipak, njihova Alga za masažu svoje je tvorce nadživjela te bolesnicima diljem Hrvatske i Jugoslavije pomagala i desetljećima nakon. Njenu je proizvodnju početkom 50-ih godina 20. stoljeća preuzela tvornica Neva Zagreb koja se u vlastitoj reklamnoj kampanji dičila »originalnom recepturom Alge Sušak«, da bi štafetu novijim i suvremenijim lijekovima predala 80-ih godina kada je proizvedena njena posljednja bočica.

Velebna Palača Alga

Zgradu originalno namijenjenu laboratoriju Alge Sušak čije će postojanje u bliskoj budućnosti doseći 90. godinu u Muzeju grada Rijeke opisuju kao »modernu peterokatnicu s istaknutim središnjim rizalitom, detaljima poput kružnog prozora i izlazom na krovnu terasu« koju je projektirao riječki arhitekt David Bunetta.

Nacrt Palače Alga / Foto Muzej grada Rijeke

Za svoj »prvi opsežniji projekt«, Bunetta je dobio zadatak da izradi građevinu koja će objedinjavati cijelu Alginu djelatnost – od samog laboratorija koji se nalazio na mezaninu te uredskih prostorija, preko sala za izradu i skladištenje preparata, do distributivnog centra otkud se medicina slala u prodaju.

Na najvišim katovima zgrade, ističu iz Muzeja, nalazilo se »devet luksuzno opremljenih stanova [kojih se] moglo unajmiti po cijeni u visini tadašnje prosječne plaće«, a »uporabna dozvola za zgradu na tadašnjoj adresi Prestolonasljednikovo šetalište br. 3 izdana je 5. lipnja 1937. godine«.

Osam godina kasnije, pred sam vrhunac ratnih zbivanja u gradu te riječku bitku, njemački su nacisti zajedno s ustaškim kolaboracionistima na stubama tik do Alginog laboratorija strijeljali trinaestero nedužnih mladića po kojima su ove sušačke stube poznate i danas.

Spomenik ovim žrtvama nacističkog terora koji je izradio riječki umjetnik Zvonimir Pliskovac sastoji se od 13 crvenih cijevi koje probijaju prostor iznad stuba, ulazeći u pročelje nekadašnja Algina laboratorija.