U priči o isplatama šteta riječkog Croatia osiguranja spomenuta je i tvrtka koja je nakon ekskluzivnog ugovora na neodređeno vrijeme prije 13 godina postala najveći upravitelj u Hrvatskoj sa 2.200 zgrada
Rumat je s Gradom sklopio ugovor na neodređeno vrijeme, što je dugo vremena bio predmet osude konkurencije, koja se u godinama nakon toga polako počela povećavati
Navodno je Rumat i u prijelaznom periodu od ’95 do ’97 godine osiguravao zgrade za Grad, a riječ je još uvijek o vremenu neposredno prije zakonskih izmjena kojima se uprava nad zgradama prebacila s lokalne samouprave na privatne tvrtke.
Primoran odredbama tada novog Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, 11. listopada 1997. godine Grad Rijeka raspisao je onaj »slavni« javni natječaj za izbor upravitelja u stambenim i stambeno-poslovnim zgradama u potpunom vlasništvu Grada Rijeke, u stambenim i stambeno-poslovnim zgradama u kojima suvlasnički dijelovi Grada Rijeke čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova zgrade te prinudnog upravitelja.
Danas se upravljanjem zgradama u Rijeci bavi preko 40 pravnih subjekata, iako se po količini zgrada izdvaja otprilike pet tvrtki koje se time ozbiljnije bave
Slavan je po tome što je odabrani upravitelj, dakle Rumat, s Gradom nakon toga sklopio ugovor na neodređeno vrijeme, što je dugo vremena bio predmet osude konkurencije, koja se u godinama nakon toga polako počela povećavati.
Uspješno porinuće
Danas se upravljanjem zgradama u Rijeci bavi preko 40 pravnih subjekata, iako se po količini zgrada izdvaja otprilike pet tvrtki koje se time ozbiljnije bave. A Rumat je te 1997. godine imao otprilike četiri zaposlenika te obvezu preuzimanja svih 19 djelatnika Grada Rijeke koji su radili u tadašnjem Odjelu za održavanje Direkcije stambenih poslova.
Samo na gradskim nekretninama zarada od upravljanja okreće se oko 150.000 kuna mjesečno. Kada se taj iznos pomnoži s 12 proteklih godina, izračun kaže da je Grad Rijeka isplatio Rumatu oko 18 milijuna kuna
Nekoliko njih nije željelo raditi za Matića te se »odmetnulo« u startu i osnovalo vlastitu tvrtku za upravljanje zgradama, konkretno Rijeka stan na čelu s Tomislavom Štimcem. U svakom slučaju, Rumat je tada bio »porinut« uz najbolje moguće zaleđe za svijetlu budućnost.
Jer, »a conto« velikog broja gradskih nekretnina Rumat je postepeno pridobivao i veliki broj ostalih riječkih zgrada te je brzo izrastao u vrlo uspješnu tvrtku koja barata pozamašnim novcem.
Samo na gradskim nekretninama zarada od upravljanja okreće se oko 150.000 kuna mjesečno, što je godišnje milijun i pol kuna, a radi se o službenim podacima iz gradske uprave. Kada se taj iznos pomnoži s 12 proteklih godina, izračun kaže da je Grad Rijeka isplatio Rumatu oko 18 milijuna kuna.
Ipak, naknada za upravljanje nije jedini izvor zarade za upravitelje, što su uprave takvih tvrtki odavno shvatile, a naročito je to provedeno u praksu u Rumatu nakon 2008. godine, kada je suvlasnik i novi direktor tvrtke postao Marin Legac.
Naime, kako je posao upravitelja između ostalog i taj da na zahtjev stanara prikupi ponude izvođača za razne popravke i zahvate na zgradi, brzo su se stvorile poslovne suradnje građevinskih tvrtki i u onih upraviteljskih. Mjesečna naknada za upravljanje postao je pravi »sitniš« u odnosu na ono što se da zaraditi kroz sanacijske građevinske radove na riječkim zgradama, čiji je dobar dio izgrađen prije 30 ili 40 godina, desetljećima je bio prilično zapušten i baš je sada pravo vrijeme da se dogode razna puknuća, odroni fasada, rupe na krovovima, problemi s liftovima i slično.
Koliko su se upravitelji i građevinci »sljubili« upravo dokazuje Rumatov primjer, jer je pozamašan udio u vlasništvu ove tvrtke 2008. godine kupio upravo vlasnik krovopokrivačke i građevinske tvrtke Legac. Goran Matić se povukao kao »savjetnik« (što god to značilo), iako navodno još uvijek ima suvlasništvo u Rumatu samo ne želi reći u kojem postotku.
Mali »kartel«
Rumat posljednjih godina djeluje ne samo kao upraviteljska tvrtka, nego se vrlo otvoreno plasira javnosti kroz svoj »kartel«, kojeg čine građevinske i obrtničke tvrtke: ZIG (liftovi), Stanousluga (vodoinstalaterski radovi) i Legac (krovopokrivanje).
Naš je list izvještavao o Rumatovoj praksi svojevrsnih natječaja o podobnosti poduzeća koja bi htjela raditi za njih.
Tako su svojedobno na adrese suvlasnika slali dopise da je na natječaj Rumata za održavanje i remont dizala bilo pozvano devet poduzeća, a ponude su dostavile dvije tvrtke: ZIG Rijeka i Otis dizala.
Rumat je pri tom pozvao predstavnike suvlasnika da dođu potpisati ugovor s jednom od dvije tvrtke koje su »prošle« na natječaju te su naveli da ako to ne žele (na što suvlasnici imaju pravo), da ih o tome pisanim putem obavijeste uz napomenu da onda Rumat ne preuzima odgovornost za kvalitetu, cijenu i garanciju za izvedene radove.
Naravno da privatnici mogu uspostaviti i takva vlastita pravila, pa kome paše neka pristane, kome ne neka odbije, ali je problem u tome što je Rumat upravitelj i velikog broja gradskih nekretnina (u djelomičnom ili kompletnom vlasništvu) gdje takvih uvjetovanja ne bi smjelo biti.
Nažalost, čest je slučaj da se izbor izvođača za pojedine radove, a radi se o velikim novčanim iznosima, radi bez znanja i kontrole upravitelja
Štoviše, kako je to naglašavala gradska uprava, ugovorom za upravljanje je utvrđeno i da je upravitelj obvezan postupak odabira najpovoljnijih ponuditelja provoditi sukladno odredbama Zakona o javnoj nabavi, a ne sukladno »podobnosti« upravi Rumata. Na novinarsko pitanje iz Rumata su ovako opravdali svoje natječaje za izvođače:
Zaokret nakon 12 godina
– Ovakav način odabira izvođača je najtransparentniji i nužan, jer smatramo da »fikus« tvrtke s jednim ili nijednim zaoposlenim, bez poslovnih prostora, referenci, mogućnosti davanja bankovnih garancija za izvedene poslove, ne mogu raditi zahtjevne, odgovorne, specifične i skupe radove na stambenim zgradama.
Nažalost, čest je slučaj da se izbor izvođača za pojedine radove, a radi se o velikm novčanim iznosima, radi bez znanja i kontrole upravitelja, a kada se poslovi zakompliciraju, izvedu nestručno, izvođač »nestane«, naplati nezavršene i neizvršene radove, ne poštuje garantne rokove da se za to proziva Upravitelj, kazali su tada iz uprave ove tvrtke drugih upravitelja, pa i dobrog dijela javnosti, naročito zbog činjenice da i bez takvih ugovora veliki broj hitnih popravaka i intervencija Rumat ni dosad nije baš promptno odrađivao.
Štoviše, iz Udruge stanara i sada prijavljuju veliki broj poziva nezadovoljnih stanara čije su zgrade pod upravom Rumata, a gdje su na sanaciju pojedinih nedostataka čekali više mjeseci.
Javnost je komentirala kako ovakav »ugovor od jedne kune« (ili »daj babi kunu« kako su ga brzo prozvali) bez obzira na visinu troškova pojedinih radova za Rumat donosi milijunsku zaradu, obzirom da pod upravom ima 2.200 zgrada.
Procjene su bile da hitne intervencije i sitniji popravci neće u značajnijem dijelu potrošiti tu novonastalu »kasu uzajamne pomoći« te su otvoreno postavljali pitanje pitanje: gdje će odlaziti taj nagomilani novac? I tako je projekt »od jedne kune« šaptom pao i ubrzo ga uprava Rumata više nije spominjala.
Nakon dugih 12 godina gradska uprava odlučila je napraviti zaokret: upravljanje nekretninama u svom većinskom ili djelomičnom vlasništvu ipak će dati na javni natječaj
Kolegij gradonačelnika je donio odluku te sredinom studenog 2010. godine raspisao natječaj za pružanje usluge upravljanja nekretninama (stambenim, poslovnim i stambeno-poslovnim) u vlasništvu Grada Rijeke na području grada Rijeke, ali na period od naredne četiri godine. Na natječaj se javio Rumat i Rijeka stan, namjeru je imao još i Tehgrad Stan d.o.o., ali je »za dlaku« zakasnio s pravovremenom prijavom tako da se njihova ponuda nije razmatrala.
Tražilo se bankovno jamstvo od pola milijuna kuna i dodatna garancija kroz policu osiguranja samog upravitelja, natjecatelji su morali imati sklopljen ugovor s Ri stanom (nije isto što i Rijeka stan), koji provodi objedinjenu naplatu režijskih računa (što donedavno nije imao nitko osim Rumata), određen je bio i broj zaposlenih te minimalna kvadratura stambenih i poslovnih prostora kojima trenutno upravljaju, točnije minimalno 160.000 četvornih metara.
Ipak, presudni kriterij odabira novog upravitelja bila je najpovoljnija cijena usluge upravljanja što je ponudio upravo Rumat, tako da je ova tvrtka uspjela zadržati posao nad gradskim nekretninama. Iako su poneki isticali da su kriteriji natječaja bili prestrogi i previše naklonjeni Rumatu, konkurencija je konačno dobila barem neku zadovoljštinu u tome što upravljanje gradskim kvadratima ipak više nije dodijeljeno »zauvijek«, nego na ograničen period.
