Kako izgleda život Japanke koja tri godine živi u Rijeci, kamo je došla zbog ljubavi? Razgovarali smo s Akari Obo, Japankom koja je odrasla na otoku Kyushu, a sudbina ju je dovela u naš grad.

Oči riječke javnosti primijetile su je kad je u sklopu manifestacije »Japan u Rijeci« prevodila za muralista Yuseija Sagawu, umjetnika koji je velikim muralom ukrasio zgradu u Ulici Ivana Grohovca.

Kroz razgovor saznajemo o njenom životnom putu, izazovima i radostima prilagodbe novoj kulturi. Akari također otkriva svoje dojmove o Hrvatskoj, dijeli anegdote iz svakodnevnog života i pruža nam uvid u jedinstvene načine na koje japanska i hrvatska kultura mogu koegzistirati.

Sudbonosan susret

Kako ste postali prevoditeljica i koliko dugo radite u tom području?

– Jedan od voditelja muzeja Peek&Poke, Svetozar Nilović Tozo, vidio je moj YouTube video i zamolio me za angažman na prijevodu tijekom manifestacije Japan u Rijeci. To mi je zapravo bilo prvi put da prevodim na izložbama i događanjima, a prevodila sam i za japanskog muralista Yuseija Sagawu. Bilo me malo strah, ali uživala sam u poslu.

Kako ste upoznali svog supruga? Možete li podijeliti dio vaše ljubavne priče s nama?

– Upoznali smo se u prefekturi Nagasaki prije više od pet godina. On je tamo radio, a ja sam bila studentica. Radila sam u jednoj trgovini na pola radnog vremena, a on je bio kupac. Sve je počelo kada smo počeli češće razgovarati, ubrzo smo se počeli družiti i s njegovim prijateljima.

Koji su bili vaši prvi dojmovi o Hrvatskoj kada ste je prvi put posjetili?

– To je vrlo mirno mjesto, a ljudi su vrlo otvoreni, ljubazni i prijateljski raspoloženi.

Kako je protekla vaša prilagodba od života u Japanu do života u Rijeci?

– Trebalo mi je neko vrijeme da se naviknem na nepoznat jezik, hranu i način života. To mi je bio prvi put da živim u inozemstvu, pa sam se ponekad osjećala zbunjeno zbog kulturnih razlika, ali mislim da se sada konačno navikavam.

Spoj dviju kultura

Koje su neke od najvećih kulturnih razlika koje ste primijetili između Japana i Hrvatske?

– U usporedbi s drugim zemljama, ljudi u Japanu ne izražavaju toliko svoja mišljenja. Kaže se da je to zato što ljudi imaju snažan osjećaj zajednice i previše razmišljaju o drugima. Ali kad bih u Hrvatskoj ostala šutjeti, mislim da bi to bilo nepristojno prema drugoj osobi. Mislim da svi izražavaju svoja mišljenja za svoje dobro i za dobro drugih te ih prihvaćaju. Zar ne?

Možete li podijeliti neko iskustvo koje ste imali dok ste se prilagođavali životu u Hrvatskoj?

– Bilo je teško dobiti vozačku dozvolu u Rijeci. Imala sam samo japansku vozačku dozvolu za automatik, pa mi je trebala dozvola za automobil s mjenjačem. Nije mi trebao pismeni ispit, samo praktični, pa sam mislila da će biti u redu, ali svaki dan vježbanja bio je tako strašan da sam gotovo plakala.

Zamislite da od prvog dana morate voziti u suprotnom traku, koristiti mjenjače koje uopće ne poznajete. I ponekad ni ja ni instruktor nismo znali kojim jezikom govorimo. Svaki put sam bila znojna do leđa. Sada vozim bez problema.

Kako integrirate japansku kulturu u svoj svakodnevni život u Rijeci?

– Nije teško. Kuham svakodnevno, ili japansku ili europsku hranu. Jedem meso ili ribu štapićima. Moj se način života nije puno promijenio. Najdraže mi je koristiti tamjan od bambusa ili čempresa koji sam donijela iz Japana kako bih u svoju sobu unijela dašak japanske atmosfere.

Koje hrvatske tradicije ili običaje ste prihvatili i smatrate ih fascinantnima?

– Prihvatila sam običaj sjedenja na kavi s prijateljima. To je trenutak opuštanja i uživanja u društvu, što mi se jako sviđa.

Što vam najviše nedostaje iz Japana, a što najviše volite u životu u Rijeci?

– Ponekad mi nedostaje obitelj, ali sada mogu uspostaviti videopozive, pa sam zahvalna na napretku tehnologije! Volim more u Hrvatskoj. Nikada nisam vidjela tako čisto i mirno more! Volim slušati zvuk valova i gledati more.

Uobičajene zablude

Koje su neke uobičajene zablude koje ljudi imaju o Japanu i Japancima koje biste željeli razjasniti?

– Japanske trešnje ne rastu na drveću! To je potpuno drugačije drvo. I većina Japanaca zna plivati! Samo se malo boje valova.

Možete li podijeliti priču o vremenu kada su se vaša japanska baština i hrvatska okolina spojile na jedinstven ili lijep način?

– Bila sam iznenađena kada je moja svekrva rekla riječ »ikebana«! Jako mi je drago što se kultura ikebane također cijeni u Hrvatskoj.

Koja su neka od najsmješnijih ili najiznenađujućih pitanja koja su vam ljudi postavljali o Japanu ili vašem međukulturalnom braku?

– Ljudi su me često pitali koristimo li stvarno štapiće za jelo svaki dan i jesmo li svi tako ljubazni i tihi kao što se misli.

Kako se vaš pojam »doma« promijenio otkako ste se preselili u Rijeku?

– U Japanu je gustoća naseljenosti velika, pa su kuće vrlo male. Kada živite sami, obično imate krevet u dnevnom boravku. Također, umorni smo od posla pa uglavnom kod kuće jedemo i spavamo. Dakle, u usporedbi s Hrvatima, mislim da je svijest o domu manja. Ovdje često vidim trokatnice, vrtove i voćke, pa mogu osjetiti toplinu doma.

Postoje li neke japanske prakse ili filozofije koje ste uveli u svoj život u Hrvatskoj?

– Trudim se u svakodnevnom životu primijeniti filozofiju »kaizen« – kontinuirano poboljšanje, čak i u malim stvarima.

Koje su jedinstvene hrvatske riječi ili fraze koje mislite da savršeno opisuju aspekt života u Rijeci koji volite?

– »Pomalo« i »polako« – oboje označavaju opušteni način života i uživanje u trenutku.

Možete li podijeliti trenutak kada ste osjetili duboku povezanost s Rijekom ili Hrvatskom, kada ste se osjetili kao kod kuće?

– Sjećam se da sam bila impresionirana pogledom na Rijeku s lukobrana, koji je bio vrlo sličan onome iz Nagasakija. Živjela sam u prefekturi Nagasaki sedam godina. Grad je okružen planinama, s kućama postavljenim na strmim padinama i vrlo uskim cestama. Nagasaki je također lučki grad, a noćni pogled je vrlo lijep.

Pronaći svoj “ikigai”

Koji aspekt japanskog gostoprimstva mislite da bi Hrvati mogli naučiti, a koji aspekt hrvatskog gostoprimstva mislite da bi Japanci mogli cijeniti?

– Japanci bi mogli naučiti od Hrvata kako biti opušteniji i otvoreniji prema gostima. S druge strane, Hrvati bi mogli cijeniti pažnju za detalje i brigu za goste koju imaju Japanci.

Koji je najneočekivaniji način na koji je hrvatska kultura utjecala na vaše dnevne rutine ili navike?

– Hrvati pažljivije koriste stvari nego Japanci. I znaju što im stvarno treba. Japan ima puno praktičnih stvari, ali je prepun stvari. Imati mnogo izbora je dobro, ali može biti i gubitak vremena i novca. Zato poštujem Hrvate.

Kako se vaš osjećaj identiteta razvijao živeći u drugoj zemlji?

– Živeći u stranoj zemlji, postupno sam shvatila što volim. Postala sam iskrenija prema sebi. I gledajući Japan iz inozemstva, počela sam voljeti Japan. Jako ga volim i vrlo sam zahvalna na njemu. Mislim da ću uskoro pronaći svoj »ikigai« – svrhu i smjer života.

Kako se nosite s nostalgijom, posebno tijekom tradicionalnih japanskih praznika?

– Kada se moja obitelj okuplja za rođendan ili praznike, nazovu me putem videopoziva i razgovaram sa svima, tako da dijelimo trenutke i vrijeme. Nedavno sam se iznenadila koliko riječi moj četverogodišnji nećak zna.

Koji biste savjet dali nekome tko razmišlja o preseljenju u novu zemlju zbog ljubavi?

– Preporučujem upoznavanje ljudi. Čini se zdravorazumski, ali ja nisam baš imala puno prijatelja oko sebe i zapravo sam – introvert. Zato sam se prisilila izlaziti i razgovarati sa što više ljudi. Razgovarajući s ljudima, možete razumjeti prave dobre i loše strane zemlje, kao i dobre strane svoje zemlje.

Tada ćete se prirodno uklopiti u društvo. Vaši osjećaji anksioznosti postupno će nestati. Sve će biti u redu jer će vam svi pomoći! Uživajte!