Foto iStock
Roditelj treba potaknuti razgovor o tome što se događa i provjeriti što dijete zna i kako doživljava trenutačnu situaciju. Djeca su, pa i ona manja, u današnje vrijeme negdje sigurno nešto već čula o trenutačnoj situaciji. Ne želite da si sami objašnjavaju stvari jer je velika mogućnost da će ih to odvesti u smjeru krivih zaključaka koji će im stvarati nelagodu i strah, kaže Rebeka Bulat
U situaciji kada se i Hrvatska, kao i ostatak svijeta, bori protiv širenja koronavirusa, zbog čega su nužna neka nova pravila ponašanja, i odraslima je ponekad teško prihvatiti ograničenja i duži boravak u kući. Roditelji se sada prvi put nalaze u situaciji da svojoj djeci, posebice onoj mlađe dobi, moraju pokušati na najbolji mogući način pojasniti i objasniti što se događa i zbog čega se uobičajeni životni ritam radikalno mjenja. Ponekad to nije jednostavno, te smo zbog toga potražili pomoć stručnjaka, dipl. psihologinje – profesorice Rebeke Bulat koja nam je na sva postavljena pitanja vrlo iscrpno odgovorila.
Kako u ovoj novonastaloj situaciji djeci objasniti o čemu se radi i zbog čega su ograničene neke vanjske aktivnosti koje su za njih do sada bile normalne?
– U ovoj je situaciji veoma važno s djecom razgovarati. Roditelj treba sam potaknuti razgovor o tome što se događa, te prvo provjeriti što dijete već zna i kako doživljava trenutnu situaciju. Navedeno naravno ovisi o djetetovoj dobi, odnosno o njegovim razvojnim mogućnostima. U tom je razgovoru veoma važno kako se roditelj sam pri tome osjeća jer djeca mogu slušati naše umirujuće riječi, ali ako se iza njih krije velika roditeljska zabrinutost, dijete će dobiti dvije oprečne poruke, jednu verbalnu koja govori da će sve biti u redu, a drugu neverbalnu koju čitaju iz našeg tona glasa, gesti, a koja govori suprotno. Djeca će veoma lako prepoznati pozadinsku zabrinutost, strah roditelja, i to će biti ono čemu će više vjerovati. Dakle važno je biti iskren, izreći djeci i svoje moguće brige, ali ih staviti u okvire onoga što možete učiniti, na koji se način ponašati. O temama koje su samim roditeljima teške, nejasne, odrasli ponekad izbjegavaju razgovarati s djecom, no ignoriranje takvih tema djeci daje poruku da je to nešto o čemu se ne priča toliko strašno, teško, problematično te početna dobra namjera da se dijete zaštiti, djetetu nanosi štetu. Budite sigurni da su djeca, pa i ona manja, u današnje vrijeme negdje sigurno nešto već čula o trenutnoj situaciji. Ne želite da si sami objašnjavaju stvari jer je velika mogućnost da će ih to odvesti u smjeru krivih zaključaka koji će im stvarati nelagodu i strah.
Objašnjenja prilagođena dobi
Na koji se način postaviti prema djetetu predškolske dobi i što mu se uopće može reći?
– Što je dijete mlađe, objašnjenja trebaju biti jednostavnija, plastičnija, konkretnija, kraća. Djeca vrtićke dobi već znaju nešto o važnosti higijene, bolestima, te treba krenuti upravo od onoga što im je već poznato. Naglasiti važnost higijene za očuvanje zdravlja, kratko pojasniti što su to virusi, objasniti im kako se bolest prenosi i s tim povezati važnost trenutnog ograničavanja kretanja, aktivnosti. Danas postoji mnogo edukativnih sadržaja primjerenih djeci na navedenu temu, od slikovnica, crtića, pa do opisa malih jednostavnih eksperimenata koje možete djeci pokazati kako bi više iskustveno doživjela ono što pričate. Npr. možete šljokice posuti po mlijeku natočenom u plitkom tanjuriću, objasniti da to predstavlja viruse, te pokazati kako virusi bježe od sapuna tako da kapnete malo deterdženta u sredinu tanjurića, te time »rastjerate« viruse. Također, iste šljokice možete staviti na ruke djeteta (možete koristiti i brašno) te pokazati kako se rukovanjem, diranjem stvari, one lako prenose i šire. Ruke zatim probati oprati samo vodom, a potom vodom i sapunom, te naglasiti razliku. Demonstrirajte djeci pravilno pranje ruku, povežite pranje s pjesmicom kako bi dijete imalo jasan dojam koliko dugo pranje treba trajati. Pjesmicu možete sami izmisliti na neku djeci već poznatu melodiju (npr. na melodiju pjesme »Kad si sretan« možete pjevati dva puta – Kad si velik, ruke svoje peri ti, kad si velik, ruke svoje peri ti, kad si velik i kad ne želiš s drugim viruse dijeliti, kad si velik, svoje ruke peri ti.). Podučiti djecu kako brisati nos, kihnuti. Pokazati kućnom špricaljkom za cvijeće koliko daleko lete kapljice kad kihnemo, ili staviti pred dijete nešto lagano poput pompona i imitirati kihanje kako bi djeca vidjela koliko daleko će pomponi poletjeti. Navedeno treba objasniti i djeci s teškoćama na prikladan način, koristeći npr. vizualne načine, slike, socijalne priče, stripove.
Kako se postaviti prema djetetu u dobi do 10 godina i onima starijim od 10 godina?
– Starija su djeca u današnje vrijeme preplavljena informacijama. No svaka informacija nije znanje. Od mnogo informacija ima sigurno i onih netočnih. Važno je starijoj djeci u tom smislu pojasniti kako funkcioniraju mediji i važnost biranja izvora informiranja. Podučiti ih da uvijek ono što čuju vrednuju i ovisno o izvoru, da budu kritični. Starije će dijete sigurno imati i svoj stav o temi, pokazati potrebu za razgovorom u različitim situacijama i to je važno prepoznati. Načini na koje će možda iskazati svoju zabrinutost neće biti direktni, te je važno da roditelj to zna prepoznati i otvoriti temu kada ju dijete natukne. Također, starijoj je djeci važno omogućiti druženje s vršnjacima te ih ne lišiti kontakta putem onih kanala koje su i do sada koristili (mobitel, internet). Igrajte društvene igre, pogledajte zajedno film, iskoristite što vam djeca imaju manje obaveza za više obiteljskog druženja.
Prilika za nježnost i bliskost
Kako im pomoći da psihološki prebrode ovakvu, do sada nezamislivu situaciju?
– Pratite ponašanja djeteta i moguće promjene koje kod njih vidite. Djeca se u stresnim im situacijama mogu ponašati drugačije, pa tako odjednom mogu pokazivati nezrelija ponašanja koja su već nadišli, imati teškoća sa spavanjem koje prethodno nisu imala, promjene u apetitu, općem raspoloženju, glavobolje, trbuhobolje, i slično. Važno je da ste otvoreni u razgovorima, da im pružite dovoljno prilika za nježnost, bliskost, odgovarate na njihova pitanja. Ako odgovore nemate, zajedno ih potražite na provjerenim izvorima informacija. Izbjegavajte pretjerano praćenje novosti vezano uz trenutne događaje jer ćete tako stalno unositi napetost u vaš dan. Nastojte vrijeme iskoristiti za zabavu, zajedničke igre, šale. Mnogima ovo može biti prilika da se više povežu s djecom, da se djeci posvete više nego su možda mogli u situaciji svakodnevnih obaveza. Budite djeci primjer kako se ponašati, kako se brinuti za sebe ali i druge. Ovakve nas situacije mogu potaknuti da budemo više jedni prema drugima pažljivi, što su važne životne poruke koje djeca mogu u ovoj prilici naučiti. Budite djetetu primjer u toj brizi za susjeda u potrebi, starijeg člana obitelji, uključite ih u navedeno koliko je prikladno jer i takvo pružanje pomoći drugome daje osjećaj kontrole nad situacijom i umanjuje stres.
Kako pomoći djetetu ako je u strahu ili panici zbog ograničenja?
– Ako dijete pokazuje izrazit strah u ovoj situaciji, potrebno je krenuti iz pozicije razumijevanja, nikako ne umanjivati strah bez da razumijete o čemu se točno radi, i bez da dijete razumije da ga vi razumijete. Dakle važno je ispitati prvo što je to konkretno što dijete plaši, je li to mogućnost zaraze, neviđanje prijatelja, briga za nekog člana obitelji ili nešto slično. Kada razumijete o čemu se radi, važno je da pokažete djetetu razumijevanje za njegov strah, nemir, date mu poruku da je normalno da se tako osjeća, podijelite s njim i vašu možda sličnu brigu, ali onda i navedeno stavite u okvire provjerenih informacija, date djetetu alate kako da se nosi sa svojom brigom na praktični način ovisno o tome o čemu se radi (kako se točno ponašati, što može učiniti), dodatno pojasnite djetetu ono što mislite da je potrebno, budete u svakom slučaju podrška kroz prihvaćanje djetetovih neugodnih emocija. Djetetove strahove nikako ne treba umanjivati. Svaka briga koju ima dijete je za njega velika briga. Po potrebi se također možete konzultirati sa stručnom osobom, postoji na više mjesta mogućnost savjetovanja i konzultacija na daljinu zahvaljujući modernim tehnologijama.
Osigurati rutinu i postaviti prioritete
Kako zaokupiti djecu sada kada provode više vremena kod kuće?
Rebeka Bulat rođena je u Rijeci gdje je 2003. godine diplomirala psihologiju na Filozofskom fakultetu. Od tada radi kao psihologinja na više radnih mjesta, s djecom, mladima, roditeljima, obiteljima, odraslima. Godine 2010. osnovala je privatnu psihološku praksu unutar koje osmišljava i provodi različite programe za roditelje i djecu, bavi se individualnim i obiteljskim/partnerskim savjetovanjem, provodi tretmane za djecu i mlade (razvojne teškoće/rizici, problemi prilagodbe, emocionalne i socijalne teškoće). Također, licencirani je Baby Signs Instruktor te vodi radionice za roditelje i djecu uz upotrebu znakovnog jezika za bebe, a dosadašnje iskustvo u radu te edukacije (Specijalizacija iz kliničke psihologije, Kibernetika psihoterapije – obiteljski pristup, Doktorski studij psihologije, Emocionalno-fokusirana terapija za parove…), pomogli su joj da osmisli još niz programa namjenjenih najmlađima: BEBArije, Mali istraživači, RASTionice, Veseli krug. Članica je Hrvatske psihološke komore i Hrvatskog psihološkog društva, autorica knjige BEBArije – važnost poticanja intelektualnog i emocionalnog razvoja od najranije dobi.
– Djeci je u ovom trenutku kao i u svakom životnom stresnom razdoblju veoma važno osigurati rutinu koja bi trebala biti što je moguće više sličnija dosadašnjoj djetetovoj svakodnevici. Raspored spavanja, obroka, osnovni dnevni rituali koje već imaju poput čitanja prije spavanja ili slično, bi se trebali i dalje održavati jer predstavljaju djetetu ono poznato, a time i daju osjećaj sigurnosti u novoj situaciji koji je djeci u ovoj situaciji veoma potreban. Za ostali dnevni ritam korisno je uključiti dijete u planiranje dana jer im time dajemo određen osjećaj kontrole nad događajima, a i kao i svi, tako i djeca, ako su aktivna u planiranju više će doživjeti plan kao svoj i rado će mu se prikloniti. Izložite djetetu svoje želje, potrebe za dan, pitajte ih o njihovima željama i obavezama (djeca školske dobi) i pronađite zajednički dogovor. Navedeno je prilika da pokažete da uvažavate njihove želje te da istovremeno od njih tražite da uvaže i vaše, kao i da vode računa o svojim obavezama. Vodite se interesima djeteta, stavite naglasak na kreativne aktivnosti, društvene igre, ili razvojno poticajne igre koje dijete voli (igre građenja, čitanje, simbolička igra i sl.). Ograničite vrijeme pred ekranima. Uključite dijete također ovisno o mogućnostima u svakodnevne obaveze poput kuhanja, pospremanja. Djeca se na taj način osjećaju važno, povezano, uključeno, grade određene vještine, a time i vlastito samopouzdanje. Ponekad roditelji mlađe djece navedeno izbjegavaju iz potrebe da stvari obave brzo, no u ovim okolnostima u onim obiteljima u kojima je roditelj u mogućnosti biti doma s djecom, navedeno sada nije prepreka. S druge strane neki roditelji u ovoj situaciji nisu u mogućnosti ostati kući, ili ako jesu pri tome imaju i dodatne poslovne obaveze. U toj je situaciji važno biti svjestan svojih granica, i probati naći ravnotežu u danoj situaciji, ne stvarajući si dodatni pritisak potrebom da se sve obavi i stigne. Postavite si prioritete, u redu je i sve ne stići. Postoje i oni roditelji koji u ovoj situaciji rade za dobro drugih još i više, te je za njih ove velike važnosti imati socijalnu mrežu koja će biti od pomoći u izvršavanju svih obaveza koje u ovoj novoj situaciji imaju. Kako bi roditelji mogli biti podrška djeci, važno je da ne zanemare svoje potrebe, imaju svoj način kako se opuštaju i rješavaju nagomilanog stresa, budu podržani od strane šire obitelji. Povezanost među ljudima u kriznim situacijama omogućava lakše nošenje sa situacijom te je važno kako biti podrška drugima, ali i kako imati podršku drugih.
SAVJETI VEZANI UZ BORAVAK KOD KUĆE
Psihologinja – profesorica Bulat na svojem je profilu na Instagramu objavila i korisne savjete vezane uz boravak kod kuće.
