Predavanje

Kakav je odnos standarda i dijalekta? Evo što o tome kažu Branka Arh, Tomislav Ribić i Nikola Petković

Jakov Kršovnik

Foto Sergej Drechsler

Foto Sergej Drechsler

Zaključak je njihov, čini se, vrlo jasan, standard ni u čemu nije nadređen dijalektu



Književnica Branka Arh i književnik Tomislav Ribić bili su gosti profesora Nikole Petkovića na riječkom Filozofskom fakultetu, a tema je bila uvijek aktualna jezična – odnos standarda i dijalekta.


Četrdesetak studenata 1. i 2. godine na kolegiju Etnički nacionalni i rasni identiteti čuli su iskustva pjesnika koji pišu na svojim idiomima, ali i na standardu: Arh koja piše na tršćanskom idiomu, Ribić na kajkavskom, a Petković čakavicom.


Zaključak je njihov, čini se, vrlo jasan, standard ni u čemu nije nadređen dijalektu. Iako se nekad može čuti da je dijalekt nedostatan, Tomislav Ribić se ne slaže s time, on dijalektom pokušava izraziti stvari koje potpuno drugačije zvuče nego kad bi bile pisane standardom.




– Želim da se dijalekt i dalje razvija, da ne ostane u 19. ili 20. stoljeću. Jer kao jezik i dijalekt se po svojoj tematici mora po svemu razvijati i ići dalje.


Pojavljuje se mnogo novih pojmova te pokušavamo graditi i ići korak naprijed – kazao je Ribić.


Branka Arh ponudila je rješenje situacije u kojoj dijalektu ponekad nedostaju riječi, a koje su udomaćene u standardu. Na primjer, apstraktni pojmovi poput svemira, odnosno kozmosa.


– Dijalekt je više povezan s iskustvom života, a kad želimo izraziti estetske ili filozofske pojmove onda je problem kako ih »ubaciti« u dijalekt.


Moje je mišljenje da se riječi iz standarda može dodati nastavak koji je uobičajen u dijalektu, ali na spretan način, da ona ne »vrišti« iz teksta.


Dijalekt će jedino tako preživjeti da se osuvremeni i da prima nove riječi – kazala je Arh. Nikola Petković smatra da dijalektu nedostaju riječi, zbog toga što se, nepravedno, nalazio u podređenom položaju u odnosu na standard.


Oprimjerio je to usporedbom, ako jednom rukom vježbate, a drugom ne, jedna će se razvijati, a druga atrofirati.


– Trebamo tražiti poštovanje različitoga unutar univerzalnoga. Ako su takozvani dijalekti »atrofirali«, to je zato što se njima nije izražavala kompletna stvarnost.


A to se može. Zašto se, na primjer, književnost i piše na dijalektu, no predgovori i pogovori književnim djelima uvijek su na standardnom štokavskom?


Jezična insuficijencija ne postoji, ako su nam dijalekti za »po doma«, to je vjerojatno razlog njihove atrofije – zaključio je Petković.


Na predavanju je bilo riječi i o jeziku i osjećajnosti, a Petković je zaključio kako je jezik neutralan u tom pogledu.


– Nisu zavičajni idiomi »intimniji«, kako se nekad smatra, nego intimnost uspostavljaju govornici, ako su intimusi, bez obzira na jezik na kojemu komuniciraju – rekao je.