Povodom obilježavanja Svjetskog dana osoba s invaliditetom Fakultet zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci održao je predavanja o sportu osoba s invaliditetom; procesu uključivanja takvih osoba u sportske aktivnosti, procjeni sposobnosti, njihovim mogućnostima, kao i mogućnostima u uključivanje u neki od projekata koji su s time povezani, a o svojem je životnom i sportskom putu govorio i riječki paratriatlonac Antonio Franko.

Prodekan Fakulteta Željko Jovanović, izv. prof. dr. sc., uvodno je istaknuo dobrobiti bavljenja sportom za sve osobe s invaliditetom te važnost promicanja i uključivanja u rekreativne i sportske aktivnosti, jer se “tako postiže osnaživanje i tjelesnog i mentalnog zdravlja osoba s invaliditetom, njihov veći osjećaj samoefikasnosti i zadovoljstva u životu, ali i društvena integracija i ravnopravnost u društvu

– Kroz sport se pojedinci uče preuzimanju kontrole nad svojim životom i stječu sposobnost poduzeti neke akcije da se stvari s kojima su nezadovoljni promijene.

Nema dileme, zaključak i stručne i opće javnosti je da bavljenju sportom osoba s invaliditetom gotovo pa i nema negativnih strana pa i danas s FZSRI pozivamo sve osobe s invaliditetom da sport uklope u svoj život, posebno pozivamo sve roditelje da uključe svoju djecu u sportske aktivnosti bez obzira ako u tom životu postoje i neke poteškoće jer – jednostavno se isplati, a napredak je uz, ispunjeniji život, veće zadovoljstvo sobom i svakodnevno rušenje vlastitih barijera, garantiran, ističe Jovanović.

Uz kratko predstavljanje Sportskog saveza osoba s invaliditetom Grada Rijeka, predavanje pod nazivom “Trening sportaša” održala je prof. Jasna Lulić Drenjak koja je istaknula kako je Savezu cilj pronaći mlade talentirane parasportaše kao što je Antonio Franko, a u svojem se izlaganju osvrnula na razne karakteristike parasporta i pristup parasportašima.

Okupljenima se pričom o svojem životnom i sportskom putu predstavio i Antonio Franko, član Triatlon kluba Rival iz Rijeke, prvi hrvatski paratriatlonac koji je nastupio na Paraolimpijskim igrama, a tjelesni nedostatak nije ga spriječio da se od malih nogu bavi sportom, da postiže rezultate te da nastavi riječku tradiciju parasporta koja je duga i kontinuirana.