RIJEKA – Prije nešto više od godinu dana na Potoku se odronio veliki dio zida jednog vrta te oštetio dva parkirana automobila, ali srećom sve je prošlo bez ozlijeđenih, kako vozača tako i prolaznika tim dijelom ulice.

Komunalno redarstvo zatražilo je provjeru vlasništva urušenog zida kako bi se vlasniku naložila njegova promptna sanacija te je utvrđeno da je kao vlasnik nekretnine upisano »društveno vlasništvo korisnika trgovačko poduzeće Slovenija Auto Ljubljana«, a tvrtka je izbrisana iz Sudskog registra i nema pravnih slijednika. Zatražena je informacija Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci o tome tko se u konkretnoj situaciji smatra vlasnikom nekretnine, sve kako bi se prema njemu mogle poduzeti odgovarajuće mjere. Tada smo i dobili informaciju da će do utvrđivanja vlasništva, s obzirom na moguću opasnost od daljnjeg rušenja zida na javnu površinu, nadležne službe izvršiti provjeru stanja potpornog zida. Iako se i nakon godinu dana ništa nije pomaklo s mrtve točke, korisnica vrta, koja nije vlasnica, ali je posjednica već 40 godina, i koja bezuspješno pokušava dobiti vlasništvo tog vrta, o svom trošku započela je i završila sanaciju zida.

Preventivna sječa

Porušeni dio zida bio je samo jedan od problema jer su se počeli urušavati i ostali dijelovi zida. Zato je korisnica posjeda preventivno, ponovo na svoj trošak, posjekla dva velika čempresa koji su predstavljali veliku opasnost da se zajedno sa zidom uruše na cestu, te da unište stup s elektro i telekom instalacijama, a predstavljali su rizik za pješake i vozila.

Urušeni dio zida sada je u potpunosti saniran, ali sanirati treba i ostali dio zida koji nije u najboljem stanju. Posjednica vrta nada se pozitivnom rješenju imovinsko-pravnih odnosa, kao i uspješnoj suradnji, kada je sanacija u pitanju, s nadležnim službama. Njoj je taj teren, odnosno vrt, krajem sedamdesetih kao svom zaposleniku ustupio tadašnji vlasnik tvrtke iz Slovenije, uz uvjet da taj teren, u to vrijeme zapravo zapuštenu šikaru, očisti i ogradi.

– Obližnja kućanstva, prolaznici, ali i djelatnici tadašnje Riječke tvornice konopa, poznate tvrtke koja se nalazila u neposrednoj blizini, kada je prostor uređen više nisu doživljavali neugodnosti od ispada beskućnika, često alkoholiziranih, koji su boravili u toj tada napuštenoj šikari, kaže nam današnja korisnica.

»Stanovnici šikare«

Tako privremeno osposobljen zid spriječio je i daljnje odlaganje krupnog otpada, a polovinom ‘80-ih zid je uz pomoć susjeda i znanaca temeljito obnovljen i čitava površina postala je mjesto druženja i okupljanja djece iz cijelog kvarta.

– Bilo je to zdravo odrastanje tadašnje mladeži iz kvarta i nikada nikakvih ekscesa ni policijske intervencije nije bilo nakon što su alkoholizirani i problematični »stanovnici šikare« pronašli drugu lokaciju, napominje današnja korisnica vrta.

U već legendarnoj izjavi zašto troši vlastiti novac kada još uvijek nije vlasnica, i dugačak je i neizvjestan put da to uskoro postane, uz njezin odgovor »zato što volim svoj grad«, ovaj put je i dodala.

– Ako ne zaboravimo da svaka ruševina ima i pozitivnu priču, shvatit ćemo da joj se na neki način moramo odužiti, naravno, ako nismo spriječeni u tome, kaže naša sugovornica.