Foto Marko Gracin
Prvim posjetiteljima gotovo sat i četrdeset minuta bilo je premalo za podsjećanje i upoznavanje s bogatom i slojevitom poviješću grada Rijeke koja je napokon predstavljena sveobuhvatno i na jedinstven, u mnogim dijelovima multimedijalan način
povezane vijesti
Palača šećera je fascinantna, Rijeka je dobila muzej kakav zaslužuje. Zgrada je napokon spašena, ona nije ni mogla imati nikakvu drugu funkciju osim muzejske jer previše je vrijedna, rekao nam je Ivica Nikolac, jedan od prvih posjetitelja obnovljene Palače šećera koju je jučer, dan nakon svečanog otvaranja, šira javnost imala prilike posjetiti, pritom dodajući kako se povijest uči i tako da se vlastitim očima vidi kako je nešto nekad izgledalo, a finalni produkt obnove ove Palače pokazuje vrijedan rad restauracije i muzejske djelatnosti.
Na vrijednom projektu obnove zgrade Palače šećerane koja je svečano otvorena u petak, a jučer je primila prve posjetitelje, radilo se tri godine. Palača je zaštićeno kulturno dobro još od 1970. godine, a počela se obnavljati 2018. godine u sklopu revitalizacije cijelog kompleksa Benčić koji će zasigurno udahnuti nov život tom dosad zapuštenom dijelu grada.
O važnosti novootvorene Palače šećera u koju je uselio Muzej grada Rijeke, u petak su govorili premijer Andrej Plenković i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel, dok su ravnatelj Muzeja grada Rijeke Ervin Dubrović, koji je ujedno i autor stalne postave izložbe uz djelatnike Muzeja grada Rijeke, i ravnateljica Hrvatskog restauratorskog zavoda Tajana Pleše pojasnili postavu muzeja, te složenost konzervatorskih i restauracijskih radova koji su se ondje odvijali prije nego je Palača impresionirala prve posjetitelje kojima je, čini se, gotovo sat i četrdeset minuta bilo premalo za podsjećanje i upoznavanje s bogatom i slojevitom poviješću grada Rijeke koja je napokon predstavljena sveobuhvatno i na jedinstven, u mnogim dijelovima multimedijalan, način.
Neočekivano dobro
Jedna od posjetiteljica, Đeni Jarić, bila je izrazito zadovoljna novim muzejom u našem gradu.
– Jako je lijepo, impozantno, neočekivano dobro izgleda. Muzej nudi razna saznanja, ne samo o bivšoj Rafineriji šećera, već i o cjelokupnoj bogatoj povijesti grada. Iako nisam previše pratila informacije vezane za početak projekta i same radove na Palači šećera, moram priznati da sam iznenađena krajnjim izgledom muzeja u koji je, očito, uloženo jako puno truda, kazala je Đeni.
Foto Marko Gracin
Posjetitelji su mogli uz stručno vodstvo djelatnika Muzeja grada Rijeke razgledati cijelu Palaču te postav koji se proteže na dva kata uspinjajući se spektakularnim stupištem bečko-peštanskog stila, te kroz više od trideset povezanih prostorija visokih stropova svjedočiti jedinstvenom, dijakronijskom, odnosno povijesnom presjeku industrijske baštine Rijeke. U stalnom postavu muzeja javnosti su predstavljene mnoge značajne teme riječke povijesti, od dijela posvećenog gradskom kazalištu, riječkoj glazbi i riječkom rocku, Mornaričkoj akademiji, prvom torpedu i tvornici torpeda, povijesti grada kao iseljeničke luke, simbolici riječkog orla te raznim povijesnim ličnostima koji su imali veliku ulogu u našem gradu.
Središnja i gotovo sakralno-svečana mramorna dvorana, zatim Venerin salon, Dvorana veduta, samo su neke od dvorana i salona koje daju jedinstveni doživljaj nekih minulih vremena, a restaurirane zidne oslike u gotovo, dostatno mogućem, izvornom obliku te razni pripadajući zvukovi samo nadodaju ljepoti ovoga muzeja, koji, svakako, nije izostavio niti predstavljanje šećera kao glavne tematske okosnice cijelog muzeja u vidu prostorije sa šećernim stošcima na staklenim policama opasanim staklenim okvirima. Taj dio, nedvojbeno, i u tom obliku replike, zaokružuje današnje viđenje produkta nekadašnje šećerane koja je imala veliku važnost u ondašnjoj Rijeci i na cijelom riječkom području, pa i šire.
Detaljan uvid
Naravno, postava uključuje i pogled na nekadašnje slavne tvornice – Tvornicu papira i Tvornicu duhana – te osim raznih fotografija unutrašnjosti nekadašnjih popularnih tvornica, prikazuje i njihove razne predmete kojih su se neki posjetitelji prisjetili, a neki, kao primjerice mlada Lucija Bandera Ularich, i prvi puta vidjeli.
– Meni je jako drago da imamo nešto ovakvo što pokazuje povijest našeg grada. Jako mi se sviđa, ne samo Palača šećera, nego i sama činjenica da dobivamo cijeli jedan kvart u kompleksu Benčić koji će imati više muzeja i koji će pokazati nešto novo i vrijedno. Za mene koja sam još mlada, izuzetno je bitan ovakav muzej u kojem mogu dobiti detaljan uvid u nešto što se događalo i radilo u gradu pred mnogo godina. Iako svaki grad ima neku posebnost iz povijesti, nije da svaki grad ima tako bogatu povijest. Što se tiče uređenja unutrašnjosti, predivno izgleda, mogu zaista reći da sam zapravo ponosna. Svatko tko dođe može naučiti više o našem gradu i njegovoj zanimljivoj povijesti, izjavila je Lucija.
Svakako je zanimljiv i dio koji prikazuje i nekadašnje popularne trgovine i prodavaonice, od one prodavaonice šešira braće Branchetta, trgovine Giovannija Jerouschega, do Weissove trgovine koja je bila na riječkom Korzu. Uvjerljivo iskustven obilazak ovog hvalevrijednog, obnovljenog zdanja u Krešimirovoj ulici dao je primjerak automata za čokoladu tvornice čokolade Kanold postavljen u prostoriji kojom se širio miris karamela, zatim himne bivših država u čijem je sastavu Rijeka bila u svojoj burnoj prošlosti, a pri samome kraju postave, taj doživljaj finalizirali su glazbeni, multimedijalni kutci koji su starim, ali ne posve zaboravljenim melodijama, podsjetili kako je zvučala glazba nekadašnjih riječkih vremena.
Industrijska baština
Pri kraju našeg obilaska, bivša saborska zastupnica Dorotea Pešić-Bukovac dala je svoj osvrt na otvaranje muzeja Palače šećerane, te istaknula njegovu važnost u kontekstu riječke industrijske baštine, no i važnost cijelog projekta obnove kompleksa Benčić.
– Šteta što je zgrada toliko godina bila zanemarena i što nije bila u funkciji koju je konačno sada dobila. Rijeka je dugo vremena industrijski bila veliki grad. Mnogi niti ne znaju što je sve od industrije započelo u Rijeci, od prerade šećera, tvornice čokolade, do pržionice kave i Torpeda. Kao što u cijelome svijetu više nema takvih teških industrija u gradu, tako ih više nema ni u Rijeci. Grad se transformirao iz industrijskog u urbano, kulturno i financijsko središte. Sve industrijske baštine u svijetu se pretvaraju u kulturne institucije i obnavljaju. Baračevu ulicu s Remizom, kao i mnoge druge ulice i zgrade, trebalo bi revitalizirati kao i kompleks Benčić, te im dati novo ruho, istaknula je Pešić-Bukovac.
