Kraški fenomen u podnožju pitoresknog seoca nadomak Škrljeva, veliko jezero kojeg svako malo ima pa nema, ovih dana privlači znatiželjnike iz svih dijelova Rijeke i »prstena«, a najviše s opatijskog područja. Zahvaljujući Darku Ujčiću, može se i gumenjakom na 12-minutnu vožnju nestvarnom vodom
Opet je kraški fenomen u podnožju Ponikava, jezero što ga već odavno nazvasmo »sad me ima, sad me nema« u to pitoreskno seoce nadomak Škrljeva privuklo ohohoh znatiželjnika. Toliko da smo nakon prebrojavanja i zbrajanja zaključili kako je jučer uz obale ponikvarskog jezera bilo dva puta više ljudi nego li onih što mjesto nastanjuju. Stigoše iz svih dijelova Rijeke, riječkog prstena, a najviše s opatijskog područja. Netko od njih dobacio je da su došli na studijsko putovanje, odnosno od Ponikvara naučiti kako iz ničega stvoriti atrakciju jer, iako oni u Opatiji imaju sve, polovicu tog svega dali bi za ovakav turistički biser kakav tisućljećima baštine Ponikve. O čemu se zapravo radi? Emotivan odgovor glasio bi – o bajci, a za onaj pravi posegnuli smo u zapis Dragutina Hirca, koji je još 1891. godine u knjizi »Hrvatsko primorje« u vezi s ponikvarskim jezerom, što ga on naziva kukuljanskim, zapisao:
– Evo, već mesec dan, koliko traje ovo jezero, ko ni vajk jednake veličine, a ni dubine, iznajmljujemo ov gumenjak. Da se razumemo, otprli smo obrt Koga Ni d.o.o., kako bi mogli delat. Vožnja jezeron dura 12 minuti. Vozimo četiri ture po četiri osobe, ča muški ča ženske. Po osobe vožnja se naplaćuje po 20 kun plus PDV. Saki radni dan vozimo po šest ur. Vajk puni. Preko vikenda po osan ur, aš je strašna navala, pa sad vi računajte i zračunajte ši nan se to splati ale ne. Kad vodi nestane, zapremo obrt, aš to se danas more. Imamo ideju da za suhoga štajona počnemo delat barki po ponikvarsken projektu, ke bimo iznajmljivali. Nacrti su gotovi, delavci imamo, ma ćemo z ten va javnost zić kad za to dojde vrime.
Ono s čim su jučer izašli u javnost bio je pravi »ponikvarski hepening« satkan od sportsko-zabavnih sadržaja, a podvučen sa salvama smijeha. Ujčić je u startu naglasio kako se ponikvarska flota modernizirala i sad umjesto gumenjaka na vesla imaju »Brzog Vlada«, gumenjak na, pazite sad – četverotaktni ekološki motor. Nije Darko zaboravio spomenuti i onog koji im ga je omogućio tj. Interadriju. Potom nas je izvijestio o vodostaju, pa reče kako je jezero prije tri dana bilo duboko 26 metara, te kako je danas njegovo najdublje mjesto od površine udaljeno 22,80 metara te, ako to usporedimo s izmjerima 2000. i 2010. godine, dolazimo do zaključka da je ovogodišnji ponikvarski fenomen vjerojatno potukao rekord iz 1976. godine. Je li ili nije, nikad nećemo saznati jer mjerenja počinju 2000. godine kad se prvi put zaplovilo jezerom.
Više u tiskanom izdanju Novog lista, u nedjelju, 9. ožujka 2014.
