Kuća utočišta

“Jednu noć pod zvijezdama” s riječkim beskućnicama: Ne smijemo okretati glavu od tuđih problema

Edi Prodan

Svi mi koji smo iz topline domova gledali kišu, jesmo li se bar na čas upitali - kako im je, kako je onima kojima je svaka noć pod zvijezdama



Nije bila pod zvijezdama jer druge adventske nedjelje svjedočimo jednoj od jačih ovogodišnjih “južina”, ali Depauloava akcija je itekako bila obasjana sjajem dobrih nadanja.


Riječ je dakako o tradicionalnoj akciji najznačajnije globalne ustanove, kao i njezine hrvatske ispostave što djeluje unutar Kuće utočišta Družbe sestara milostrdnica sv. Vinka Paulskog, koja skrbi o beskućnicima te svake godine u ovo prosinačko, adventsko doba poziva ljude provesti “Jednu noć pod zvijezdama”, da postanu beskućnicima na jednu noć. Iako se to s razlogom čini na najznačajnijim i najfrekventnijim lokacijama gradova, ove godine se zbog protuepidemijskih mjera uvedenih zbog pandemije kornavirusa moralo pribjeći “rezervnoj taktici” i minimalnom broj ljudi, kako bi se ispoštovalo pravilo zabrane okupljanja većoj od deset osoba, noćenju pod vedrim nebom, ispred Kuće utočišta.


Iako je predsjednica Depaula Hrvatska s. dr. Veronika Mila Popić, ujedno i voditeljica Kuće utočišta, zadnji čin ovogodišnje akcije vodila je Petra Štokić, voditeljica vanjskog rada i koordinatorica volontera Depaul Hrvatska.







– Program akcije “Jedna noć pod zvijezdama II” započeo je kuhanjem toplog obroka koji će biti podieljen korisnicima Dnevnog centra za beskućnike – Kuće utočišta za današnji, nedjeljni ručak. Sudionici su se upoznali i s djelatnostima Kuće utočišta, iskustvom susreta i rada s beskućnicima, dok je samo noćenje bilo od 22 do šest sati. Spavali smo u dvorištu kako bismo sudionicima akcije, uz volontere to je bila i nekolicina naših sugrađana koja se prijavila za sudjelovanje, kako bi svi zajedno barem na kratko pokušali proživjeti sve ono s čime se svakodnevno bore naši sugrađani koji su na žalost prisiljeni to činiti svaku noć. Ujedno to je ona točka s koje krećem u daljnje djelovanje kako bismo učinili sve da i njima, beskućnicima život bude podnošljiviji, istaknula nam je Štokić.


RUČAK DAR RIJEČKOG SRCA

I dok je doručak pripremala Biserka Selimović, i sama sudionica akcije, ujedno i osoba koja je s razlogom ponijela ovogodišnju titulu Naj volonterke, za današnji su se ručak pobrinula dva iznimna humanitarca, dva istinska, velika Riječka srca – Dalibor Hoky Horvat i Larry Ambrozich.


– Iako sami nismo zbog poznatih ovogodišnjih okolnosti bili sudionicima akcije “Jedna noć pod zvijezdama”, pripremili smo za drugu nedjelju došašća, nadamo se ukusni, ručak za sve naše beskućnike. Riječ je o našoj tradiciji, gulašu i njokima, ukupno šezdeset porcija, istaknuo nam je Ambrozich.


    

Ono na što uvijek treba upozoravati, činjenica je da si kao društvo i naprosto kao ljudi ne smijemo dozvoliti da okrećemo glavu od tuđih problema, pa tako ni od beskućnika. Indikativna je ove godine bila i priča jednog od sudionika akcije, uz volontere priključilo se i šest građana, koji je svojom pričom svjedočio kako je lako postati beskućnikom. Obitelj s troje djece, užas poslovanja izazvan dugogodišnjom recesijom i ovogodišnjom pandemijom skoro je učinio da njegova petočlana obitelj postane – beskućničkom. Srećom, najgore je izbjegnuto ali se noćenjem htjelo pomoći, pokazati da nitko i ni u kojoj situaciji ne smije biti – sam.
A kao da je i vrijeme htjelo pokazati koliko je užas biti beskućnikom, južina je te druge nedjelje došaćća divljala kao malo kad. Svi mi koji smo iz topline domova gledali kišu, jesmo li se bar na čas upitali – kako im je, kako je onima kojima je svaka noć pod zvijezdama.