Umjetnost je ljudska djelatnost te je vrlo podložna interpretaciji i svi u tome imamo različite poglede. No, stvarno ne vidim zašto bismo umjetnošću nazivali nešto čemu je svrha isključivo provokacija? Gdje je tu bilo kakav autorski zanos, umijeće, nova ideja ili pak, ako već želimo smisleno provocirati i »uzburkati duhove«, hrabrost da se to napravi s nečim aktualnim, a ne zvijezdom
povezane vijesti
- Interdisciplinarna izožba europskih umjetnika u riječkom MMSU-u
- Plenković o najavama DP-a o zabrani petokrake: Zagreb Pride pretvoren u politički skup fasciniran ikonografijom Jugoslavije
- Radnička fronta podnosi kaznenu prijavu protiv vlasnika PIK-a: “Zbog torbarenja dionicama prijeti propast tvrtke”
Postavljanje crvene petokrake na Riječki neboder, odnosno instalacije Nemanje Cvijanovića, »Spomenika crvenoj Rijeci« očekivano je izazvalo podvojena mišljenja i povišene tonove. Ponovo se izvukla dobra stara podjela na »ustaše«, odnosno »crnokošuljaše« kako ih naziva zamjenik gradonačelnika Rijeke Nikola Ivaniš i lijevu svjetonazorsku stranu, koja se voli nazivati antifašistima.
Na spomenutu instalaciju potrošeno je ukupno 83.460 kuna, a taj iznos uključuje troškove konstrukcije, montaže i demontaže, 74.500 kuna, neto honorar autora Nemanje Cvijanovića od pet tisuća kuna, dok polica osiguranja košta do dvije tisuće kuna. Kada to uvećamo za poreze u visini od 1.960 kuna, dobit ćemo spomenutu ukupnu sumu stoji na internetskim stranicama Grada Rijeke.
Reciklirana ideja
Razmotrimo prvo Spomenik crvenoj Rijeci iz umjetničke perspektive, jer ipak je postavljen u sklopu projekta Rijeka – Europska prijestolnica kulture, dakle kulturnog, umjetničkog projekta. Nemanja Cvijanović ovaj je motiv već koristio prošle godine, kada je izradio »The monument to Red Prizren« – Spomenik crvenom Prizrenu. Dakle, za EPK je samo iskoristio priliku i naklonost dijela riječke javnosti koji u kolektivnoj memoriji iz jednog ili drugog razloga ima pozitivne stavove o »crvenoj Rijeci« te reciklirao ideju.
Za sad ne ulazeći u svjetonazorske teme, recimo da bi ponavljanje instalacije bilo u redu kada bi se radilo o nečemu što je doživjelo vrlo dobar odjek u likovnoj kritici ili pak javnosti.
No, internetskim pretraživanjem, na današnjem »lingua franca« engleskom, ali i hrvatskom, može se pronaći da se prizrenska instalacija spominje samo u sklopu najave riječke, zatim u jednom videu na Facebooku s 47 reakcija i jednim komentarom, te tri rečenice Claudije Ambrosini na stranicama Bijenalea »Autostrada« na Kosovu u sklopu kojeg je i postavljena instalacija u Prizrenu u kojima piše da Spomenik crvenom Prizrenu simbolizira crvenu zvijezdu partizana te da crveno staklo uronjeno u betonski blok aludira na partizane i revolucionare koji su žrtvovali svoje živote u borbi protiv fašizma:
»To instalaciji daje karakter kojim se spremna braniti od povijesnog pamćenja čiji ožiljci još peku.« Tu je i komentar kritičara Giacinta Di Pietrantonia koji je, navodi arteist.hr, pozvao Cvijanovića na »Autostradu«. Većeg interesa javnosti i kritike, izgleda, nije bilo. Prelazeći pak na riječku instalaciju, više o tome što bi ona trebala predstavljati možemo pronaći na stranicama EPK Rijeka 2020 gdje se navodi da:
“Spomenik postavljen na vrh Riječkog nebodera reminiscira crvenu zvijezdu koja je na isto mjesto bila postavljena 1945. godine. Izvan dohvata i uperen k nebu, Samoobrambeni spomenik otvara pitanje pozivanja (ne)željenoga gosta u tkivo grada, defanzivnosti kao vječnog pratitelja napada i začaranog kruga koji takva dinamika stvara.«
Drugim riječima, ili, ako želite jednostavnije, prepoznaje se da će instalacija biti shvaćena kao provokacija te ju se samo i zato postavlja, kako bi se potakla (burna) reakcija publike. Naravno, umjetnost je ljudska djelatnost te je vrlo podložna interpretaciji i svi u tome imamo različite poglede. No, stvarno ne vidim zašto bismo umjetnošću nazivali nešto čemu je svrha isključivo provokacija? Gdje je tu bilo kakav autorski zanos, umijeće, nova ideja ili pak, ako već želimo smisleno provocirati i »uzburkati duhove«, hrabrost da se to napravi s nečim aktualnim, a ne zvijezdom koja je propala najkasnije 1992. kada je tadašnja Jugoslavija skida sa zastave?
U redu, ali…
No, ako smo ustvrdili da je Cvijanovićeva instalacija isključivo provokacija, onda treba razmotriti i zašto petokraka provocira. Starije generacije, ili ljudi koji preferiraju SFRJ ili pak socijalizam, crvenu petokraku najčešće pamte kao simbol borbe protiv nacista i fašista u Drugom svjetskom ratu. I to je u redu. No, pobjedom nad fašistima i nacistima u Drugom svjetskom ratu na popularnim »ovim prostorima« nije uspostavljen demokratski poredak u kojem svatko može birati i biti biran (demokracija, slobodno društvo), već je političko uređenje krojila Komunistička partija Jugoslavije te je uspostavljen jednopartijski režim, u kojem su se partijski neistomišljenici progonili, slali na Goli otok ili ubijali.
Na zastavi nedemokratske, odnosno prvo Federativne Narodne Republike Jugoslavije, a potom i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, u kojima je režim bio totalitaran ili autoritaran, s različitom količinom opresije u različitim godinama, nalazila se crvena zvijezda – petokraka.
Jedna od popularnih »narodnih« pjesama u to doba bila je i »U tunelu usred mraka« s dijelom teksta: »U tunelu usred mraka/sjaji zvijezda petokraka/petokraka s pet pera to je značka proletera/petokraka s pet lista to je značka komunista.« Dakle, crvena zvijezda petokraka nerazdvojivo je povezana s komunističkim režimom, a ne samo »antifašistima« kako se voli reći.
Je li bilo nužno?
Baš je zato ona provokacija jer svi znamo za koliko je smrti, ne samo u Hrvatskoj, već i Europi i svijetu, komunizam odgovoran, a što je i potvrdila Rezolucija Europskog parlamenta od 19. rujna 2019. o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe. U njoj se, između ostalog, podsjeća da su »nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti; te se najoštrije osuđuje djela agresije, zločine protiv čovječnosti i masovna kršenja ljudskih prava koje su počinili nacistički, komunistički i drugi totalitarni režimi.« To će reći, Europski parlament u istu rečenicu te kontekst stavlja nacističke i komunističke režime.
Kao da sve ovo nije dovoljno, vojska Jugoslavije – Jugoslavenska narodna armija – 1991. je izvršila agresiju na Hrvatsku pod istom tom zvijezdom, što se najplastičnije može vidjeti jednostavnom pretragom na YouTubeu i videom s ratnim zločincem Veselinom Šljivančaninom u Vukovaru 1991. godine.
Na kraju, nemam nikakvih simpatija, ni razumijevanja, za stvarne ustaše, marionetsku Nezavisnu Državu Hrvatsku ili bilo koji oblik totalitarizma. Također, protiv sam bilo kakvih zabrana simbola jer one ničemu dobrom ni pametnom ne vode.
Sutra bi Cvijanovićeva instalacija trebala biti skinuta (prema najavi i planu), ali, recite mi, je li nakon svega navedenog trebala biti postavljena?