RIJEKA – Trenutno imamo evidentirano 209 djece spremne za posvojenje. Istovremeno, imamo 624 djece – dakle trostruko više, koja su bez odgovarajuće roditeljske skrbi, ali nemaju ispunjene pretpostavke za posvojenje i koja se nalaze na smještaju u domovima. Dijete ispunjava pretpostavke za posvojenje kada je roditelj djeteta dao pristanak na posvojenje, umro, nestao ili nepoznat, ili je lišen prava na roditeljsku skrb, i tu se suočavamo s nizom poteškoća, prvenstveno u dijelu kada roditelj ne daje pristanak na posvojenje, ali ne može brinuti o djetetu… Nije točno da je sustav zakazao. Prema posljednjim podacima, u udomiteljskim obiteljima se nalazi 1.891 dijete, u malim stambenim zajednicama poput obiteljskih domova, udruga i SOS sela 227 djece, a u svim domovima za djecu 624 djeteta. Dakle, od ukupnog broja djece bez adekvatne roditeljske skrbi, njih četvrtina, odnosno 23 posto, je smješteno u domovima, dok su tri četvrtine smještene izvaninstitucijski – tako je u razgovoru za Novi list 18. veljače ove godine rekao Marin Piletić, ministar mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

Stalna popunjenost

Na tom tragu, ali i na tragu tvrdnji nekih oporbenih političara da »čak 500 djece« u Hrvatskoj živi u nesigurnom ili opasnom okruženju te čeka na izdvajanje iz obitelji i na smještaj u domove ili udomiteljstvo – a što je ministar Piletić opovrgnuo – razgovarali smo s psihologinjom prof. Suzanom Mravinac, ravnateljicom Dječjeg doma »Ivana Brlić Mažuranić«, jedinog doma za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi u Primorsko-goranskoj županiji.

Kapacitet smještaja toga doma, na svim njegovim lokacijama, je 39 djece. U Lovranu, gdje dom ima sjedište i skrbi za djecu školske dobi, od sedme do 18. godine, dom može primiti 16 djece, a u podružnici u Rijeci, u kojoj brine za malu djecu, od novorođenčadi do sedme godine, može imati 17 korisnika. Dom ima i organizirano stanovanje uz sveobuhvatnu podršku djeci od sedme do 21. godine na izdvojenoj lokaciji za šestero djece. Također, ima i stan za pružanje organiziranog stanovanja uz povremenu podršku majkama i njihovoj djeci ili trudnicama. Trenutno su na toj lokaciji smještene dvije majke i njihovo dvoje djece. Svi kapaciteti Doma »Ivana Brlić Mažuranić« gotovo su stalno popunjeni, i nerijetko imaju i više djece od predviđenog kapaciteta. Podružnica Rijeka sada, primjerice, ima na smještaju 22 mala stanara i dvije mlade majke s djecom.

– Ukupan broj korisnika našeg doma u Lovranu, djece koja pohađaju osnovnu ili srednju školu, lani je bio 34, a šestero od te djece u domu je više od dvije godine. Tijekom prošle godine zaprimili smo 194 zahtjeva za smještaj djece te dobi. U podružnici u Rijeci prošle 2022. godine imali smo ukupno 44 korisnika, male djece i nekoliko mama, a primili smo 140 zahtjeva za smještaj. Dakle, ukupno smo 2022. godine zaprimili 334 zahtjeva za smještaj djece iz cijele Hrvatske. No, važno je naglasiti da većina centara za socijalnu skrb često zahtjeve za smještaj djece, za istu djecu, šalje na više domova u Hrvatskoj. Zato smatram da broj zahtjeva koji smo lani zaprimili nije relevantan. A ove godine je naš dom primio 52 zahtjeva za smještaj djece također iz gotovo iz cijele Hrvatske.

Žurni smještaj

U domu u Lovranu sada imamo 14 djece i možemo primiti dvoje djece, a tako je jer smo prošli tjedan započeli s našim organiziranim stanovanjem, izvaninstitucijskom uslugom za djecu školske dobi, gdje odgajatelji djeci pružaju sveobuhvatnu podršku, upućuje ravnateljica Mravinac.

U odnosu na 334 zahtjeva za smještaj djece, koje je Dječji dom »Ivana Brlić Mažuranić« zaprimio u 2022. godini, i od kojih su mnogi upućeni i mnogim drugim domovima, treba spomenuti da je prethodnih godina ovaj dom primao znatno manje takvih zahtjeva. U 2021. godini zaprimio je ukupno 215 zahtjeva iz cijele Hrvatske, a još ranijih godina primao je 50 do 60 takvih zahtjeva godišnje.

Dosadašnja deinstitucionalizacija djece iz domova – ustanova, donijela je dobrobit stotinama, možda i tisućama djece. Također je značajno smanjila kapacitete domskih smještaja, ali istovremeno sa smanjivanjem tih kapaciteta, i još uvijek, nije se »stvorilo« dovoljno udomiteljskih obitelji.

– U zadnjih nekoliko godina ponovo se dosta djece izdvaja iz obitelji, ali očito su potrebe takve. Vidim da se ministarstvo trudi i pokušava povećati smještajne kapacitete i u drugim dječjim domovima u cijeloj Hrvatskoj, kako bi se djecu moglo zbrinjavati. Iz tog razloga i mi smo dobili povećanje broja radnika i kapaciteta za šestero djece u organiziranom stanovanju uz sveobuhvatnu podršku. U zadnjih godinu-dvije uglavnom primamo samo djecu koju se iz obitelji izdvaja u situacijama žurnog smještaja, kada su njihov život i zdravlje neposredno ugroženi. Svaki dom mora naći mjesta za zbrinuti djecu koja su u takvim okolnostima, i naravno da se mjesta uvijek nađe. Zato se postavlja pitanje koliko liste čekanja imaju smisla, objasnila je ravnateljica Mravinac.

Pitamo je li povećanje broja djece praćeno zapošljavanjem novih odgajatelja.

– Mi smo tijekom prošle godine zaposlili šestero novih odgajatelja, i to za naše organizirano stanovanje s kojim smo startali prije nekoliko dana. Tako trenutno imamo dovoljan broj odgajatelja za naš kapacitet, ali u našoj ustanovi, a vjerujem i u većini drugih ustanova, imamo problem pronalaženja radnika koji bi u dječjim domovima radili. Veliki problem nam je pronalazak medicinskih sestara i predškolskih odgajatelja za rad s djecom do sedme godine, u podružnici doma u Rijeci. Medicinske sestre nam se uopće više ne javljaju, a to su natječaji za rad na neodređeno. Isti problem imamo i s pronalaženjem predškolskih odgajatelja. Ministarstvo nam je olakšalo pronalaženje djelatnika za dom u Lovranu, za rad sa školskom djecom, proširivši uvjete za zapošljavanje na način da je otvorilo mogućnost zapošljavanja i profesora, što prije nije bilo moguće. Tako smo sada uspjeli zaposliti šestero profesora za rad s djecom u organiziranom stanovanju, a taj stan u kojem djeca žive, ranije smo dobili od Grada Rijeke. Uspjeli smo ga u potpunosti adaptirati i urediti sredstvima iz EU projekta, ali nam je bio problem to što nismo uspjeli zaposliti ljude. Konačno smo to sada uspjeli, i u taj smo stan preselili djecu koja su u domu dulje vrijeme i za koju je pretpostavka da će i ostati još neko vrijeme, kaže nam ravnateljica doma.

Povratak obiteljima

U lovranskom Domu »Ivana Brlić Mažuranić« većinom su smještena djeca iz PGŽ-a, a u njegovoj riječkoj podružnici djeca iz PGŽ-a i Istarske županije, te desetak djece iz drugih županija. Ravnateljicu Mravinac također smo pitali koliko je djece iz Doma Ivana Brlić Mažuranić prošle godine posvojeno ili otišlo u udomiteljske obitelji.

– Iz doma u Lovranu lani nije udomljeno, a ni posvojeno niti jedno dijete. Pozitivno je da je desetero djece školske dobi vraćeno u svoje obitelji, kada je procijenjeno da se situacija u njihovoj obitelji popravila. Iz podružnice našeg doma u Rijeci lani je devetero djece udomljeno, što je priličan broj. Posvojeno je samo dvoje djece, što znači da su za tu djecu bili ostvareni svi preduvjeti da bi mogla biti posvojena, a četvero djece mlađe od sedam godina je 2022. godine vraćeno u svoje obitelji, sumira naša sugovornica.

Isto tako kaže da je dužina boravka djece u domu u Rijeci i u Lovranu drukčija.

– Primjerice, desetero djece je u riječkoj podružnici između jedne do dvije godine, a u domu u Lovranu je šestero djece već dulje od dvije godine. Djeca u podružnici budu puno kraće nego u Lovranu, i to je zato jer se puno lakše pronađe udomitelje za manju djecu. Kada sudski procesi završe, neka djeca budu posvojena, ali za djecu školske dobi je dužina boravka u ustanovi puno veća jer se njima puno teže pronalaze i posvojitelji i udomitelji. Što je dijete starije, to je sve to teže, iznijela je i te teške istine ravnateljica Doma »Ivana Brlić Mažuranić«.

Dobrobiti preventivnih programa

– Dom »Ivana Brlić Mažuranić« ima tri dnevna boravka. Jedan je cjelodnevni za djecu predškolske dobi, a dva su poludnevna za djecu osnovnoškolske dobi, od kojih je jedan u Rijeci u OŠ »Nikola Tesla«, a drugi u domu u Lovranu. Isto tako, pružamo uslugu savjetovanja i pomaganja obiteljima i pojedincima, i pri našoj ustanovi, i u sklopu našeg stručnog mobilnog tima. Taj smo tim formirali i kupili mu vozilo EU sredstvima, i on, po zahtjevima centara za socijalnu skrb, »pokriva« uglavnom Rijeku i Liburniju, dio Gorskog kotara i otok Krk. Naš mobilni tim odlazi izravno u obitelj i pomaže cijelim obiteljima koje su u riziku. Prošle godine imali smo 90 obitelji u tretmanu, što kroz mobilni tim ustanove, što kroz savjetovalište ustanove, što je poprilično velik broj građana jer je riječ o radu sa svim članovima obitelji. Takva prevencija je odlična, i pomaže i tome da se djecu ne izdvaja iz obitelji.

Svi naši izvaninstitucijski programi – poludnevni i dnevni boravci, savjetodavni rad s obiteljima i pojedincima u riziku, rad mobilnog tima – stvarno polučuju jako dobre i velike rezultate. Velika većina djece, koja su obuhvaćena tim programima, nisu izdvojena iz obitelji. To je dovoljan pokazatelj koliko su se u preventivnom smislu ti programi pokazali izvanrednima, poručuje ravnateljica Doma »Ivana Brlić Mažuranić«.

Potrebe za povećanjem kapaciteta domova

– Nažalost, bojim se da većina ustanova – domova za djecu sada ima potrebu za povećanjem kapaciteta zbog smještaja djece u hitnoćama. Najveći broj djece smješta se u dom zbog zlostavljanja ili zanemarivanja, ali ima i drugih hitnih situacija, bolest roditelja, smrt roditelja, ili ako obitelj ostane bez krova nad glavom i tome slično, pa djecu treba bar privremeno smjestiti u dom ili udomiteljsku obitelj, kaže prof. Suzana Mravinac.