„Grad je odavno trebao ući u pregovore i uputiti javni poziv građanima, poduzetnicima, ustanovama i institucijama (KBC, PGŽ, Dom zdravlja, firme…) jesu li u mogućnosti ustupiti prostor Gradu Rijeci na opremanje već za ovu jesen, te već za ovu jesen otvoriti dodatne grupe u prostorima škola kao kratkoročno rješenje.

U zadnjih nekoliko godina otvoreno je nekoliko trgovačkih centara, zašto se nije pregovaralo i o uređenju nekog prostora na namjenu vrtića.

Nužna je hitna i neodgodiva izrada plana gradnje gradskih vrtića punog kapaciteta za potreba riječke djece te pokrenuti imovinsko-pravne i druge postupke (s rokovima izvršenja).

Potrebno je izmijeniti odluku o načinu financiranja Javnih potreba (roditelji djece u privatnim vrtićima moraju plaćati istu cijenu kao i roditelji u gradskim) i zbog sve težih uvjeta rada, ispuniti dogovor o povećanju plaća odgajateljicama, te izjednačiti primanja tehničkih i administrativnih djelatnika s onima drugih jedinica lokalne samouprave“, zaključci su nezavisne gradske i županijske vijećnice Ive Rinčić izneseni na konferenciji za novinare pod nazivom „Ispod crte – alarmantno stanje s neupisom u riječke vrtiće“, održanoj, prigodno, ispred zgrade Grada.

Uz Ivu Rinčić, nazočne su bile i mame neupisane djece Morena Kolenc, Maja Majurec te Kristina Starc koje su novinarima prenijele svoja iskustva.

– Dugogodišnji problem javnih potreba u predškolskom odgoju i obrazovanju te skrbi o djeci rane i predškolske dobi Grada Rijeke iznova je kulminirao ovih dana rezultatima upisa za pedagošku godinu 2023./2024.

Pokušali smo dobiti točnu brojku no do danas je nismo dobili, prema podacima koje imamo više od 300 djece ostalo je neupisano u gradske vrtiće, a problem ne rješavaju ni vrtići drugih osnivača (postoje doslovno liste čekanja s nekoliko desetaka djece), odnosno obrtima za čuvanje, pojasnila je problem Iva Rinčić i nastavila: 

– Dodatnu neizvjesnost donijela je ovogodišnja izmjena kriterija. Naime, nema više dodatnog boda za neupis prošle godine; propustilo se dodatno bodovati jednoroditeljske obitelji i samohrane roditelje; s istim brojem bodova (900) dio djece je upisan, a dio ne (kriteriji su nepoznati), roditelji se upućuju u vrtiće na drugom kraju grada…

Cijena gradskih vrtića nije se mijenjala do 2008. (najskuplja iznosi 95 eura), dok cijenu drugih osnivača Grad sufinancira u fiksnom iznosu 200 za vrtiće, 260 eura za jasličke skupine, a ostatak podmiruju roditelji (prosječno, od rujna ove godine, roditelji u vrtićima drugih osnivača plaćat će 150 eura, a ne mogu utjecati ni na moguća nova poksupljenja). Dakle, ne samo da mjesta nema, nego ni trošak boravka u vrtiću jednostavno nije isti za svih. 

Problem star 30 godina

Vijećnica je posebno istaknula nedostatak mjesta u gradskim vrtićima.

– Problem nedostatka mjesta posljedica je više od trideset godina zanemarenosti ulaganja u vrtiće. O vrtiću Rastočine govorilo se već 2018.

U studenom 2021. godine u medijima je najavljena prijava na Nacionalni plan oporavka i otpornosti, za izgradnju čak tri vrtića – na Krnjevu i Rastočinama, ali i na Martinkovcu, te dogradnje postojećih vrtića Galeb, Zamet i Maestral.

Pitam gradonačelnika: što je tim planovima?  Naime, prijavljena su samo dva (Krnjevo i obnova vrtića Galeba), dakle u ovom trenutku nema mjesta, ali nemamo ni plan kada će mjesta biti. Zašto se stalo s Rastočinama, kada će biti gotove…? Pitanja je puno, a više od 300 djece i dalje ispod crte.

Što je važnije od brige od djeci?

Dakle, u kampanji se govorilo o dva nova vrtića, zatim se spominjalo tri, zasad čekamo početak gradnje prvog. Pridružimo li tome izbjegavanje ispunjenja dogovorenih uvjeta pregovora s odgajateljima/cama, jasna je poruka čelnih ljudi Grada, oštra je bila Iva Rinčić.

– Briga o predškolskom odgoju i obrazovanju jedna je od temeljnih nadležnosti jedinica lokalne samouprave! Problem sufinanciranja tek je vrh sante leda problema sustava u kojem vlada neizvjesnost za roditelje, nezadovoljstvo pružatelja usluga, a, vjerujemo, i nesigurnost uprave zbog činjenice da plaćaju uslugu vrtića osnivača čiju kvalitetu i standard ne kontroliraju, zaključila je gradska vijećnica. 

Nužno je graditi vrtiće

Morena Kolenc mama je djeteta od 3 i pol godine i istaknula je da za nju ostati “ispod crte” predstavlja jako velik problem:

– Moj sin je rođen u listopadu, što znači da su nam u startu šanse za upis u gradske jaslice ravne nuli, a na kraju se ispostavilo da je ista priča i u privatnim vrtićima.

To je sve rezultiralo time da sam morala odustati od posla i biti doma do njegove druge godine. Za mene ostati “ispod crte” predstavlja jako velik problem.

Taj problem ima ne samo puno dublji korijen, nego i dublje posljedice, nužna su veća ulaganja u predškolski odgoj – tu mislim prije svega na gradnju vrtića, ali i na obaveze poslodavaca prema majkama nakon povratka s porodiljnog ili produljenog porodiljnog.

Ispod crte znači ugroženo pravo na rad

Svoju priču ispričala je i majka 18 mjeseci stare djevojčice, Maja Majurec :

– Kao i kod većine roditelja, i naša borba za slobodno mjesto u jaslicama još uvijek traje. Drugu godinu zaredom smo ostali bez mjesta.

Prve godine nismo upali jer dijete nije rođeno do određenog datuma (31.8. tekuće godine) da bismo ostvarili pravo na jaslice, dok ove godine nismo upali iz meni neobjašnjivih razloga, s obzirom na to da smo i suprug i ja zaposleni, prijavljeni smo u gradu Rijeci, te imamo sve potrebno za upis u jaslice.

Imamo maksimalnih 900 bodova i sad smo na listi čekanja, dok su druga djeca a istim brojem bodova dobila mjesto. U čemu je razlika i koji su kriteriji bodovanja?

Kako se odlučuje koje dijete će upasti, koje ne ako je broj bodova isti? Situacija u kakvoj se nalazimo nije bajna. Primorana sam dati otkaz na poslu kako bih mogla biti sa svojim dijetom – to znači živjeti na jednoj plaći, uz današnji standard.

Smatram da su mi time ugrožena ljudska prava, je mi je onemogućeno pravo na rad, bez obzira na moju volju i želju. Kao žena se u ovom gradu osjećam diskriminirano.

Želimo drugo dijete, no situacija je takva da grad Rijeka odlučuje i o odluci o djetetu, a onda i o zaposlenju. Ako nije bilo mjesta u vrtiću za prvo dijete, zašto bi bilo za drugo?

Djeca u privatnom vrtiću, a troškovi rastu

Dvoje djece znači i dva problema s vrtićem, zna to Kristina Starc, majka dvojice dječaka, jednog od punih 5 godina i jednog od godinu dana.

– Na problem sam naišla još s prvim sinom koji s punih godinu dana nije upisan u jaslice jer sam tada bila nezaposlena jer nisam mogla naći posao dok ne osiguram djetetu jaslice, pa smo ga tada morali dati na čuvanje teti čuvalici.

Sljedeće godine ponovno nije upisan u gradske jaslice, ali smo ga uspjeli upisati u privatan vrtić i to samo zato što smo tamo na listi čekanja bili godinu dana.

Od tada stariji sin polazi isti privatni vrtić, međutim ekonomska cijena konstantno raste, dok subvencija ostaje ista i više ne znamo kako ćemo to plaćati.

Nažalost, ono čega sam se najviše bojala još u trudnoći s mlađim sinom, jest upravo to da ćemo kada napuni godinu dana ponovno morati prolaziti torturu oko upisa i biti ispod crte zbog nedostatka mjesta, iako zadovoljavamo sve uvjete i oboje smo stalno zaposleni.

Nije ni čudno da mladi roditelji više ne žele imati dvoje ili više djece dok je sustav ovako pokvaren i dok nam nisu omogućeni osnovni uvjeti za normalan rad i smještaj naše djece. Što da ja sada kažem poslodavcu kada se na posao moram vratiti za mjesec dana ?

Sustavna briga o predškolskom odgoju i obrazovanju

Uz kratkoročna rješenja, Iva Rinčić predložila je i neka dugoročna.

– Što se još može učiniti? Pa, recimo, u potpunosti umrežiti i digitalizirati sustav ustanova koje pružaju javnu uslugu predškolski odgoj i obrazovanje na području grada Rijeke kako bi se izbjegli dupli upisi; uskladiti rokove upisa; razraditi kriterije i bodovanje upisa (jednoroditeljske obitelji i samohrani roditelji moraju dobivati dodatne bodove, a trenutno dobivaju 40, a oba roditelja 100) te razraditi kategorije sufinanciranja u gradskim vrtićima (uvesti više kategorija, s većim rasponom iznosa).

Uz to, potrebno je sustavno održavati primjerenu razinu primanja i ulaganja u usavršavanje odgajateljica, povećati broj gradskih stipendija za odgajatelje/ice, osigurati podršku ustanovama predškolskog odgoja i obrazovanja za sudjelovanje u europskim projektima te razvijati specijalizirane vrtićke i jasličke programe usluge vrtića drugih osnivača. 

Pismo majke Sare Livaić Diminić: Najčešće pitanje je imate li vezu

Sara Livaić Diminić jedna je od mama čije je dijete također ostalo ispod crte. Nije mogla biti prisutna na konferenciji za novinare. Poslala je Ivi Rinčić pismo koje ovdje u cijelosti objavljujemo:

„U veljači  2022. suprug i ja postali smo roditelji sina – ravnopravnog člana naše obitelji, zajednice i grada. Samo tri mjeseca kasnije on prestaje biti ravnopravni član.

Njegov položaj je degradiran jer je, ne svojom voljom, rođen u veljači, a u jaslice se imaju pravo upisati samo oni koji će do rujna napuniti godinu dana. Šteta! Rodio se pet mjeseci prekasno! Ili 7 mjeseci prerano, kako se uzme. 

Međutim, ne gubim nadu – Rijeka je ipak prijatelj djece, svi smo jednaki. Ravnopravni. Svi zaslužujemo raditi, napredovati i sudjelovati u životu.

Postoje opcije. Zovem obrte. Primaju tek od druge godine. Ili nemaju mjesta. On se zakasnio roditi, a ja sam ga zakasnila prijaviti na liste čekanja još prije njegovog rođenja. 

Suprug i ja odlučili smo da ću se nakon porodiljnog vratiti na posao na pola radnog vremena. On će dogovoriti s poslodavcem da dolazi kasnije na posao kako bi mogao ujutro čuvati dijete.

Ostajat će duže na poslu. Nema veze što se po cijele dane ne vidimo i što gubimo dio moje plaće jer, hej, što bismo mi željeli, pa to je život! I svi smo u tom životu jednaki. Mi smo se bar snašli, zar ne? 

Oboje smo stavili poslove na kocku. On kod privatnika, a ja bez posla na neodređeno.

Na idućim upisima naše dijete napokon postaje ravnopravno jer sada ipak ima godinu dana pa se smije prijaviti. Uzbuđenje je na vrhuncu, nestrpljivo čekamo upise, istražujemo vrtiće, programe, mogućnosti.

Jer mogućnosti je more, ipak je Rijeka grad prijatelj djece, grad u kojem je sve podređeno toj najosjetljivijoj skupini koja čini naše društvo, naš Grad.

“Imate li vezu?” – pitanje je koje bi nam se postavilo svaki put kada bi u razgovoru netko spomenuo vrtić. “Kako to mislite nemate?” – uobičajena je rečenica koja bi uslijedila nakon našeg poniznog i posramljenog odgovora da nemamo.

Grč u želucu – jesmo li dovoljno dobri roditelji? Nismo svom jedinom prvorođenom jednogodišnjem djetetu osigurali adekvatnu vezu za upad u jaslice.

Što ne valja s nama? Gdje smo zakazali? No, pokvareno društvo uvijek će tražiti pokvarene načine. A mi nismo pokvareno društvo, mi smo obrazovani građani Rijeke, grada prijatelja djece koji, na čelu s Gradonačelnikom koji je bio i naš izbor, zasigurno čini sve kako bi sva djeca bila obuhvaćena predškolskim odgojem.

Grad Rijeka sustavno i u kontinuitetu nastoji povećati kapacitete predškolskih ustanova čiji je osnivač Grad, a posebice za djecu jasličke dobi, zbog čega raspoloživa proračunska sredstva usmjerava u ove namjene.

Tako su rekli. Sigurni smo da ne lažu! Vjerujemo Gradonačelniku. Vjerujemo Gradu. Svi smo jednaki. Svi imamo jednake mogućnosti. 

Imamo li? Imamo. Svi osim njih tristotinjak koji su ostali ispod crte. Svi osim nas tristotinjak koji imamo jednako bodova kao i prvoupisani, ali smo ostali ispod crte. Po drugi put. Svi su jednaki, ali neki su jednakiji od drugih. 

Ali ništa zato, Grad je ipak grad prijatelj djece, mi malo manje jednakiji možemo upisati neki od privatnih obrta ili vrtića. Grad je mislio na sve pa subvencionira i nudi rješenja.

Mi malo manje jednakiji možemo platiti malo veći iznos i dijete će nam postati ravnopravno drugima! Moći ćemo raditi! Moći ćemo nastaviti ulagati u nas, budućnost, naš Grad. Grad prijatelj djece! 

Iako smo kod nekih obrta i privatnih vrtića već preko godinu dana na listi čekanja, ne mogu nas primiti. Ovoga puta nigdje nismo zakasnili, ovoga puta smo za neke – jednostavno – nedovoljno dobri, subjektivna procjena.

Grad sufinancira, ali ne postoji kriterij. Ne postoji transparentnost. Ne postoji ravnopravnost. 

Ali postoji natpis – Grad prijatelj djece. Zato se ne brinem i veselim se rujnu jer sam sigurna da će do tada nadležni smisliti gdje ću s djetetom.

Djetetom koje se s nepune dvije godine može pohvaliti da je ispod crte, da je odbačen, nesvrstan, na čekanju, suvišan. Djetetu kojem mama i tata od rođenja lažu da smo svi jednaki.

Ravnopravni. Da svi imamo jednake mogućnosti. Djetetu kojem će roditelji nastaviti lagati jer, pomalo utopijski, žele vjerovati u sustav, žele vjerovati u titulu grada prijatelja djece, žele vjerovati u najljepši grad na svijetu iz kojega ni pod koju cijenu ne žele odseliti.

Grad u kojem želimo stvarati budućnost i učiti naše dijete da ga voli svim srcem. I da se za njega bori. Jer on to zaslužuje. Jer Grad to zaslužuje. Jer, u konačnici, svi to jednako zaslužujemo! 

Učit ćemo ga i da bude hrabar, baš kao mama i tata kad su digli glas i progovorili o problemu. Ili bi bilo pametnije da ga učimo nekim drugim vrijednostima i iskoristimo ovu priliku da upitamo Gradonačelnika: “Gradonačelniče, hoćete li nam biti veza za jaslice?” Unaprijed hvala na odgovoru”; piše mama Sara Livaić Diminić.