Nakon kratke i teške bolesti napustio nas je Jadranko Novak. Rođen u Rijeci 5. siječnja 1950. godine, radeći kao informatičar proputovao je cijeli svijet, da bi svoje zadnje dane i odlazak dočekao u Rijeci, a ne u Italiji gdje je godinama živio, u Indiji gdje je proveo dio profesionalne karijere ili Africi s kojom je bio fasciniran zadnjih godina života.

U knjizi Kristijana Benića »Kako čitati grad kroz bajtove i piksele«, koja opisuje Riječane koji su bili ključni za dovođenje digitalnih novosti u riječku sredinu i živote, nalazi se i opširna radna i životna biogafija Jadranka Novaka u kojoj on ističe kako je značajnu ulogu u njegovoj odluci da se posveti informatici, ne samo kao ICT stručnjak već i kao nastavnik koji će obrazovati generacije studenata imao Sergio Uran, Novakov nastavnik u srednjoj školi, a kasnije i prvi šef u ERC-u nekadašnje Riječke banke.

– Jadranko Novak bio je učenik IV. razreda elektroodjela Tehničke škole Rijeka kada sam ga sreo prvi put na početku školske godine 1968./1969. Isticao se u svojoj klasi ozbiljnim pristupom stjecanju novih znanja te sam ga izabrao za demonstratora u tada novoosnovanom laboratoriju za električna mjerenja. Tu je dužnost obavljao suvereno i odgovorno. Očekivao sam da će se opredijeliti za nastavak školovanja na Fakultetu za Elektrotehniku, što je i odlučio. Nakon diplomiranja na ETF-u Zagrebu, predložio sam mu da se zaposli u ERC-u Riječke banke u kojemu sam tada i sam radio. Prihvatio je, te smo od profesora i učenika postali kolege po struci i poslu te nastavili surađivati na brojnim projektima iako su se naši poslovni putevi razišli. On je otišao raditi u Italiju, a ja u Zagreb, prisjeća se Sergio Uran početaka Novakove karijere.

Generacijama studenata Novak je ostao je u sjećanju kao omiljeni profesor informatike na tadašnjem Pedagoškom fakultetu, a kasnije i na Veleučilištu u Rijeci. Bio je pozvani profesor na Sveučilištu u Trstu, gdje je osnovao spin‐off kompaniju u Tršćanskom znanstvenom parku. Duži radni vijek proveo je u Italiji radeći kao voditelj plasmana sistema za industrijsku automatizacije za tržište NAFTA i Brazila, a radio je i u Indiji kao direktor regionalnog ureda za plasman i transfer tehnologije. Veliki trag ostavio je i kao jedan od prvih članova ICT udruge MIPRO. U nekoliko mandata bio je i potpredsjednik te udruge, a u ime udruge 2018. godine primio je Zlatnu plaketu »Grb Grada Rijeke«.

– Obećao sam sebi da ću ono što sam naučio od pametnih ljudi prenijeti drugima. Čini mi se da sam dio toga uspio napraviti, govorio je Novak, koji je po mišljenju onih koji koji su ga najbolje poznavali, najviše uživao raditi u prenošenju znanja novim ICT stručnjacima.

Jadranko će nedostajati mnogim prijateljima, posebno onima iz ICT svijeta s kojima je dijelio svoja bogata znanja i iskustva, a najviše će nedostajati svojoj obitelji kao brižan suprug, otac i djed.