Ukrcali su ratrak na kamion, došli do nas, utabali stazu i odveli ratrak natrag u Cerknicu. Cijena? Nisu htjeli baš ništa, no inzistirao sam platiti barem troškove goriva, priča Antonio Dražović
povezane vijesti
I sami smo zbunjeni količinom nebrige, u konačnici i nekulture koju je prema nama iskazao Goranski sportski centar, tvrtka, kako joj i naziv govori, koja bi morala skrbiti, o svim jedinicama lokalne samouprave u Gorskom kotaru, ne samo o jednoj koja se, da priča bude još i bolja, uopće ni ne nalazi u našoj regiji?
Mi smo naime još 17. siječnja uputili mail GSC-u, a tajnica Grada Čabra je to u nekoliko navrata pokušala i telefonskim putem, s molbom da nam, dakako budu li to omogućile vremenske prilike, posude ratrak kako bismo za školske praznike, koji su jučer počeli, omogućili našoj djeci i gostima snježne radosti na našem skijalištu Rudnik. Odgovor do danas – nismo dobili.
Istaknuo nam je to Antonio Dražović, gradonačelnik Čabra iznenađen indiferentnosti GSC-a prema njima.
Ali, s obzirom da je riječ osobi koja nikad ne priznaje poraz, a želja da djeca uživaju na snijegu je svakako bila ono dodatno “gorivo” koje tjera na pronalazak rješenja pod svaku cijenu, obratili su se s istim pitanjem susjedima sa – slovenske strane granice.
– Obratio sam se najprije sa istim pitanjem telefonski županu Loške Doline Matjažu Antončiću koji me zatim povezao sa Smučarskim klubom Cerknica. Odgovor koji sam odmah dobio od vođe biatlonske sekcije kluba Boštjana Ule, bio je – kad vam treba?
Ukrcali su ratrak na kamion, došli do nas, utabali stazu i odveli ratrak natrag u Cerknicu. Cijena? Nisu htjeli baš ništa, no inzistirao sam platiti barem troškove goriva. Kamion, rad ratraka i stručnih ljudi su nam – darovali, dodao je Dražović.
Pa se onda čudimo zbog čega Gorski kotar ostaje bez ljudi, pa ćemo se onda čuditi kad građani Čabra na referendumu zatraže pripojenje – Sloveniji. Do tada – hvala Deželi i dobrim susjedima iz Cerknice.
