Nedavno objavljeni podatak kako svega pet posto stanovnika Hrvatske doživljava krizu u Ukrajini – bilo kao patnju stanovništva te ratom razorene zemlje, bilo kao izbjeglički egzodus ili opasnost za sigurnost Hrvatske – na žalost se na jedan pomalo mučni način iskazala i prigodom jučerašnjeg prikupljanja humanitarne pomoći koju je organizirala agilna riječka udruga Marijina farma.

Akcija je na popularnom i vrlo frekventnom zametskom Trgu riječkih olimpijaca trajala od 13 do 19 sati, no za razliku od slične desetak dana nakon izbijanja ukrajinske krize, nije pružala ni izbliza sličnu sliku prikupljene pomoći.

– Kao prvo i iznad svega još jednom veliko hvala svim ljudima dobrog srca koji su se i ovog puta iskazali u doniranju humanitarne pomoći. Prikupljali smo hranu i medicinske potrepštine za što je potrebnom izdvojiti novac iz naših osobnih budžeta što i nije tako lako. Prošlog smo puta prikupljali i odjeću što je ipak lakše izdvojiti iz zaliha. Ljudi naprosto pomažu koliko mogu, istaknula nam je Ivaniš.

Unatoč iskazanoj podršci brojnih ljudi iz društvenog života Rijeke, od kojih su neki i osobno posjetili organizatore akcije na Zametu, u konačnici, u 19 sati, prikupljena pomoć bila je tužno simbolična, dvadesetak puta manja od one prikupljene 6. ožujka na istom mjestu.

– Na nama je, ljudima koji nikad ne okreću glavu od tuđih problema i patnji, da permanentnim djelovanjem potičemo altruizam u svojoj okolini. Neke akcije su uspješnije neke manje, ali svaka baš svaka pomoć je iskaz humanosti i velike solidarnosti. Kažem, permanentnim djelovanjem udruga poput naše Marijine farme mi moramo polako i ustrajni mijenjati svijest našeg društva, istaknula je Ivaniš.

I s te je strane u pravu, no da smo postali društvo koje pomalo zastrašujuće brzo eliminira značajne stvari iz svoje memorije, na žalost jesmo. Ukrajina je do prije mjesec dana bila jednom od najvažnijih tema, budila je emocije i solidarnost. Danas, iako je izbjeglica još i više, iako je Ukrajina zastrašujuće razorena, iako je budućnost te zemlje krajnje upitna, medijski polako pada u drugi plan dok solidarnost – kopni neviđenom brzinom.