RIJEKA – Neka se nadaleko pročuje ova priča, ova za hrvatsko podneblje gotovo nevjerojatna priča o tome kako može reagirati ravnatelj jedne velike ustanove koja ima bezbroj problema na grbači, od borbe za kapacitete zbog COVID pacijenata, do poznatog problema s isporukom lijekova.

Zvuči nevjerojatno kako je ravnatelj prof. dr. Alen Ružić reagirao na SMS poruku jedne građanke, koja je “obična” zato što ga ne poznaje, niti se pozvala ni na koga tko ga poznaje. Nije ni saborska zastupnica i ministrica, a ni gradonačelnica, nije ni ravnateljica nikakve ustanove, ničija majka ni strina. Dakle, nije mu poslala službeni mail niti nazvala njegovu tajnicu, već mu je u subotnje, prvomajsko prazničko jutro, kao posve aninimna građanka poslala SMS poruku na broj koji joj je kao poznanici dala potpsnica ovih redaka.

“Ali, molim te, nemoj reći da sam ti ja dala broj mobitela, ne vejrujem da ćete ni pitati ako se javi, ali ipak…”, rekla sam joj i ona me poslušala.

Dakle, poslala mu je u subotu ujutro, a dok ovo pišem to je prije nekoliko sati, poruku koju smo kopipejstali, samo što smo puna imena i prezimena preoblikovali u inicijale.

“Poštovani dr. Alen Ružić dobar dan, ja sam M.M, kćerka od gđe. V,M, rođ. 9.9.1940. Moja mama zaprimljena je na digestivnu kirurgiju zbog adenokarcinoma 13.4., s dobrim prognozama, COVID negativna, operirana je 15.4., a 21.4. premještena u COVID 7, jer se zarazila u bolnici, bila je cijelo vrijeme COVID stabilna, preminula je 29.4. u 21.30, javili su nam 30.4. u 8.30 sati uzrok smrti njena osnovna dijagnoza slabo srce. Ovim putem molim Vas, mi smo katolici i važno nam je da mamu pokopano obučenu. Na patologiji nam je rečeno da mora bit gola jer je COVID pacijent. Nije nam jasno kako i po kojim studijama su mrtvi COVID premosnici, kad se isti prenosi aerosolom. Duboko bi Vam bila zahvalna ja i moja obitelj da je zakopano obučenu, te Vas lijepo molim da se javite. Hvala, s poštovanjem, M.M.

Na tu poruku, poslanu u 9 sati, za samo 19 minuta, dakle u 9,19 sati odgovorio joj je dr. Ružić, čiju potruku prenosimo u cijelosti, samo što opet umjesto punog imena stavljamo inicijale:

“Poštovana gđa M., samo da Vas obavijestim kako sam sada uputio sluzbeni mail odgovornima (Zavod za patologiju ukljucujuci procelnike, dekana i prodekana Medicinskog fakulteta) u kojem sam iznio Vas cijenjeni zahtjev i zamolio za pozitivno rješenje u najkraćem roku. Stojim Vam na raspolaganju. Još jednom, u ovim teškim trenucima, primite iskaze moje duboke sućuti.”

Ali to nije sve, potom je od ravnatelja Ružića uslijedio još jedan SMS:

“Poštovana, ako bilo što zapne, ja sam na sastancima u ponedjeljak u ravnateljstvu KBC-a, javite se slobodno tajnici, gđi Mirandi kojoj sam već poslao kopiju upućenog maila, pa cu ja izaći sa sastanka i dodatno apelirati. Kažem, ovaj dio Patologije nažalost nije pod KBC-om, ali osobno ću učiniti sve da se Vaša i želja obitelji ispune, a pokojnica ima sav dignitet. To je najmanje što mogu uciniti i smatram to svojom obavezom. S poštovanjem, Alen.”

Nazvala sam potom ravnatelja, pitao me uz pozdrav kako sam, rekla sam mu da plačem. Zašto, pitao je. Od sreće, rekla sam mu. I ispričala mu da mi je kolegica M.M. ispričala njenu priču i da sam joj dala broj njegova mobitela. Rekla sam mu da plačem kako je promtno i što je uopće reagirao na SMS, u subotenje prazničko jutro, da smo očekivali da će ravnatelj bilo čega, ako to ne stavi u ladicu ili “delita” iz pete ruke poručiti nekoj tamo službi da vidi što s tim. A Ružić je reagirao ovako. Tek tada saznali smo da je to jutro došao iz noćne smjene.

– Nemojte ništa pisati, pa to je moja dužnost.

– Nije, ovo je Vaša dobra volja, zna se koje su dužnosti ravnatelja.

– Da, ali ovo su tako emotivne situacije i ja ih nemogu percipirati nikako drukčije nego kao svoju dužnost, kazao nam je, nesvjestan da će završiti u medijima kao ekstra izvrstan, a gotovo, usamljeni primjerravnatelja javne ustanove, ljubazniji od prodavača.

Jesu li ovakvi ravnatelji u Švicarskoj i Švedskoj i na Islandu? Možda. U Hrvatskoj sigurno nisu. Ovo je raritet, glas kojega daleko treba pronijeti.

I sama M.M. je kasnije rekla da se osjeća kao da joj je netko dio boli zbog majčine smrti kao odstranio nožem. Ne samo zato što će se njena želja možda ostvariti, već zbog ljudske i promptne reakcije ravnatelja koja ju je iznenadila i rasplakala.

– Tješi me da ima divnih ljudi, daje mi to veliku snagu u ovoj boli koju sad proživljavam, rekla nam je M.M.