Nakon projekta Nova Kantrida, oko kojeg ne prestaju tenzije u dijelu sportske i stručne javnosti, nedavno je medijski promoviran još jedan riječki nekretninski megaprojekt. Ako je vjerovati projiciranoj vrijednosti investicije, riječ je o još krupnijem zalogaju od onog koji bi trebalo niknuti onkraj kantridskih stijena.

U konačnici, radi se i o daleko većem raspoloživom prostoru nego što je to slučaj na zapadnom dijelu grada.

Radi se o nekadašnjim pogonima Istravina na Gornjoj Vežici u kojima se već deset godina ne proizvodi ništa, a Podravka, koja je u vlasništvo riječkog brenda i njegovih nekretnina ušla još 2007. godine, odlučila ih je komercijalizirati kroz projekt gordog naziva East District Rijeka, odnosno Rijeka East Gate, kako ga na svojim web stranicama reklamiraju developeri iz riječke DDG Grupe, koja je izradila urbanistički koncept, odnosno idejno rješenje »grada u gradu« temeljem kojeg je Gradu Rijeci već upućen i zahtjev za izmjenama Prostornog plana i Generalnog urbanističkog plana te prenamjenu cijele te zone od oko šest hektara iz poslovne u mješovitu namjenu.

Domaća prehrambena tvrtka kao vlasnik zemljišta i objekata Istravina nema namjeru upuštati se u nekretninski biznis, ali će ovim investiranjem u pripremu i izradu projekta podići vrijednost imovini, a potom ga zaokruženog prodati strateškom investitoru koji će, kako je objavljeno, pronaći uz ekspertizu i kontakte DDG-a.

Višegodišnji proces

Iza tvrtke DDG Grupa stoji poznati krčki poduzetnik i građevinar Denis Šikljan, a među projektima koje ta grupa trenutačno vodi je i izgradnja Marriot hotela u Ičićima, iza kojeg stoji mađarski biznismen Lorinc Meszaros, blizak premijeru Viktoru Orbanu.

Prema onome što je DDG Grupa prije nekoliko tjedana medijski prezentirala u Jutarnjem listu, budući kompleks koji bi trebao zamijeniti sadašnje hale, pogone i skladišta Istravina trebao bi imati više od 150.000 četvornih metara izgrađenog prostora, a najveći dio činio bi stambeni dio s obzirom na to da bi se prema sadašnjim projekcijama na toj atraktivnoj lokaciji trebalo izgraditi između 350 i petstotinjak novih stanova.

Smjestio bi se tu i hotelsko-poslovni neboder na 20 etaža, kao i nezaobilazni (novi) trgovačko-ugostiteljski centar na šest etaža. Tvorci idejnog rješenja ovog meganekretninskog komercijalnog kompleksa, očekivano, apostrofiraju i čitav niz društvenih sadržaja koji bi ponudili, od dječjeg vrtića na više od 1.000 »kvadrata«, zelenih površina, parka, javnog trga te podzemnih garažnih prostora.

Kako sve ne bi ostalo na prenošenju već objavljenih detalja ovog projekta, pokušali smo doći do informacija od samog Šikljana i DDG Grupe, no naišli smo na muk.

Čini se, međutim, da u Podravci, najblaže rečeno, baš i nisu oduševljeni istrčavanjem i medijskim eksponiranjem cijelog projekta, naročito u ovoj, ultraranoj fazi gdje se još uvijek radi samo o urbanističkom konceptu i »listi želja« privatne incijative.

Proces izmjene ključnih prostornoplanskih dokumenata, zajedno s donošenjem nižeg plana uređenja tog dijela grada, sigurno će potrajati nekoliko godina i za to vrijeme se podosta toga može izokrenuti i promjeniti, tim više što je riječ o ogromnom zahvatu u prostoru koji stubokom mijenja postojeću vizuru cijelog istočnog dijela Rijeke.

K tome, sve se to događa u okolnostima gdje se sve češće i glasnije u javnosti čuju kritike o nepostojanju vizije razvoja Rijeke, o tome kako će ovaj grad izgledati i služiti svojim stanovnicima u nekoj doglednoj budućnosti, te da se sve događa stihijski, od jednog projekta do drugog, bez temeljne niti vodilje.

Dobrodošla inicijativa

Riječki gradonačelnik Marko Filipović, naravno, ne slaže se s tvrdnjom da se razvoj grada događa stihijski.

– Grad Rijeka razmatra inicijative kao što je ova, a pri tome postoji čitav niz postupaka i predradnji koje su propisane zakonom i koje se moraju provesti kako bi se bilo kakva promjena realizirala. U taj proces su uvijek uključeni i stručnjaci i javnost i, u konačnici, Gradsko vijeće koje i donosi konačnu odluku.

Rijeka je u posljednjih desetak godina doživjela velike transformacije u urbanističkom smislu i taj proces i dalje traje, a područje pogona Istravina na Gornjoj Vežici je prostor koji u tom kontekstu ima potencijala. Podravka d.d., koja je vlasnik tog zemljišta, iskoristila je zakonsku mogućnost i prema Gradu uputila inicijativu za pokretanje procesa izmjene postojeće prostornoplanske dokumentacije te za donošenje novog plana užeg područja vezanih uz razvoj ovog bivšeg tvorničkog kompleksa.

Inicijativa ide u smjeru promjene postojeće namjene zemljišta i donošenja urbanističkog plana uređenja s novom namjenom. Prema izrađenoj arhitektonsko-urbanističkoj studiji sadašnja uslužna i trgovačka namjena tog područja mijenjala bi se u mješovitu – stambenu, javnu, društvenu i poslovnu s gradskim hotelom, uslužnim i servisnim sadržajima, podzemnim garažnim prostorima, zelenim površinama, javnim trgom i parkom.

Za realizaciju ovog prijedloga potrebna je izmjena i dopuna Prostornog plana uređenja grada Rijeke, izmjena i dopuna Generalnog urbanističkog plana grada Rijeke te donošenje Urbanističkog plana uređenja.

Za sve to postoji zakonska procedura, odnosno postupci izrade i donošenja ovih prostornih planova moraju se provesti sukladno Zakonu o prostornom uređenju u elektroničkom sustavu »ePlanovi«, a u konkretnom slučaju to pretpostavlja i postupak transformacije postojećih planova i njihovo usklađenje s Prostornim planom Primorsko-goranske županije, pojašnjava Filipović.

Dodaje i kako je Rijeka visoko urbanizirana sredina koja se, između ostalog, i zbog svoje male površine suočava s prostornim ograničenjima.

– Svaka inicijativa koja ima za cilj revitalizaciju postojećeg prostora vrijedna je razmatranja. Uostalom, izvrstan primjer revitalizacije napuštenih industrijskih prostora su novi art-kvart u kompleksu »Benčić« ili Sinergana, novi inkubator za kreativne i IT tehnologije na području bivše Tvornice papira.

Osobno smatram da se sadržaji predloženi ovom konkretnom inicijativom uklapaju u planirani razvoj grada i držim da moramo biti otvoreni, kako za nove inicijative, tako i za nove investicije, kako bi se svrsishodno i na najbolji mogući način iskoristili postojeći prostorni resursi Rijeke, zaključio je riječki gradonačelnik.

Gradski vijećnik Možemo! Rijeka Nebojša Zelič u startu apostrofira kako iskustveno imaju sve razloge biti skeptični prema projektima koje aktualna gradska vlast i Filipović ocijeni kao dobre.

Grad duhova

– Sve što znamo o Rijeka East Gateu jest iz medijskih napisa. Za razliku od drugih projekata, kao što su tornjevi na Kantridi, u ovom slučaju može se govoriti u kontekstu brownfield ulaganja u prostor postojeće izgradnje, međutim, premalo znamo o tome da bi se u ovom trenutku donio nekakav konkretan sud.

Ono što načelno mogu reći i ono što nam smeta u ovakvim i sličnim projektima jest to što je fokus bačen na investiranje u stambene novogradnje. Postavlja se pitanje za koju se funkciju grade novi stanovi u Rijeci koji onda zjape prazni, čemu svjedočimo.

Jer, sve što se planira od tih projekata u Rijeci, ili je već u realizaciji, neće srušiti cijene stanova ili njihovog najma i na taj ih način učiniti priuštivim mladim ljudima i obiteljima. Dobit ćemo samo novu količinu novih stanova u kojima nitko ne živi s obzirom na to da je Rijeka postala poželjna destinacija za investiranje u nekretnine.

Nas će, međutim, ta poplava novih stanova ugušiti, ljudi će se još više iseljavati iz grada u okruženja u kojima su cijene stanova pristupačnije, što Rijeku trasira na put da postane grad duhova, navodi Zelič.

Osvrnuo se i na nedavnu tribinu koju je organiziralo Društvo arhitekata Rijeke.

– Grad Rijeka nema dugoročne strateške vizije, kuda to ovaj grad ide, kako u gospodarskom dijelu, tako i u urbanističkom. Jedan od najpoznatijih slovenskih arhitekata, čovjek koji je zaslužan za transformaciju Ljubljane, Janez Koželj, spomenuo je termin servilnog urbanizma i smatram, nažalost, kako to ponajbolje opisuje ono što nam se već duže vremena događa u Rijeci.

Stvar je vrlo jednostavna, ne treba izmišljati toplu vodu. Treba samo primijeniti pozitivna iskustva drugih, poput Ljubljane, gdje su najprije odredili dugoročnu viziju grada, pa se onda sjelo razgovarati i pregovarati s investitorima kako bi se na najbolji mogući način napravio kompromis između općih, društvenih interea i interesa kapitala. Sve drugo, implementiranje i reagiranje od projekta do projekta, samo je točkasto upravljanje urbanizmom grada.

Tko je taj koji će u Gradu Rijeci pregovarati i braniti interese građana? Filipović? Teško. Da se razumijemo, pritom ne smatram da su privatni investitori negativci, oni su samo racionalni akteri koji pokušavaju zaraditi na tržištu, no pravo je pitanje tko s druge strane brani interese građana, kazao je Zelič.

Tehnološki unicorn

Njegov kolega, gradski vijećnik Centra i potpredsjednik Odbora za urbanizam Gradskog vrijeća Rijeke, Marin Račić, također dijeli mišljenje da je ključ problema nepostojanje razvoja grada, što će to Rijeka biti za 30 ili 50 godina.

Račić, doduše, dodaje kako postoji strateški dokument razvoja grada, uključujući i provedbeni plan, no prema njegovim riječima, riječ je više o tome da se zadovolji formalnost nego što je riječ o nekakvom smislenom i zaokruženom razvojnom dokumentu.

U prilog tome navodi kako je, između ostalog, projicirano da će Rijeka do 2030. godine imati jednog tehnološkog unicorna, no kad se pokuša iščitati temeljem kojih se uvjeta i predispozicija to planira postići, sve na što se nailazi jest da se poziva na broj stanovnika i tržišna kretanja.

Provedbeni plan, koji bi trebao uključivati sve mjere koje bi se trebale poduzimati, kao i njihovu dinamiku da se ostvari zadani ciljevi, koncipiran je na način da se u najvećem dijelu kopira tekst iz tog strateškog dokumenta razvoja Grada Rijeke do 2030. godine, uz par dodanih rečenica, više načelne naravi, kaže Račić.

I on ističe primjer Ljubljane, grada čija bi pozitivna iskustva u urbanističkom i inom planiranju Rijeka trebala primjeniti, umjesto prakse riječke gradske vlasti gdje se reagira cijelo vrijeme ad hoc, kako se pojavi koji investitor, od projekta do projekta, bez ikakvog sagledavanja šire slike i budućnosti.

– Upravo zbog takve smislene politike razvoja Ljubljana je u proteklih nekoliko desetljeća s 200.000 stanovnika skočila na 300.000, a Rijeka je sa 170.000 pala na 108.000 i nastavit će se osipati ukoliko se nešto ne promijeni, smatra Račić.

Novi traktor u selu

Vedran Vivoda, gradski vijećnik iz Akcije mladih, također se slaže s tezom kako su prostorno planiranje i urbanizam u Rijeci svedeni na reagiranje na zahtjeve investitora.

– Čekamo investitore za ideje, pa onda mijenjamo GUP, umjesto da to bude obrnuti proces. Gradskoj vlasti puna su usta IT i kreativne industrije koji se u razvojnim dokumentima grada mogu pronaći samo u dva podnaslova, bez ikakve detaljnije razrade, kaže Vivoda.

Podsjeća i na podatak koji je nedavno na Županijskoj skupštini iznio kolega iz Unije Kvarnera Nedo Pinezić kako u ovom trenutku u Rijeci postoji čak 12.000 praznih stanova.

Da je način na koji se planira grad katastrofalan, smatra i HDZ-ov vijećnik Josip Ostrogović.

– Umjesto da gradska vlast bude ta koja nameće trendove i ideje, to dolazi s druge strane. Nismo protiv investitora, ali neshvatljivo je koliko se ne promišlja prostor. Samo jedan banalni primjer – u samom srcu Korza imamo dva lanca brze prehrane, umjesto da postoji reprezentativna gradska kavana.

Cestovna infrastruktura oko nove bolnice na Sušaku već sada je preopterećena, pa onda u medijima čitamo o novom velikom projektu i čudimo se kao kad novi traktor dođe u selo. Ta vrludanja oko pravca razvoja učinila su da je Rijeka postala grad svega i ničega, zaključio je Ostrogović.