RIJEKA – Jesu li srpanjske vrućine i toplinski val Kerber koji se širi Europom povećale broj intervencija hitnih medicinskih timova? Ako je suditi prema podacima Objedinjenog hitnog bolničkog prijama u Kliničkom bolničkom centru Rijeka i Zavodu za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije, razlog povećanom broju intervencija koji doista jest prisutan, zasad ipak nisu vrućine, već povećan broj ljudi koji boravi na području Kvarnera i Istre.

Ništa neočekivano

Drugim riječima, kao i ranijih godina, turisti i svi oni koji prolaze našim područjem u značajnoj mjeri povećavaju broj intervencija hitnih službi.

– Ne mogu zaključiti da toplinski val u ovom trenutku ima značajnu vezu s povećanjem broja pacijenata koje obrađujemo na našim lokalitetima na Sušaku i u Rijeci.

Mislim da se građani trenutno u velikoj mjeri pridržavaju savjeta liječnika i preporuka koje vrijede u ovim toplim danima, no činjenica je da na oba naša lokaliteta od početka srpnja bilježimo povećanje broja pacijenata.

To je povećanje u odnosu na mjesece izvan sezone oko 50 posto.

Drugim riječima, u jednom danu na Objedinjenom hitnom prijemu na Sušaku obradi se između 120 i 160 pacijenata, dok se na riječkom lokalitetu ta brojka penje do 80 pacijenata dnevno, kaže dr. Martina Pavletić, pročelnica Objedinjenog hitnog bolničkog prijama Kliničkog bolničkog centra Rijeka.

dr. Martina Pavletić / Foto: V. MRVOŠ

Prema njezinim riječima, ovakvo povećanje nije ništa neočekivano za jedinu tercijarnu ustanovu u županiji kojoj gravitiraju i susjedne županije u kojima se ljeti bilježi velik broj turista i osoba u tranzitu. Sukladno tome, povećavaju se i dijagnoze zbog kojih je pacijentima potrebna hitna medicinska pomoć. A kako kaže Pavletić, to su u prvom redu razna febrilna stanja, infekcije i ozljede.

– Naravno, i dalje primamo pacijente s dijagnozom infarkta ili moždanog udara, no takvih slučajava imamo tijekom cijele godine i tu naše brojke ne odstupaju bitno tijekom cijele godine. No, činjenica je da nam ukupna brojka pacijenata koje obrađujemo ljeti u jednom danu bitno raste. Taj rast prati i ukupan porast broja pacijenata koje obrađujemo na OHBP-u i koji od 1995. godine godišnje raste za oko sedam posto, kaže Pavletić, dodajući kako se riječki OHBP organizacijski prilagođava takvom povećanju.

Važan stupanj hitnoće

Druga su pak priča građani koji se ne mogu nazvati hitnim pacijentom jer im se pomoć može pružiti i na drugim razinama zdravstvene zaštite, ali oni traže pomoć upravo na OHBP-u.

– Pacijent koji misli da je teško bolestan, a medicinsko osoblje ga u tome pokušava razuvjeriti, najčešće i dalje misli da je bolestan. Ipak, na OHBP-u nema reda i ne broji se tko je kada došao, već stupanj hitnoće. Kod nas prednost imaju oni pacijenti koji su životno ugroženi ili potencijalno životno ugroženi i tu činjenicu razumiju svi naši pacijenti, objašnjava Pavletić.

Značajan broj hitnih pacijenata obrađuje se i na terenu. O tome govore brojke Zavoda za hitnu medicinu Primorsko-goranske županije koji je od početka srpnja zaprmio 4.427 poziva. Od te brojke, na teren su timovi hitne medicinske pomoći izašli 1.740 puta te su u 759 slučajeva pružili pomoć na terenu i pacijente nisu trebali prevoziti u riječku bolnicu.

Ravnateljica Zavoda za hitnu medicinu dr. Senka Kajčić također potvrđuje da je razlog povećanom broju intervencija veći broj ljudi koji u ovom trenutku borave na Kvarneru i otocima.

– Intervencija ima više, no ne možemo ih povezati s vrućinama, iako neke sigurno i imaju veze s visokim temperaturama. Povećan broj intervencija u prvom redu povezujemo s većim brojem ljudi koji borave na našem području – povećan je broj vozača i ljudi koji borave na otvorenom, što automatski dovodi do većeg broja prometnih nesreća, padova i utapanja. Neke od takvih izljeda također mogu biti povezane s vrućinom, čak i prijelomi, kada netko padne jer mu se naglo zavrtjelo u glavi, objašnjava Kajčić.

Dr. Senka Kajčić / Foto: V. KARUZA

Telefoni zvone, ali…

Telefon hitne medicinske pomoći u ljetnim mjesecima neprestano zvoni, a ravnateljica Kajčić potvrđuje da građani nerijetko zovu iz raznih razloga, pa i u slučajevima kad ne mogu dobiti svojeg liječnika obiteljske medicine.

– Mi smo tu na neki način zadnja karika, a pritom imamo obavezu javiti se na svaki poziv. Tada se događa da nam građani kažu da smo se jedini javili jer nikog drugog ne mogu dobiti. Takvi pozivi, iako nisu hitnoće, ne zauzimaju samo naše linije, već i cijeli naš medicinski tim koji je u tom trenutku možda trebao biti negdje drugdje, poručuje dr. Senka Kajčić.